Saturday, November 16, 2024
4.7 C
Banja Luka
spot_img

Ko (ne)želi registar medija u BiH!?

U Bosni i Hercegovini trenutno ne postoji zakonska regulativa koja bi internet portalima propisivala obavezu registracije djelatnosti i transparentno iznošenje podataka o vlasništvu, naveli su iz Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH za UNU.

Bezbroj problema

Dodali su da gore navedeno “nameće pitanja odgovornosti i kontrole nad portalima”.

Prethodne dvije rečenice iza sebe kriju bezbroj problema koji se vežu za rad i odgovornost internet portala u BiH. Građani iz izbornog ciklusa u izborni ciklus primjećuju značajno povećanje broja internet portala koji ih bombardiraju ovim ili onim vijesti. Pretežno se radi o vijestima političkog karaktera, za ili protiv neke od političkih opcija u BiH. Očigledno je svima postalo da se radi o kvazi medijima koji postoje isključivo po nalogu političkih partija, a kako bi iznijeli “prljavi veš” u srhu predizborne borbe.

Takvi mediji (a ne bi se trebali zvati medijima op.a.) postoje vrlo kratko vrijeme i u većini slučajeva nemaju ni adresu, ni impresum, a da ne govorimo o istaknutoj vlasničkoj strukturi.

Sadašnjost i budućnost

“Iako postoje zakoni o zaštiti od klevete, kao i o slobodi pristupa informacijama, nedovršena je zakonska regulativa na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, što ostavlja mogućnost politici i finansijskim moćnicima da direktno, u sivoj zoni, a bez posljedica, utiču na kreiranje javnog mnjenja”, istaknuto je u dokumentu “Mediji u BiH – sadašnjost i budućnost”.

To je studija čiju je objavu podržala Ambasada Norveške u Bosni i Hercegovini, a cilj je bio ukazati na presjek stanja u medijima i kreirati preporuke za poboljšanje zakonskog okvira u ovoj oblasti, te korake za dalje djelovanje.

U studiji je prvenstveno naglašena potreba za donošenjem zakona o medijima u BiH, bilo na entiteskim nivoima ili na državnom.

“Nužno je pokrenuti širu raspravu na svim nivoima unutar Bosne i Hercegovine o potrebi donošenja zakona o medijima ili zakona o informisanju”, istaknuto je u dokumentu.

Kako su naveli, u tom zakonu treba precizno definisati šta je medij, šta podrazumijeva javno informisanje, u kom roku bi javna uprava morala odgovoriti novinaru. Treba, takođe, obavezati izdavača da redovno obavještava javnost o vlasničkoj strukturi, poslovnim rezultatima, prosječnom tiražu, čitanosti, slušanosti i gledanosti, definisati prava, ali i odgovornosti novinara, glavnih urednika i medija za javnu riječ, definisati prava i obaveze javne uprave i u konačnici, urediti medijski prostor te tako omogućiti viši stepen slobode medija u Bosni i Hercegovini.

Autori studije zaključuju da treba pokrenuti širu raspravu o potrebi donošenja zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima, a naročito zbog pojave anonimnih virtuelnih portala za koje se ne zna u čijem su vlasništvu niti ko kreira njihove sadržaje, plasirane neometano i kada dezinformišu i obmanjuju, mimo pravila i etike struke.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

Međutim, Bosna i Hercegovina zakon o medijima ili zakon o elektronskim medijima čeka minimalno od 2016. godine. Naime, prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju još sredinom 2016. Bosna i Hercegovina je trebala imati usvojen zakon o elektronskim medijima.

Tu obavezu i usklađivanje s pravnom regulativom Evropske unije naša zemlja nikada nije ispunila. Ministarstvo prometa i komunikacija bilo je zaduženo za njegovu izradu i slanje u parlamentarnu proceduru.

Međutim, priča o zakonu o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima započela je još 2012. godine, kada je formirana prva radna grupa. Godine su prošle, a u praksi se ništa nije dogodilo zbog neslaganja da li treba dorađivati stari ili praviti novi zakon. Kasnije je, dvije godine nakon isteka roka za donošenje zakona ponovo formirana druga radna grupa koja se pomakla s mrtve tačke. Došlo se do forme nacrta zakona, ali je politika ponovo umiješala svoje prste te zakon nikada nije stavljen na dnevni red.

Usvajanje zakona najviše je blokirala Republika Srpska, čiji su se politički predstavnici protivili prvo tražeći zamjerke o zastupljenosti predstavnika iz RS u izradi prednacrta, a u konačnici i suštinski problem je jer RS smatra da se tu radi o prijenosu nadležnosti sa entiteta na državu.

Dakle, politika je još jednom odlučila da građani BiH ne trebaju biti zaštićeni od “kvazi internet portala” koji istim tim političarima služe za obračun sa svojim političkim rivalima.

Ali vratimo se na početak, na naš upit iz RAK-a su odgovorili da oni nisu nadležni za regulaciju štampanih medija, portala i društvenih mreža.

RAK: Pitanja odgovornosti i kontrole nad portalima

“Za regulaciju štampanih medija, portala i društvenih mreža nadležno je Vijeće za štampu, samoregulaciono tijelo za štampane i online medije. U skladu sa tim, Agencija ne posjeduje registar web portala u Bosni i Hercegovini”, istakli su.

Dodali su da su nadležnosti Agencije definisane Zakonom o komunikacijama.

“U BiH trenutno ne postoji zakonska regulativa koja bi internet portalima propisivala obavezu registracije djelatnosti i transparentno iznošenje podataka o vlasništvu, što nameće pitanja odgovornosti i kontrole nad portalima. Osnovni preduslov za uspostavljanje registra online medija i zakonskog regulisanja vlasništva nad medijima u Bosni i Hercegovini jeste priprema i donošenje zakonskog rješenja kojim se generalno definiše i bliže određuje transparentnost vlasništva nad medijima”, zaključili su.

Pojava portala u predizbornoj kampanji

Aleksandar Trifunović član Upravnog odbora Vijeća za štampu u BiH kaže za UNU da nije u potpunosti istina da djelatnost portala nije zakonski regulisana u BiH.

“Mediji u BiH redovno imaju sudske procese, to znači da smo pravni subjekat koji djeluje po nekim pravilima. Ukoliko tvrdimo da nema zakonske regulative onda se dovodimo do situacije da kažemo da niti jedan portal u BiH ne treba da radi”, kaže Trifunović.

Ipak, dodaje da je saglasan da je djelatnost portala u BiH poprilično neuređena.

“Pogotovo kad govorimo o portalima bez impresuma, sa ko zna kakvom vlasničkom strukturom. Apsolutno sam za to da se to mora ustanoviti, da se ne može ništa izbaciti, a da se pritom ne zna ko je vlasnik i ko stoji iza toga”, naglasio je Trifunović.

Prema njegovim riječima, Vijeće za štampu je samoregulaciono tijelo koje treba da bude korektiv rada medija.

“Međutim Vijeće za štampu u tom smislu nema nikakvo zakonsko uporište. Ono ima samo savjetodavnu funkciju koju vi kao medij ne morate da primijenite. Vijeće za štampu u BiH je jedno od prvih u ovom dijelu Evrope ali funkcija mu je da se mediji organizuju i sami pokušaju da utiču na što kvalitetniji rad medija u BiH”, pojasnio je Trifunović.

Dodao je da poseban problem predstavlja neregulisana pojava portala u predizbornoj kampanji.

“Uvijek se pojave ti neki portali koji odrađuju prljavi dio posla bez bilo kakvog impresuma. Objavljuju neke tekstove u kojima se optužuju neke osobe, a da se pritom ne izunose bilo kakvi dokazi za to. Ti portali brzo nestanu, a djeluje kao da zakonodavac u tih mjesec dana ne stigne ni da ih primijeti, niti da reaguje na takvu vrstu pisanja. To sve dovodi u nezgodnu situaciju legalne medije koji posluju po svim pravilima, mi sa njima nemamo ništa. Protiv sam da oni postoje jer oni narušavaju ionako slabo medijsko tržište, a mogu biti alibi za donošenje nekih zakonskih rješenja koji će ići na štetu onima koji svoj posao rade korektno”, smatra Trifunović.

Prema mišljenju Trifunović, u ovom slučaju zakonodavac bi se trebao prilagoditi situaciji u kojoj su internet portali postali dominantni na medijskom tržištu.

“Međutim ovdašnji zakonodavac ne prepoznaje WEB portal. Potrebna je neka vrsta registracija koja će objavljivače činiti odgovornijima prema javnosti. Godinama se pričalo o nekom zakonu o medijima koji bi ovo sve trebao da reguliše, ali očigledno je da od tog zakona nema ništa”, zaključio je Trifunović.

Političarima odgovara ovakvo stanje

Član Upravnog odbora Udruženja BH novinari Siniša Vukelić za UNU ovom prilikom kazao je da vlast u BiH na svim nivoima nikad nije pokazala želju da uredi ovaj problem.

“Prvenstveno jer to njima odgovara, jer neuređenost koriste da registruju anonimne portale preko kojih su pljuvali neistomišljenike, ali bilo je i obrnuto kad je to radila i opozicija. To se odmah vidi, a problematično je kod portala koje je vlast osnivala da njihove vijesti sat vremena nakon prve objave njih prenesu javni servisi u BiH”, naglasio je Vukelić.

Dodao je da je neophodno urediti ovaj medijski prostor u BiH.

“Ali to treba uraditi isključivo u dogovoru sa medijskom zajednicom u BiH. Da bude jasno kako se to uređuje, a kako je to u svijetu urađeno. Mi imamo Vijeće za štampu i online medije, koje bi trebalo da apeluje na kolege da se pridržavaju profesionalnih standarda”, istakao je.

Prema njegovim riječima Udruženje BH novinari se zalaže da se na neki način riješi problem portala bez impresuma i to na način nekim zakonom o transparentnom vlasništvu nad medijima.

“Mora se znati ko iza kojeg medija stoji, a mislim na fizička lica. Za to se zalažu svi novinari profesionalci. Osuđujemo postojanje anonimnih portala, a posebno činjenicu da ih prenose javni servisi. Treba promijeniti Zakon o informisanju RS, prije svega, jer u tom zakonu se portali uopšte ne prepoznaju kao mediji. Svakako smo za regulaciju, ali ne za onu koju će vlast provesti jednostrano bez konsultacija sa medijskom zajednicom”, kaže Vukelić.

Dodao je da “političari žele da urede ovu oblast, ali ne u tom smjeru”.

“Oni žele da idu u obrnutom smjeru. U RS imamo set zakona koji mogu ugušiti preostale objektivne medije, poput inicijative za kriminalizaciju klevete. Sav taj set zakona je suprotan od onog što bi se trebalo raditi. Nama nedostaje paket zakona koji regulišu ovu oblast”, zaključio je Vukelić.

(UNA)

Popularne vijesti