Medijske slobode u Republici Srpskoj (RS) suočavaju se sa mnogim izazovima, uključujući političke pritiske, ekonomske probleme i cenzuru. Prema izvještajima međunarodnih i domaćih organizacija za slobodu medija, stanje u RS je zabrinjavajuće, a novinari često rade u neprijateljskom okruženju.
Autorica: Melani Isović; Naslovna fotografija: Pixabay
Bosna i Hercegovina je 2024. godine zabilježila pad na Svjetskom indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF), zauzimajući 81. mjesto, što predstavlja pad od 17 pozicija u odnosu na prošlogodišnju 64. poziciju. Time je postala zemlja s najvećim nazadovanjem među državama Zapadnog Balkana.
U izvještaju, objavljenom povodom Svjetskog dana slobode medija, posebno se ističe da rekriminalizacija klevete u Republici Srpskoj dodatno ugrožava novinarstvo, koje je ionako pod snažnim pritiscima političkim, ekonomskim i sigurnosnim. Novinari u BiH suočavaju se s brojnim opstrukcijama i često ne osjećaju sigurnost u svom radu.
RSF naglašava da sloboda medija i kvalitet novinarstva variraju u različitim dijelovima zemlje. Iako u BiH postoji veliki broj medijskih kuća, uključujući televizijske kanale i istraživačke online portale, to ne garantuje stvarni pluralizam mišljenja. Političko okruženje u cijeloj zemlji ostaje nepovoljno za nezavisno novinarstvo, ali se uslovi razlikuju u zavisnosti od entitetskih struktura. Prema RSF-u, medijsko okruženje je nešto povoljnije u Sarajevu i Federaciji BiH u odnosu na Republiku Srpsku.
Prema istraživanju o medijskim slobodama koje su 2023. godine sproveli BH novinari, zabrinjavajući podaci ukazuju na rastuću netoleranciju prema novinarima, posebno u Republici Srpskoj. Alarmantan je podatak da čak 74% ispitanika u RS smatra opravdanim fizički napasti ili udariti novinara u određenim situacijama.
Ovaj rezultat reflektuje zabrinjavajući nivo neprijateljstva prema medijima i novinarima koji kritički izvještavaju o vlasti i društvenim problemima. Istovremeno, on ukazuje na ozbiljne posljedice dugogodišnje političke retorike koja novinare često targetira kao neprijatelje, ali i na rastući stepen nesigurnosti u kojoj rade medijski radnici u Republici Srpskoj.
Medij ne smije biti politizovan. Ako je politizovan, onda nije medij nego partijsko glasilo što znači da njegova primarna funkcija nije informisanje i rad u javnom interesu nego propaganda. Ukratko, pratiti medije ovde je veoma frustrirajuće, započinje razgovor za infoVezu urednica Direkt portala Milanka Kovačević iz Gacka.
“Generalno, za političke stranke su najbolji mediji oni koji prenose njihove stavove, saopštenja, izjave lidera stranke bez ikakvog kritičkog osvrta ili postavljanja nezgodnih pitanja. Da bi to postigli, sa jedne strane su napravili svoje medije, a sa druge, zaposeli javni servis koji odavno nije mesto na kome se štiti javni interes. Za njih je očito važnije ko raspoređuje budžet nego ko ga puni. Umesto informacija građanima nude spin. Tako da smo u deficitu sa kvalitetnim novinarstvom, ali imamo suficit megafona”, naglašava Kovačević.
Odnos vlasti i medija se mijenjao tokom vremena.
“Najpre je vlast doživljavala nezavisne medije kao kamen u cipeli, nisu im bili mili, ali neka ih, neka postoje. Tu i tamo su pokušavali da ih prevedu na svoju stranu, da ne kažem da ih potkupe pričom o tome kako treba da se fokusiraju na dobre strane i pozitivne priče, a ne samo na neko kršenje zakona i korupciju. Onda je, kako je društvena kriza rasla, a korupcija i kriminal uzimali maha, vlast shvatila da joj ti šumovi mogu naštetiti, pa je krenula u oštriju borbu”, navodi Kovačević.
Dalje ističe da je postalo potpuno prihvatljivo da se ne odgovara na pitanja upućena iz nezavisnih redakcija, da se na konferencijama napadaju i vređaju, da ih funkcioneri etiketiraju i pokušavaju da diskredituju iznoseći neistine da su strani plaćenici, domaći izdajnici i druge floskule koje, kao i termin „obojena revolucija“ služe da među običnim svetom ubace crv sumnje.
“Sad smo stigli na korak do zabrane jer će, kako stvari stoje, tamo neko izgleda sebi dati za pravo da ocenjuje da li neko podriva stabilnost RS, pa da ga zabrani. Svi scenariji koje smo kroz istoriju gledali, a i danas su u Belorusiji, Rusiji i ostalim Severnim Korejama na snazi, i ovde će izgleda biti u igri” govori Kovačević.
Javni novac često se usmjerava i ka privatnim medijima koji otvoreno podržavaju vlast, čime se dodatno narušava medijski pluralizam. Umjesto objektivnog informisanja, ovi mediji služe kao propagandni alat, promovišući narative koji odgovaraju političkim strukturama na vlasti.
“Niti postoji, niti tu transparentnost neko traži. Jasno je da se javnim novcem finasiraju i privatni mediji koji su u propagandnoj službi vlasti. Zna se ko može da računa na novac iz Elektroprivrede ili drugih javnih preduzeća, kao se on dogovara i dobija i kako se uzvraća na tu „milost“. Niti je tu bilo nekih javnih poziva niti fer utakmice”, objašnjava Kovačević.
Napadi i tužbe predstavljaju glavne metode pritiska na novinare. Fizički napadi služe za zastrašivanje i ugrožavanje njihove sigurnosti, dok se tužbama nastoji finansijski iscrpiti mediji i otežati njihov rad. Ciljano targetiranje novinara stvara atmosferu straha i autocenzure, ugrožavajući slobodu medija.
“Svedoci smo da je u poslednjih desetak dana na novinare atakovao savetnik predsednika RS Branislav Okuka, da ih Milorad Dodik targetira, zove izdajnicima i preti nekim spiskom. Neki ostrašćeni pojedinci u tome vide ohrabrenje da je dozvoljeno i društveno korisno napadati novinare. Umesto da ih doživljava kao važne činioce bez koga nema napretka u demokratskom društvu, prosečan stanovnik oseća veliki animozitet prema novinarima i smatra ih krivim za lošu atmosferu što nas vraća na ono prvo pitanje politizacije medija i delimično daje odgovor kako smo došli do toga”, naglašava Kovačević.
Javnost uopšte nije svjesna koliko su sloboda medija i sloboda javnog govora u Republici Srpskoj ugroženi. Prevashodno zato što je građanska svijet na veoma niskom nivou, a medijska pismenost nije široko rasprostranjena ističe freelance novinar koji izvještava za desetine medija u državi i regiji Slađan Tomić.
„Dodatni problem je i što većina građana ne razumije zašto su nam bitni slobodni mediji neshvatajući koliko je bitan novinarski posao. Građani nemaju razvijenu svijest da su novinari njihovi zastupnici a ako oni nisu slobodni onda nisu ni građani. Stvorena je neprijateljska atmosfera i neprijateljsko okruženje prema novinarima što je pdoržano od građana koji će opet platiti najskuplji ceh“, pojašnjava Tomić.
Negativni narativi kreirani od najistaknutijih političara ohrabruju građane da i oni budu kreatori neprijateljskog sadržaja prema novinarima i medijima.
„Oni nemaju tradicionalne medije poput TV ili podijum na javnom skupu kao paltformu za vrijeđanje novinari. Oni to rade putem društvenih mreža. Online nasilje kojem su izloženi novinari i novinarke je opšteprisutno i širokorasprostranjeno. Krivični zakon Republike Srpske ne prepoznaje online nasilje pa tako većina online napada na novinare prođe nekažnjeno, a novinari to ni ne prijavljuju budući da znaju kakva je praksa policijskih agencija. Osim toga tu ostaju i napadi na cyber sigurnost, a mnogi mediji bili su meta cyber napada“, naglašava Tomić.
Online nasilju i različitim oblicima represije može se suprotstaviti kroz javno reagovanje i podizanje svijesti o napadima na novinare, čime se skreće pažnja na problem i vrši pritisak na nadležne institucije da preduzmu mjere zaštite.
„Prijavljivanjem slučajeva online nasilja budući da se neka krivična djela mogu tretirati na više načina, primjera radi ako neko svaki dan vrši digitalno nasilje prema novinaru ili novinarki postoji mogućnost krivičnog gonjenja zbog osnova sumnje da je nasilnik počinio krivično djelo progranjanje. Novinari moraju biti solidarni i pružati podršku svojim kolegama, tako jačamo novinare da budu otporniji na napade. Zadatak medija, ali i oblik samozaštite je i insistiranje prema zakonodavcima da novinare zaštite i da zaštite sve građane od online nasilja, putem izmjena krivičnog zakona“, pojašnjava Tomić.
Jesmo li na korak od medijske tišine?
„Novi zakon koji je trenutno suspendovan do konalne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kojim su strani agenti sve neprofitne organizacije koje su na neki način povezane sa stranim vladama, dodatno obeshrabruje nezavisne medije i neprofitne medije i njihove novinare. Niz poteza vlasti kojima se smanjuje obruč slobode imaju za cilj da ušutkaju slobodne glasove, uvedu cenzuru i samocenzuru i građane liše prava na fer i objektivno izvještavanje“, ističe Tomić.
U ovim izazovnim vremenima, novinari i novinarke moraju ostati vjerni etičkim principima i profesionalnim normama, bez obzira na sve poteškoće.
„Povlačenje niza donatora nakon odluka Donalda Trumpa dovelo je do toga da su mnogi mediji ostali bez dijela prihoda. To znači da imaju nekoliko opcija: da se ugase, da smanje broj uposlenika, da traže marketinške ugovore i zavise od interesa kapitala, da se preusmjere na grantove domačih vlasti o kojima, zauzvrat, ne smiju kritički izvještavati. Kako god, novinari, novinarke i mediji ne smiju odustati od etičkih postulata i profesionalnih normi. Teška su ovo vremena za slobodnomisleće i nezavisne pojedince, pojedinke i novinare, ali ne smijemo odustati i dozvoliti da pobijede oni koji guše slobodu“ navodi Tomić.
Sloboda medija je kada novinari mogu da istražuju i izvještavaju bez pritisaka, ugnjetavanja i ograničenja, posebno od strane vlasti. Kod nas nije tako. Situacija je mnogo loša govori bez pretjerivanja urednica portal Impuls Jelena Jevđenić iz Banjaluke.
“Prijetnjama su izloženi nezavisni i istraživački mediji. Mediji u RS su svakodnevno suočeni s napadima, prozivkama i vrijeđanju od predsjednika RS, izloženi su linču zato jer rade svoj posao. Slobodni mediji nisu potrebni ovakvom pokvarenom sistemu, zato i žele da iskorijene i ovo malo medija koji pišu o korupciji i velikom bogaćenju političara”, pojašnjava Jevđenić.
Dalje pojašnjava da novinar otkrije koruptivne I kriminalne radnje, vlast vas proglasi rušiteljem države, stranim plaćenikom, izdajnikom.
“Javna prijetnja Milorada Dodika da će se “obračunati” s onim novinarima koji nisu njegovi megafoni, SLAPP tužbe, zatvorenost institucija, finansijska nestabilnost, samo su neki od faktora koji pritišću novinare i nezavisne redakcije. Usvajanjem Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija stanje je još puno gore. A društvo je demokratično onoliko koliko su slobodni novinari. Kada pogledate koliko je istraživačkih novinara vidite koliko je demokratija ugrožena u BiH”, navodi Jevđenić.
Medijska scena u RS je duboko polarizovana i pod ozbiljnim pritiskom vlasti. Nezavisni novinari i mediji nastavljaju da rade u teškim uslovima, suočavajući se s političkim, ekonomskim i pravnim preprekama. Međunarodna zajednica i organizacije za ljudska prava redovno upozoravaju na pogoršanje stanja, ali konkretni pomaci u poboljšanju slobode medija još uvijek izostaju.
