U Uralsku, istorijskom pograničnom gradu na sjeverozapadu Kazahstana i glavnoj kontrolnoj tački na putu za Rusiju, kamioni s kirgistanskim registarskim tablicama čine trajno „usko grlo“ dok čekaju inspekciju, ponekad i sedmicama.
Vozači znaju da, ukoliko carinski službenik ne može da pronađe svoje dozvole ili dokumentaciju za otpremu u bazi podataka, biće primorani da voze 2.500 kilometara nazad u Biškek, glavni grad Kirgistana.
„Bilo je puno slučajeva kada teret ne vide u sistemu, u zajedničkoj bazi podataka, i samo nas pošalju kući“, rekao je Talantbek Matkerim Uulu, predstavnik Kirgistanske privredne komore koja radi s firmama koji izvoze sve od mliječnih proizvoda do pamuka.
Kašnjenje je skupa neprijatnost, posebno za one koji prevoze kvarljivu robu i čini se da utiču samo na kirgistanske kamione, rekao je Matkerim Uulu za OCCRP (Projekat za prijavljivanje organizovanog kriminala i korupcije).
Trebalo je da problem već bude riješen: Članstvo zemlje u Evroazijskom ekonomskom savezu – s Rusijom, Kazahstanom i Bjelorusijom – trebalo je da okonča takve logističke zastoje. Kad se Kirgistan pridružio zajedničkoj ekonomskoj zoni 2015. godine, Rusija je svom siromašnom partneru dodijelila 200 miliona američkih dolara za unapređivanje nerazvijene inspekcijske, carinske i informacione infrastrukture u zemlji.
Skoro 12 miliona dolara otišlo je kirgistanskom Ministarstvu prometa i komunikacija, koje je trebalo da razvije sistem razmjene podataka koji bi povezao 68 državnih agencija i omogućio im da komuniciraju sa svojim kolegama u ekonomskoj uniji putem zajedničke baze podataka. Sistem bi pratio dozvole i sanitarne inspekcije, olakšavajući nesmetano slanje robe u susjedne zemlje.
Međutim, više od četiri godine kasnije, sve što je Kirgistan dobio za uloženi napor, neučinkovita je carinska baza podataka, nekoliko istraga o postupcima nabavke i zaostali krivični postupci protiv nadležnog dužnosnika Ernisa Mamyrkanova. Jednokratni zamjenik ministra prometa i komunikacija pobjegao je iz Kirgistana nakon navoda o bespravnoj potrošnji i nepravilnostima u kupoprodajnim ugovorima.
Dokumenti dobijeni od OCCRP-ovog partnerskog centra Kloop – uključujući internu istragu vlade – detaljno opisuju kako je Mamyrkanov dodjeljivao ugovore bez konkurencije, ne poštujući zakonske zahtjeve. Iz dokumenata se, takođe, vidi da je ministarstvo nabavljalo pogrešnu opremu i softver po povišenim cijenama, ponekad i od firmi s netransparentnim vlasničkim strukturama.
Mamyrkanov nije odgovorio na višestruke zahtjeve za davanje izjave. Kancelarija glavnog tužioca potvrdila je da su dva slučaja protiv Mamyrkanova obustavljena, jer nije pronađena njegova trenutna lokacija.
SUMNJIVI UGOVORI
Mamyrkanov je prethodno radio kao novinar, a jednom je savjetovao vladu da uvede sistem digitalne televizije u cijeloj zemlji koji je kasnio dvije godine u odnosu na planirani datum pokretanja.
Dobio je zadatak da nadgleda ambiciozni IT projekat za postavljanje zajedničke carinske baze podataka samo šest mjeseci nakon imenovan za ministra. Dajući izjavu za novinare o navedenoj inicijativi u oktobru 2015, Mamyrkanov je rekao da će sistem biti gotov do sredine 2016. godine.
„Uspostaviće se kompletan elektroniski sisitem interakcije koji će odgovarati i zahtjevima Evroazijskog ekonomskog saveza i nacionalnim potrebama za stvaranje elektronskog vladinog sistema“, rekao je.
Ono što Mamyrkanov nije rekao novinarima jeste to da je interna istraga vlade tri mjeseca ranije zaključila da njegove odluke o nabavci „ugrožavaju realizaciju projekta“.
Izvještaj vladine radne grupe iz avgusta 2015. godine, sastavljene od službenika iz domaće obavještajne službe, kancelarije za digitalizaciju te ministarstava ekonomije i prometa u iznijelo je podatke o Mamyrkanovom zaobilaženju procedura i regulacija te izdalo brojna upozorenja povodom datog procesa.
Prema istrazi, zamjenik ministra lično je potpisao ugovore vrijedne oko 9,3 miliona američkih dolara, u nekim slučajevima zaobilazeći iz neophodnog konkurentnog tenderskog procesa, navodeći osjetljivu prirodu projekta.
Radna grupa nije prihvatila objašnjenje, i u izvještaju je napomenula da se preko planiranog informacionog sistema ne bi prenijeli osjetljivi podaci. „Treba napomenuti da u ovom trenutku nijedna zemlja u Evroazijskom ekonomskom savezu ne očekuje prenos tajnih podataka kroz nacionalne segmente integrisanog sistema“, navela je radna grupa.
Grupa je, takođe, angažovala revizora za pregled cijena opreme koju je Mamyrkanov kupio. Detalji nisu objavljeni, ali u internom izvještaju zaključeno je da su ugovori uvećani za otprilike 20%, rekao je vladin izvor, koji je tražio da ostane anoniman, jer nije ovlašten da raspravlja o istrazi.
Povišene cijene nisu bile jedina prijetnja implementaciji projekta. Ispitivanjem su utvrđeni značajni problemi s tehnološkim specifikacijama kupljene opreme.
Na primjer, Mamyrkanov je naručio opremu od firme zvane RRC Centralna Azija, koja je osigurala hardver s enkripcijom koja je bila određena za susjedni Kazahstan i nije odobrena u Kirgistanu, zbog čega je hardver neupotrebljiv.
U internom dokumentu koji je 2016. godine izradio Odbor za informacije i komunikacije, nova agencija koja bi preuzela projekt, istaknuto je da je Mamyrkanov lično potpisao odobrenje za opremu. Transcom, državno preduzeće za IT tehnologiju koje bi sprovelo sljedeću fazu projekta, odbilo je prihvatiti opremu, što je dodatno odgodilo primjenu sistema, navodi se u dopisu agencije.
TRAGOM NOVCA
Mamyrkanov je ukupno potpisao ugovore sa 12 firmi. Od pet firmi koje su dobile najveće svote novca, dvije imaju netransparentne vlasničke strukture u tzv. offshore destinacijama, dvije su povezane s krivičnim postupcima koje je vodio kirgistanski glavni tužilac, a jedna je, navodno, u vlasništvu rođaka visokog dužnosnika.
Najveći je korisnik bio RRC Centralna Azija, čija je podružnica u Kazahstanu dobila 3,6 miliona dolara za slanje neupotrebljive opreme u Kirgistan. Dijelom je u vlasništvu lanca tzv. shell companies, odnosno, kompanija koje postoje samo na papiru i nemaju kancelariju niti radnike, a koje vode do Kipra i Britanskih Djevičanskih ostrva, te dva ruska IT investitora. Vladina istraga utvrdila je da je RRC Centralna Azija preplaćena za 1,2 miliona dolara, pokazali su vladini izvori i analiza OCCRP ugovora. Firma nije odgovorila na višestruke zahtjeve za za davanje izjave.
Ultra-X, firma s kojom je Mamyrkanov ugovorio isporuku informatičke opreme u vrijednosti od 2,2 miliona dolara, bio je u vlasništvu kompanije zvane Investcom, koja je dalje bila u vlasništvu korporacija Harwich Commerce Limited i Kenneth Trade Corp, a obje su registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima od strane ruska konsultantske firme. Kenneth Trade Corp. osnovana je 2001. godine pod vlasničkim udjelom, što znači da je firma u vlasništvu bilo koje osobe koja posjeduje certifikat, zbog čega je nemoguće utvrditi pravog vlasnika.
Prema reviziji, Ultra-X je preplaćen za 300.000 dolara. Direktor firme koji se prvobitno odazvao na poziv novinara, nije odgovorio na višestruke zahtjeve za davanje komentara putem e-pošte.
Inter Alliance Ltd, u vlasništvu kirgistanskog biznismena Kubanychbeka Sheiitova, primio je u jednom danu četiri ugovora, ukupne vrijednosti 1,7 miliona dolara, za isporuku servera i softvera. Krivična prijava, koju je podnijela kancelarija glavnog tužioca, u 2017. navodi da su ugovori premašili stvarnu vrijednost za 250.000 dolara. Sheiitov nije odgovorio na višestruke zahtjeve za komentar.
Eurasia Telecom Group registrovana je u Kirgistanu samo dvije sedmice prije primanja ugovora vrijednog 263.592 dolara za isporuku IT opreme i obnovu vladine zgrade u kojoj bi se oprema skladištila. Državno tužilaštvo kasnije je zaključilo da je ugovor o obnovi precijenjen i da je Farhad Gadeev, čovjek koji je registrovao firmu, prevarant.
U drugom slučaju, glavni državni advkat, tvrdio je da je ugovor s firmom Eurasia Telecom takođe precijenjen za skoro 80%. Prema vladinom dopisu, Mamyrkanov je planirao platiti Eurasia Telecom-u 190.400 dolara više za upravljanje portalom koji bi povezao Kirgistan s bazom podataka carinske unije, uprkos vladinoj uredbi koja kaže da njime treba upravljati državni Transcom.
Sud je u martu 2018. poništio licencu Eurasia Telecom-a, navodeći nepravilnosti.
Gadeev je negirao bilo kakvu nepravilnost i sugerisao da je nepravedno označen kao meta. Nije odgovarao na konkretna pitanja.
Druga kirgistanska firma, Ermex Group, koja nije optužena za zlodjela, dobila je Mamyrkanov ugovor od 727.700 dolara za obezbjeđivanje servera, kompjutera, softvera i podrške za carinsku bazu podataka. Kad je stupljeno u kontakt s njim kako bi dao komentar, vlasnik Ermek Niyazov, čiji je ujak u to vrijeme navodno bio šef predsjedničke administracije, rekao je da je pobijedio na tenderu i dobiougovor. Ponudio je da priloži dokaze, ali nikada ih nije dostavio.
Izvor: OCCRP /Autor: Olga Gein
Prevod i adaptacija: Aleksandra Vučenović
