Nadarena i talentovana djeca nose u sebi izuzetan potencijal koji se najbolje razvija uz podršku škole, porodice i zajednice. Njihova radoznalost, kreativnost i posvećenost često se uočavaju već u ranom uzrastu, a uloga odraslih je da te sposobnosti prepoznaju. Iako se pristupi radu s talentovanom djecom razlikuju od škole do škole, sve je veća svijest o važnosti njihovog ohrabrivanja i pružanja prilika koje će ih motivisati da rastu. Podrška ovim učenicima predstavlja ulaganje društva u budućnost.
Piše: Melani Isović; Foto: Pixabay
Naučni rad na temu “Stavovi učenika i nastavnika o nadarenim i talentovanim učenicima” radio je diplomirani profesor razredne nastave Živko Lekić iz Laktaša, rad se bavi fenomenom nadarene i talentovane dece u obrazovanju, ističući njihov izuzetan potencijal u učenju i stvaralačkim aktivnostima, kao i potrebu za njihovim prepoznavanjem i podrškom u savremenom društvu, uz osvrt na istorijski razvoj i definicije pojmova.
Krajnji cilj rada je prepoznavanje načina na koje nastavnici prepoznaju talentovane i nadarene učenike, kao i metoda I oblika rada koji se primenjuju u radu sa takvim učenicima, kroz empirijsko istraživanje. Istraživanje je sprovedeno u dve osnovne škole (JU OŠ „Georgios A. Papandreu“ Laktaši i JU OŠ „Branko Ćopić“ Banjaluka), sa uzorkom od 74 učenika (V-VII razred) i 24 nastavnika (VI-IX razred), uz analizu literature i ličnih opažanja.
„Motivacija se rodila iz želje da se uradi kvalitetan doprinos nauci, ali i da se stvori čvrsta spona između identifikacije nadarenih i talentovanih učenika I implementacije programa u radu sa njima. Interesovanje za ovu temu rodilo se kroz predmet Opšta pedagogija, koji predaje Doc. dr Marijana Maran, koja je ujedno i mentor ovog rada. Vjerujem da je ovim radom stvoren temelj za naredna istraživanja iz ove oblasti, koja će, vjerujem, prerasti u implementaciju“, ističe Lekić.
Živko dalje pojašnjava da, prema istraživanju, najčešći pokazatelji nadarenosti kod djece uključuju brže i efikasnije učenje, bogat vokabular, kreativnost i sposobnost davanja kompleksnih odgovora na postavljena pitanja.
„Konkretne mjere koje bi se mogle realizovati ka unaprjeđenju rezultata u radu sa nadarenim i darovitim učenicima jesu usmjerenje učenika ka samom talentu, samim tim i prilagođavanje nastavnih planova i programa u svrhu što boljih rezultata u, najčešće, individualizovanom pristupu. Kao najbolja praksa, pokazao se sistem višestrukih izvora podataka. “Najsigurnije” prepoznavanje dobija se kombinovanjem testova, zapažanja, intervjua, sociometrijskog ispitivanja, portfoliom rada i samom preporukom stručne službe“, kaže Lekić.
Odnos društva prema nadarenoj djeci izuzetno je važan kako bi ona imala priliku da razviju i pokažu svoj puni potencijal. Podrška okoline, razumijevanje i prilagođeni uslovi mogu biti presudni za njihov napredak.
„Istraživanje je pokazalo da društvo dosta dobro reaguje kada je u pitanju neko blizak određenoj osobi, ali dolazimo do manjka empatije kada se nadarenoj djeci “izlazi u susret” više nego nekome drugom. Boljem razumijevanju njihovih potreba, bi svakako, doprinijela svijest o bitnosti adaptacije mjera za pojedinca u svrhu ostvarivanja što većeg potencijala“, naglašava Lekić.
Postoje 15 učenika u Republici Srpskoj koji su, zahvaljujući svojim izuzetnim sposobnostima, ostvarili pravo na ubrzano napredovanje, kako je predviđeno Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske.
„U prethodnih 5 godina, u Republici Srpskoj je zabilježeno oko 15 učenika koji su uspjeli da implementiraju ovaj zakon. Smatram da se zakon rijetko primjenjuje upravo zbog problematike identifikacije, ali i nerijetko, manjka zainteresovanosti za unaprijeđenje sposobnosti“, navodi Lekić.
U istraživanju su nastavnici kao najčešće pokazatelje nadarenosti isticali kreativnost, znatiželju i bogat vokabular. Ipak, stručni i jedinstveni kriteriji za prepoznavanje nadarenih učenika još uvijek nisu u potpunosti razvijeni.
„Još uvijek nisu prepoznati tačni i namjerodavniji indikatori, ali svakako da predstavljaju doprinos ka identifikaciji. Naravno, uvijek ima prostora za unapređenje, dodao bih I opštu inteligenciju, logičko zaključivanje, prostorne, verbalne I numeričke sposobnosti, visok nivo apstrakcije, inovativni pristup, imaginaciju iznad prosjeka“, za kraj konstatuje Lekić.
