Karavan komedije „Smijanje na tri jezika“ za vikend, 3. i 4. oktobra, dolazi u Banjaluku i banjalučka publika moći će uživati u dvodnevnom programu posvećenom stand up komediji.
Omladinski kulturni centar “Abrašević” iz Mostara, u saradnji sa poznatim komičarima iz Bosne i Hercegovine, organizuje dnevne radionice za sve ljubitelje stand up komedije, a večeri su rezervisane za zabavu i smijeh uz nastupe Mirka Komljenovića, Omera Hodžića, Hazima Mujčinovića i Navida Bulbuliju.
Banjalučki komičar Mirko Komljenović Mirkan rekao je da su radionice planirane u subotu i nedjelju od 14 do 16 časova, dok je subota od 20:30 rezervisana za nastupe bh. komičara.
Isti termin u nedjelju je namijenjen za Open Mic, takmičenje komičara početnika. Pobjednik Open Mic-a kao nagradu dobija tablet i plasman na festival, koji će se 13. i 14. novembra održati u Banjaluci. Svi sadržaji se dešavaju u Domu omladine i potpuno su besplatni. Mirkan za BUKU govori o jeziku, kritici, politici i smijehu.
Mirkane, zanimljiv je naziv karavana: “Smijanje na tri jezika”. Čim se spomene jezik, kod nas se otvaraju mnoga pitanja, a zaboravlja se na činjenicu da se savršeno razumijemo. Kako to komentarišeš?
Razumijem da kod nas svaki narod želi da ima svoj jezik, bez obzira što se skoro svi sa teritorija bivše Jugoslavije savršeno razumiju. Bez obzira što svako govori svojim jezikom, tržište nas stand-up komičara seže dotle dokle nas ljudi razumiju. Smijanje na tri jezika je naziv koji je dala ekipa iz IOM-a, a i meni se sviđa. Moglo je da bude i Smijanje po Dejtonu (smijeh).
Koliko nam je smijeh potreban u ovim čudnim vremenima pandemije u kojima smo se zadesili?
Smijeh liječi dušu i potreban nam je stalno, a pogotovo nakon svih silnih lock down-ova, policijskih časova i svih vrsta distanci potpuno neprirodnih ljudskom biću.
Jesmo li zaboravili da se smijemo, onako od srca što se kaže, jesu li problemi koji su nas preopteretili i potisnuli smijeh?
Nismo. Naš čovjek je uvijek pronalazio razlog za smijeh. Teška vremena, nevolje i probleme naš čovjek često ismijava. Druga je stvar što danas sve teže možete da napravite nešto nadrealno ili satirično, jer naša svakodnevnica nas pretiče u tome.
Koliko je komičaru važno da je angažovan, da iz društva u kojem živi crpi teme za nastup?
Komičar ne mora biti angažovan na taj način, ako neće. Sve je to stvar izbora komičara. Neki ne vole da govore o politici, društvenim anomalijama i slično, dok ja spadam u onu drugu grupu.
Ti si neko ko je poznat po kritici društva i političara, jesi li imao pritiske zbog toga, kako se nosiš sa njima?
Bilo je pritisaka, ali me to ne iznenađuje. Kada sam počeo da se bavim komedijom, znao sam da želim kroz smijeh i zabavu poslati neke poruke, ili ukazati na nešto. Ne volim kad je komedija samo zbog smijeha.
Kod nas se kritika uvijek gleda kao nešto loše, odnosno ne shvata se da se samo traži da se stvari promijene, da živimo bolje. Kako ti gledaš na takvo poimanje kritike?
Kritika je rijetka, a i kada postoji, tako se na nju gleda, jer smo mi mlado “demokratsko” društvo, koje nikada nije živjelo u demokratiji. Nemamo pojma šta je to. A možda zapravo ni ne želimo da se išta mijenja. Previše se plašimo promjena.
Nalazimo se u fazi pred-političke kampanje za lokalne izbore, kako gledaš na izbore kod nas, šta možemo očekivati od ove garniture političara?
Ništa.
(Buka)