Plaćeni komentari, lažni profili i koordinisane objave postaju sve prisutniji instrumenti savremene političke komunikacije. Kroz organizovane bot mreže i trolovanje politički akteri ne samo da grade iluziju masovne podrške, već i aktivno oblikuju percepciju građana o vlastitoj snazi, uticaju i legitimitetu.
Piše: Melani Isović; Foto:Pixabay
Kako se politička borba sve intenzivnije seli na društvene mreže, digitalni prostor prerasta u ključno polje za kontrolu narativa. Kreiranjem privida većinskog mišljenja, bot mreže i trolovi utiču na to kako građani razumiju političku stvarnost, brišući granicu između autentične podrške i pažljivo konstruisane slike javnosti.
Kada je riječ o ovakvom sadržaju, njegova uvjerljivost počiva na tome da djeluje autentično, iako to često nije slučaj. Poruke su oblikovane tako da zvuče prirodno i svakodnevno, kako bi ostavile utisak iskrenog mišljenja. Upravo zato što mnogi ne razlikuju stvarne od lažnih profila, pažnja se najčešće usmjerava na ono što je napisano, a ne na to ko stoji iza poruke.
Doktor psiholoških nauka Srđan Puhalo ističe da botovi služe da se određeno mišljenje nametne kao relevantno, kroz prisutvo sličnih poruka koje se neznatno razlikuju i koje se prenose kroz veliki broj poruka odnosno djeljenja.
„Nije važno da li je to što oni prenose tačno ili ne već je važno da se što više proširi. Takođe, veoma često cilj tih botovskih kampanja nije da nekoga u nešto ubjede, nego da se „protivnik“ prikaže kao irelevantan, da mu se dovede u pitanje njegova vjerodostojnost, znanje i moralni kvaliteti, gdje onda nije važno šta se govori, već ko to kaže. Na kraju ono što je jedan od važnih ciljeva botovanja da se posije nepovjerenje u sve informacije i sagovornike i da se to nepovjerenje generalizuje i onda se više nikome ne vjeruje, jer svi lažu“, objašnjava Puhalo.
Bot je automatizovani nalog odnosno softver koji objavljuje sadržaj bez direktnog ljudskog upravljanja za svaki post. Može lajkovati, komentarisati ili dijeliti objave po unaprijed zadatim pravilima. U političkom kontekstu, botovi se koriste za brzo širenje poruka, stvaranje utiska masovne podrške ili “pumpanje” vidljivosti određenog sadržaja.
„Iza botova ne stoje stvarni ljudi, već su to generisani profili koji služe da se neka poruka prenese što više puta. To su tzv. farme i one mogu da djeluju s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme“, navodi Puhalo.
Trol je stvarna osoba koja namjerno provocira, širi dezinformacije ili ulazi u rasprave kako bi izazvala reakcije, zbunila druge ili skrenula pažnju. Za razliku od bota, trol svjesno prilagođava poruke situaciji i često učestvuje u dužim diskusijama. Za taj svoj angažam često novčano profitira.
„Trolovi su ljudi od krvi i mesa koji na društvenim mrežama rade ono šta im se kaže i to su najčešće članovi političkih partija kojima kordiniše jedna osoba. Oni ne moraju ništa da misle, samo trebaju da izvršavaju dobijena naređenja i instrukcije. Svaka ozbiljna politička partija ima svoje botove, koje ne samo da šire njihove poruke, već služi da političke protivnike omalovažava, vrijeđa, širi neistine i predstave ih kako neko iz vrha želi da budu predstavljene“, objašnjava Puhalo.
Negativne kampanje i govor mržnje često imaju snažniji i brži efekat od pozitivnih poruka, jer lakše privlače pažnju i izazivaju snažne emocije poput straha, ljutnje ili frustracije. Takav sadržaj se brže širi, duže zadržava u fokusu javnosti i često ostavlja dublji trag, čime dodatno utiče na formiranje stavova i produbljivanje društvenih podjela.
„Takav sadržaj je „atraktivniji“ i klikabilniji u odnosu na racionalno i kulturno iznošenje stavova i informacija. Osim toga, mediji su prijemčiviji za ovakve sadržaje i onda ga prenose iz naslove „šokantno, skandalozno i ekskluzivno“ i na taj način pomažu botovima da ostvare svoj cilj“, ističe Puhalo.
Kroz kontinuirano pisanje, komentarisanje i ulazak u rasprave, oni mogu značajno uticati na javno mnijenje. Takve aktivnosti često stvaraju iskrivljenu sliku o pojedincima ili društvenim pojavama, koja ne mora imati uporište u činjenicama, ali zahvaljujući ponavljanju i prividu “masovnosti” može djelovati uvjerljivo i stvarno.
„Nema tu racionalne rasprave, oni idu na emocije ili da sve raletivizuju i na taj način učine vas lažovom, manijakom, lopovom, neznalicom ili šta već žele. Ako taj narativ prihvate i mediji, a pogotovo njihovi mediji, onda to još više dobija na težini. Kako ćete se nositi s tim je vrlo individualna stvar, jer tu niste važni samo vi i vaš mentalni sklop, već i kako će okolina oko vas (porodica, prijatelji, poznanici, radna sredina i sl.) reagovati na sve to. Da li će vas podržati ili ne? Najveći broj ljudi se uznemiri, jer ne može da vjeruje, da se nešto što nije tačno ili čak izmišljeno, pretvara u istinu i kako ljudi prihvataju to što se govori“, pojašnjava Puhalo.
Trolovi i koordinisani botovski nalozi iznose stavove koji djeluju kao autentična mišljenja često su napisani uvjerljivo, u skladu s dominantnim narativima. Upravo zbog toga pažnja se zadržava na sadržaju poruke, dok identitet i kredibilitet onoga ko poruku plasira ostaju u drugom planu. Takav mehanizam olakšava širenje manipulativnih poruka i povećava vjerovatnoću da ih prihvatimo bez dodatnog preispitivanja.
„Važno je imati na umu, da kada vidite mnogo sadržaja na društvenim mrežama, koji su skoro identični ili šalju sličnu poruku od anonimnih komentatora, vrlo je vjerovatno da je u pitanju akcija botova“, za kraj ističe Puhalo.
Komunikolog i politički analitičar Mladen Bubonjić naglašava da političke stranke koriste botove zato što žele da stvore utisak da imaju veću podršku nego što je stvarno imaju.
„Kada se ispod objava pojavi mnogo lajkova, komentara i dijeljenja, ljudi mogu pomisliti da je određena politička poruka široko prihvaćena. Botovi im služe i za kontrolu javnog prostora. Njima se pojačavaju poruke vlastite stranke, napadaju protivnici i stvara osjećaj da jedna politička opcija dominira u društvu“, pojašnjava Bubonjić.
Botovske i trolovske organizovane online kampanje danas su gotovo neizostavan dio savremene političke borbe. Njihova upotreba više nije izuzetak, već sve češće pravilo u oblikovanju političke komunikacije na društvenim mrežama.
„Botovi i organizovane online kampanje danas su postali skoro uobičajen dio političke borbe. Kampanje se više ne vode samo na televiziji, skupovima i bilbordima, nego i na društvenim mrežama, portalima i u komentarima. Važno je reći da bot nije uvijek kompjuterski program. Često su to stvarni ljudi koji koriste više profila, pišu po zadatku i ponavljaju iste poruke kako bi stvorili privid masovne podrške“, objašnjava Bubonjić.
Glavni ciljevi su manipulacija javnim mnijenjem
„Glavni ciljevi su manipulacija javnim mnijenjem, napad na protivnike i mobilizacija vlastitih birača. Oni se često koriste i za diskreditaciju protivnika. Umjesto rasprave o činjenicama, šire se uvrede, etikete i optužbe. Tako se politički protivnik pokušava prikazati kao neprijatelj, izdajnik ili neko ko nema pravo da učestvuje u javnoj raspravi“, naglašava Bubonjić.
Organska podrška na društvenim mrežama obično djeluje prirodnije i uvjerljivije od botovskih ili trolovskih aktivnosti. Prepoznaje se po raznolikosti mišljenja, spontanosti u komunikaciji i stvarnim interakcijama među korisnicima, bez ponavljanja istih poruka i fraza. Za razliku od toga, sadržaj koji dolazi iz bot mreža ili od trolova često je uniformisan, koordinisan i usmjeren ka određenom cilju, zbog čega s vremenom može odavati utisak neprirodnosti, iako na prvi pogled može djelovati autentično.
„Ljudi pišu različitim stilom, koriste različite argumente, postavljaju pitanja i ne reaguju svi u isto vrijeme. Bot aktivnost se prepoznaje po ponavljanju istih fraza, istih napada, istih komentara i izazivanja istih emocija kao što su strah i bijes u kratkom vremenu. Često se ista poruka pojavljuje na više mjesta gotovo istovremeno. Prava podrška liči na razgovor, a bot podrška na organizovano ponavljanje“, pojašnjava Bubonjić.
Sociolog sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Amer Osmić napominje da pojava “botova” u savremenom društvu može se objasniti kao posljedica digitalizacije javne sfere, ali i kao adaptacija političkih aktera na novu komunikacijsku infrastrukturu.
“Ipak kako nas uče da komunikacija pretpostavlja minimum određene racionalnosti i odgovornosti aktera, ocito da se ovaj postulat negdje u tranziciji izgubio pa danas kroz platforme poput FB, Instagram, X ili TikTok, imamo hibridni prostor gdje su ljudi i automatizirani akteri ravnopravni učesnici – barem na površini”, objašnjava Osmić.
Botovi se sve češće koriste kao instrument moći u digitalnom prostoru, kroz koji politički i drugi akteri nastoje oblikovati javni diskurs i uticati na percepciju građana. Njihova snaga ne leži samo u količini sadržaja koji proizvode, već u sposobnosti da simuliraju masovnost, pojačaju određene narative i potisnu drugačija mišljenja, često brišući granicu između stvarnog i konstruisanog javnog mnijenja.
“Mi danas govorimo o botovima kao instrumentu moći u digitalnom prostoru. Zapravo, njihova upotreba govori mnogo o stanju političke (ne)kulture. Prije svega, ukazuje na nizak nivo institucionalnog povjerenja i nemoć demokratskih instituta. U takvom ambijentu, političari nemaju dovoljno oslonca u stvarnoj podršci građana, pa pribjegavaju simulaciji podrške. Botovi su danas u BiH zapravo sredstvo „konsenzusa“, ali bez stvarnog društvenog temelja, što je indikator političke kulture koja je više performans nego participacija”, objašnjava Osmić.
Botovi imaju uticaj na to kako se percipiraju politička odgovornost, angažman i sama politička stvarnost. Taj uticaj je posebno izražen među mladima, koji se u velikoj mjeri informišu putem društvenih mreža. Kroz stvaranje privida masovne podrške i ponavljanje istih narativa, botovi mogu oblikovati stavove i zamagliti granicu između stvarnog i konstruisanog javnog mnijenja.
“Ako sve navedeno objedinimo dođemo do zaključka da su botovi i simptom ali i alat, zapravo simptom slabih demokratskih struktura kakvo je bosanskohercegovačko i alat za njihovu daljnju instrumentalizaciju. U našem kontekstu botovi su posebno relevantni jer direktno utiču na percepciju odgovornosti, angažmana i političke realnosti pogotovo kod mladih”.
U društvima sa slabim demokratskim strukturama, kakva je Bosna i Hercegovina, prostor za zloupotrebu digitalnih alata postaje još izraženiji. Nedovoljno razvijene institucije, ograničena transparentnost i slaba odgovornost političkih aktera omogućavaju da manipulativne prakse prolaze bez ozbiljnijih posljedica. One produbljuju nepovjerenje, utiču na percepciju građana i dodatno slabe demokratske procese, pretvarajući digitalni prostor u polje kontrole, a ne slobodne razmjene mišljenja.
