Prema informacijama do kojih je došao naš portal, ponovo je na sceni ista uhodana šema. Elektroprivreda raspiše tender, na koji se žali jedan te isti subjekat, firma Riba Neretva iz Konjica, iako drugi subjekti, koji se takođe prijavljuju na tender, ispunjavaju uslove kao proizvođači. Potom Kancelarija za razmatranje žalbi usvaja žalbu, zbog čega Elektroprivreda BiH ne može izvršiti zakonsku obavezu.
Sve to naplate subjekti u Konjicu, dok drugi koji su, također, tužili i dobili presude godinama ostaju prazne ruke, zbog čega osnovano sumnjaju da je riječ o političkim konekcijama, konkretno uticajnih zvaničnika iz SDA.
Ovaj put situacija je nešto drugačija. Kako saznajemo, tender za nabavku autohtonih vrsta riblje mlađi/ribe – mekousna pastrmka za potrebe Podružnice HE na Neretvi, raspisan u martu, a ukupne vrijednosti od 240.000 KM (bez PDV-a), još uvijek nije okončan. Preciznije, iz Elektroprivrede BiH izvijestili su da se odgađa postupak javne nabavke „zbog uložene žalbe jednog od kandidata“.
Naime, nakon žalbe subjekta Riba Neretva, Kancelarija za razmatranje žalbi odbila je ovu žalbu, pa se na to žalio drugi subjekat Centar za ribarstvo Neretva d.o.o. Konjic. Pada u oči, a to je vidljivo i na portalu javnih nabavki, da su u julu i avgustu došle četiri ispravke obavještenja o javnim nabavkama u vezi s poribljavanjem, što je poprilično neuobičajeno.
Kako smo objavili u našem prethodnom istraživačkom tekstu, Elektroprivreda BiH je Udruženju građana „Organizacija sportskih ribolovaca“ Konjic prošle godine isplatila 390.000 KM na osnovu sporazuma zbog nemogućnosti nabavke riblje mlađi, dok na primjer Udruženju sportskih ribolovaca „Glavatica“ Jablanica, iako imaju pravosnažne sudske presude, Elektroprivreda BiH nije isplatila ni marke.
Ćazim Arfadžan, predsjednik Udruženja sportskih ribolovaca „Glavatica“ Jablanica, kaže za Fokus da Elektroprivreda BiH ne ispunjava svoje obaveze prilikom poribljavanja tj. člana 35. Zakona o slatkovodnom ribarstvu FBiH i ne poštuje kontinuirano poribljavanje koje je zakonom propisano.
-Naše udruženje već pet godina nije poribilo Neretvu endemskim vrstama riba zbog tendera koje ili ne znaju raspisati ili to namjerno rade da pojedini ponuđači obaraju tendere, i to namjerno, svjesno. Imamo saznanja da se nekim udruženjima izvršavaju obaveze, sredstva uplaćuju, a Jablanica evo pet godina nije ni marke dobila. Počinjen je faktički genocid na rijeci Neretvi, odnosno u dijelu gdje gazduje Udruženje sportskih ribolovaca „Glavatica“ Jablanica – kaže Arfadžan.
Tužili su, kako navodi, Elektroprivredu za neizvršeno poribljavanje još 2011. godine. Presuda je s Kantonalnog suda ponovo otišla na Opštinski sud u Mostaru dok su za 2016, 2017. i 2018. dobili presude u svoju korist.
– Iako su nam u Elektroprivredi svojevremeno govorili da će nam isplatiti po tim presudama, oni su se žalili i to traje već godinama. Nama nikada nisu isplaćena sredstva po utuženim iznosima u presudama. Kada bi se sve sabralo, to su višemilionski iznosi. Na primjer, za 2018. godinu utuženi iznos je bio oko 800.000 KM. Naravno, tu ima i zateznih kamata. Meni nije jasno da se svjesno dozvoljava da se jednom javnom preduzeću, kakvo je Elektroprivreda, prave toliki troškovi, a da za to niko ne odgovara. Pogotovo zbog činjenice da se hidrocentrala Elektroprivrede nalazi u Jablanici, a da se pet godina ne vrši poribljavanje na ovom području. Mi ribari smo u ratu branili tu hidrocentralu, svojom krvlju. Ja lično sam i ranjen na toj brani. Jablanica nije zaslužila da joj se ovako vraća. Rekao sam to i rukovodiocima Elektroprivrede, ali oni izgleda igraju na kartu da se mi iscrpimo u ovoj borbi. Slao sam i dopise da se zbog neporibljavanja za 2019. i 2020. godinu ovo riješi sporazumno, ali evo već dvije godine su prošle i oni nisu našli za shodno da riješimo ovaj problem – rekao je Arfadžan.
Obratili smo se i ribogojilištu „Laks“ Mostar koje, iako kao uzgajivač riblje mlađi/ribe neretvanske autohtone populacije, godinama ispunjava uslove na tenderima Elektroprivrede BiH, nikako da bude izabran kao ponuđač.
Kako su nam rekli, oni su se obratili dopisom Elektroprivredi BiH u kojim su naveli da se više neće prijavljivati na tendere u 2021. “jer je nemoguća misija ispoštovati uslove“.
EPBiH: Tu ima raznih interesa (Foto: D. Begović)
-Nemoguće je ponuditi ribu veličine 15-20 cm i 20-25 cm. Naime, riba uzgajana i pripremana za poribljavanje za 2018, 2019. i 2020. prerasla je navedene veličine. Naravno da smo prerastanjem ribe neporibljavanjem pretrpjeli nenadoknadivu štetu jer je nju trebalo godinama prehranjivati i držati u bazenima – ističu iz Laksa.
Kako navode, zanimljivo je da Laks na primjer biva izabran kao najpovoljniji ponuđač na tenderima EPHZHB Mostar, dok se tenderi Elektroprivrede BiH „ruše“ i to četiri godine zaredom od istog ponuđača.
– Očekivali smo da će Elektroprivreda BiH kao ozbiljno državno preduzeće prepoznati širu grupu ljudi koji poništavaju tendere i time prvenstveno nanose nesagledive posljedice nama proizvođačima. Dovode nas u situaciju da prestanemo proizvoditi ove vrste ribe, da damo otkaze radnicima. I rijeka će onda postati tekući mrtvac – kazali su iz Laksa.
Direktor Elektroprivrede BiH Admir Andelija za Fokus.ba kaže da su Zakonom o slatkovodnom ribarstvu jasno propisane obaveze vlasnika brana koji su dužni da poribljavaju ili da nadoknađuju štetu ukoliko ne poribljavaju.
-Mi imamo tri hidroakumulacije na Neretvi. Imamo ih i u TK i u USK, zatim i u KS, kao i u BPK. Na svim ovim akumulacijama, osim na području Jablanice, mi ispunjavamo obaveze poribljavanja. Raspišemo tender, nabavimo riblju mlađ u skladu s ribarskom osnovom. Ribarsku osnovu utvrđuju ribarska udruženja, a odobrava Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Kada je u pitanju Neretva, nažalost tu imamo jedan opšti rat između ribogojilišta. Na jednoj strani je Laks, a na drugoj Riba Neretva iz Konjica. Oni nam obaraju tendere već godinama. To ustvari nije obaranje tendera, to su neopravdane žalbe. U zakonu se kaže od kada do kada se može poribljavati. To se ne radi čitavu godinu. Postoji određeni period. Ukoliko u tom periodu ne izvršite poribljavanje, zakon kaže da ste dužni nadoknaditi štetu. Kome? Ribarskim udruženjima kojima je država dala koncesije? A to su u ovom slučaju udruženja iz Konjica, Prozora/Rame i Jablanice, a na Salakovcu Udruženje „Neretva 1933“ – kaže Andelija.
Priznaje da godinama nisu uspjeli izvršiti obavezu poribljavanja zbog, kako kaže, žalbi. Sva ribarska udruženja su pokrenula tužbe protiv Elektroprivrede. Došlo je do prvostepenih presuda.
– Uspjeli smo da sklopimo sporazume s udruženjima iz Prozora/Rame, Neretva 1933 i iz Konjica. S Udruženjem iz Jablanice još uvijek nismo. Oni insistiraju da se sudski postupak završi i da onda po presudi suda mi isplatimo. Mi smo spremni da to uradimo. Naravno, to zakon kaže. Interesi su sasvim drugi. Tu ima raznih interesa. Mi u to ne ulazimo, samo želimo da poštujemo zakon – naglašava Andelija.
Na naš upit kako je uopšte moguće da Kancelarija za razmatranje žalbi prihvata te žalbe, Andelija kaže da to treba istražiti. Upitan je li moguće da su tenderi EP „loše napisani“, odgovara da su tenderi dobro raspisani.
-Ne dozvoljavamo da nas bilo ko uvlači u ovaj problem. Sama činjenica da me ovako zovete i da vam ja odgovaram govori o tome da smo transparentni. Kada želimo sklapati sporazume, mi insistiramo na odricanju od zateznih kamata – dodaje Andelija.
S obzirom na to da je glavna inspektorica Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva HNK Lenka Herceg ranije za Fokus potvrdila da kantonalna inspekcija 27. maja prošle godine nije prisustvovala poribljavanju Neretve, što znači da ribarsko udruženje kojem je Elektroprivreda isplatila novac nije obavijestilo inspekciju da izvrši kontrolu i sačini zapisnik, obratili smo se Federalnoj upravi za inspekcijske poslove s upitom da li je bilo šta preduzela po ovom pitanju. Odgovorio nam je Mehmed Čeligija, glavni federalni poljoprivredni inspektor.
-Inspekcijski nadzor u oblasti slatkovodnog ribarstva u FBiH regulisan je Zakonom o slatkovodnom ribarstvu, a nadležnost za vršenje inspekcijskog nadzora podijeljena je između federalne i kantonalne poljoprivredne inspekcije. Konkretno, članom 51. Zakona (stavovi 1. i 2) nadležnost za kontrolu donošenja i provođenja godišnjeg plana, odnosno pojedinih mjera utvrđenih tim planom (u šta spada i poribljavanje) i kontrola poribljavanja ribolovne vode ribom, ribljom mlađi ili oplođenom ikrom dodijeljene su kantonalnoj poljoprivrednoj inspekciji. Nadalje, oblast slatkovodnog ribarstva u Hercegovačko-neretvanskom kantonu regulisana je i Zakonom o slatkovodnom ribarstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona, a članom 68. jasno su definisane pripadajuće ovlasti i nadležnost kantonalnih organa – Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNK, te kantonalne poljoprivredne inspekcije – pojasnio je Čeligija.
Na naš upit o tome šta je s anonimnim dopisom sportskih ribolovaca od 28. maja 2020. godine, u kojem je iznesen zahtjev za provjeru aktivnosti poribljavanja, Čeligija kaže da je upućen prema oba nivoa – i federalnom i kantonalnom.
-U skladu sa Zakonom, kantonalni organ nadležan za poslove inspekcijskog nadzora primarno je nadležan za provjeru ovih navoda jer se indicije po predmetnom direktno odnose na njegove institucionalne obaveze i ovlašćenja. S druge strane, Federalni poljoprivredni inspektorat je u tom periodu raspolagao s ukupno pet federalnih inspektora, koji su, od početka epidemije COVID-19 u FBiH, pored svojih redovnih poslova, a koji se primarno odnose na kontrolu više stotina korisnika novčanih podrški u poljoprivredi s ciljem promovisanja poljoprivrede i pomoći poljoprivrednim proizvođačima od Vlade FBiH, obavljali i poslove higijensko-epidemiološkog nadzora u FBiH kao podrška kantonalnim inspekcijskim organima, a prema prioritetnom planu djelovanja inspekcijskih organa u smislu suzbijanja koronavirusa u FBiH, u skladu s naredbama i preporukama Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva – ističe Čeligija.
Takođe, dodaje on, nadzor nad radom organa uprave, u ovom slučaju kantonalne inspekcije HNK, odnosno provjera navoda o neprisustvu organa inspekcije konkretnom poribljavanju, prvenstveno je unutarinstitucionalna nadležnost organa kantonalne inspekcije, a potom obaveza nadležnog kantonalnog ministarstva.
Dodaje da tenderske procedure nabavke koje se provode po osnovama realizacije nadoknade štete načinjene ribljem fondu nisu predmet nadzornog ovlašćenja federalne poljoprivredne inspekcije, ali da se u njima moraju slijediti odrednice sadržane u konkretnom Zakonu o autohtonosti i veterinarsko-zdravstvenim uslovima.
-Do sada nikada nismo obaviješteni od kantonalnih nadležnih inspekcijskih organa u Federaciji BiH koji isključivo prisustvuju postupku i dokumentuju zapisnički realizaciju, da su zabranili ili odgodili poribljavanje zbog neispunjavanja navedenih uslova – poručuje on.
