Online, cyber ili internet nasilje predstavlja bilo kakvu vrstu nasilnog ponašanja koje se odvija putem interneta i društvenih mreža. Radi se o nasilju koji se mogu odvijati na aplikacijama za razmjenu poruka, društvenim mrežama, gejming platformama i na mobilnim telefonima, a koje imaju za cilj da uplaše, naljute, i/ili osmramote, a usmjereno je na povredu privatnosti, dostojanstva, tjelesne autonomije.
Svjesni smo da je digitalno nasilje u porastu, da je nemilosrdno i bez ikakvih ograničenja i granica, a često je i anonimno. Svakodnevno smo u prilici da doživimo različite vrste online nasilja ko što su rodni i seksistički govor mržnje, trolovanje, sekusalno nasilje u digitalnom svijetu, porografija bez saglasnosti, doksovanje, lažno predstavljanje, targetiranje, drugi oblici zlostavljanja. Online nasilje može da izazove dugotrajni psihički i emotivni stres, takođe može imati i razarajući uticaj na život. Takođe nije dobro prihvatiti činjenicu da je online nasilje naša svakodnevnica.
Piše: Melani Isović; foto: Pixabay
Digitalno nasilje doživjela je i Dina, naglašava se da joj je dugo trebalo osvijesti da je bila žrtva online seksualnog nasilja, baš iz razloga što generalno kao društvo normaliziramo nasilje i da se online nasilje svede na izgovor „pa neko sjedi iza tastature“.
„U tim momentima sam se osjećala uznemireno, poniženo, uplašeno – naprosto nisam znala na koji način pravilno da postupim u datoj situaciji. Plašila sam se da me policija neće ozbiljno shvatiti, da ću dobiti komentar da „samo blokiram“ i da se tu moja situacija „pravedno“ završava. Prije nego što sam prijavila policiji dosta sam proispitivala „ozbiljnost“ situacije i da li zaista trebam prijaviti online nasilje jer „nasilje je samo fizičko“, objašnjava Dina.
Dina navodi jedan od slučajeva uznemiravanja koji joj se desio na društvenim mrežana. Dobila je poruku od nepoznate osobe na Instagramu, koja je otisla u zahtjeve za poruke. Uvidjela je da je video sadržaj, s obzirom da često dobija podršku u vidu poruka i video sadržaja nije smatrala da je nešto problematično.
„Kada sam otvorila video – bio je pornografskog sadržaja. U tom trenutku sam se osjećala prljavom, dehumaniziranom i apsolutno sam bila u šoku. Popratnu poruku koju sam dobila od njega je glasila da je opsjednut slanjem takvih videa drugim ljudima. Nije mi bilo jasno zašto bilo ko ima potrebu da na taj način uznemirava druge osobe i mislim da sam čitav dan provela plačući jer sam se osjećala poraženo i uznemireno“, prisjeća se Dina.
Slike eksplicitnog neželjenog sadržaja uzmemiruju!
„Ima i slučajeva gdje muškarci šalju slike svog polnog organa, nenajavljeno i nesmetano – a što me svaki put uznemiri. Mislim da je krajnje vrijeme da regulišemo na bolji način pitanje digitalnog prostora“, navodi Dina.
Nasilje koje mnogi doživljavaju, a koje se nastavlja i nakon prvih iskustava, može značajno negativno uticati na svakodnevni život i povećati nivo stresa.
„Nasilje koje sam doživjela, a koje i dan danas doživljavam, utiče jako negativno na moj život i stvara mi dodatni stres. Svaki put kada dobijem poruku od nepoznatog profila ili komentar na moju objavu od nepoznate osobe – prije nego što uopšte pročitam poruku ili komentar, osjetim da mi nivo stresa raste u tijelu i da mi se povećava anksioznost s obzirom da odmah idem pod pretpostavkom da je neko nasilje u pitanju“, napominje Dina.
Statistike su poražavajuće: prema UNICEF-ovoj anketi, svaka treća mlada osoba bila je žrtva nasilja na internetu, a u istraživanju su učestvovali mladi iz 30 zemalja sveta. Izveštaj Veća Evrope pokazuje da je svaki peti maloletnik doživeo neki oblik seksualnog nasilja, od čega su 80% žrtava devojčice. UNICEF BiH posebno ističe da je seksualna eksploatacija i zlostavljanje na internetu najalarmantnija pretnja.
Za Infovezu Aleksandra Petrić iz Udruženih žena govori da je zaštita djece od seksualnog nasilja nedovoljna i opterećena je nedostatkom razgovora o ovim temama unutar društva, porodice, obrazovnog sistema i institucija koje trebaju osigurati sigurnost i zaštitu za svako dijete.
“Pooštravanje sankcija unutar krivičnog zakonodavstva i uvođenje novih djela kojim se zaštita proširuje i na nasilje počinjeno putem interneta u BiH nisu praćeni adekvatnim mehanizmima zaštite i sprečavanja seksualnog nasilja”, navodi Petrić
Ona dalje ističe da svako dijete mora imati pristup informacijama o tome kako da prepozna nasilje i zlostavljanje i kome se može obratiti za pomoć. Ove informacije moraju biti dostupne unutar obrazovnog sistema i to od najranijeg uzrasta, na način koji je djeci razumljiv i prilagođen njihovom uzrastu, kao i mehanizmi prijave i zaštite.
“Djeca su veoma ranjiva i podložna manipulacijama i zbog neprepoznavanja šta im se dešava, straha od reagovanja okoline i neznanja kome se mogu obratiti za pomoć, mnogi slučajevi seksualnog zlostavljanja i nasilja prema djeci ostaju neotkriveni. Djeca se suočavaju sa veoma teškim posljedicama – povlače se u sebe, popuštaju u učenju, trpe poteškoće u mentalnom zdravlju i dolazi do drastične promjene ponašanja – i to jesu znaci za uzbunu da nešto nije u redu”, naglašava Petrić.
U doba online komunikacije seksualno zlostavljanje dobija novu dimenziju.
“Zloupotreba digitalnih prostora je naročito prisutna – u doba online komunikacija problem seksualnog zlostavljanja i nasilja prema djeci dobija sasvim novu dimenziju. Potrebno je da institucije osiguraju dostupnost informacija i mehanizama podrške za svako dijete, da rade na spriječavanju problema a ne da reaguju na njegove posljedice”, govori Petrić.
Psihološkinja Irena Đumić ističe da nnline seksualno nasilje ostavlja posljedice po mentalno i fizičko zdravlje žrtve.
“Osoba koje je trpila ovakvo nasilje može razviti niz simptoma. To su: poremećen san i apetit, nemogućnost regulacije emocija, prelazak iz anksioznog u depresivno raspoloženje, psihosomatski simptomi kao što su glavobolje, problemi sa želucem, a, na žalost, čak i ozbiljne suicidalne ideje, samopovređivanje, pa čak i samoubistvo. Ove osobe i na socijalnom planu drugačije funkcionišu, izoluju se, povlače u sebe, gube samopouzdanje i teško mogu da obavljaju svoje svakodnevne zadatke kao ranije”, pojašnjava Đumić.
Osobe koje su preživjele online nasilje važno je da znaju da nisu odgovorne za nasilje i da pronađu podršku koja im je potrebna kako bi se suočile s onim što su doživjele.
“Jako je važno da se nekome povjere, porodici, prijateljima, psihologu, kako ne bi ostale same sa svojim osjećanjima i kako bi dobili adekvatnu pomoć i podršku. Postoje i SOS linije za pomoć žrtvama nasilja, i često su one prvi korak jer je razgovor anoniman i žrtva ne mora nikome otkriti svoj identitet. Važno je da znaju da nisu krive za nasilje i da nađu način i podršku koja im je neophodna za izlazak na kraj sa onim što se dogodilo”, za kraj govori Đumić.
Ovo je ozbiljan problem s kojim se suočavamo svakodnevno, a o kojem se nedovoljno govori u našem društvu, iako može ostaviti duboke emocionalne i psihološke posljedice za žrtve. Izuzetno je važno otvoreno razgovarati o nasilju i raditi na podizanju svijesti, uključujući i online nasilje, koje je sve prisutnije i surovije. Primjeri iz Banja Luke, poput tragičnih slučajeva Gorana Karanovića, Mladena Dulića, mlade majke D.M., te napada na LGBT aktiviste, podsjećaju nas na nužnost pravovremene podrške i zaštite žrtava od online nasilja.