“Moja je želja bila da skulptura bude slobodna, da bude na suncu, da se rodi kao sastavni deo prostora, da bude deo života slobodnih ljudi. ”, Miodrag Živković
Izložba vajara Miodraga Živkovića pod nazivom “Skulpture” otvorena je početkom januara u prostorijama Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. Izložba se sastoji od skulptura galerijskog formata koje su potkrijepljene foto dokumentacijom koja objedinjuje najznačajnija djela ovog umjetnika, a koja su od velikog društveno-istorijskog značaja.
Za skulpturu, kao umjetničku formu, možemo da kažemo da je nastala još u vrijeme primitivnih zajednica. Njena namjena i funkcija u mnogome se razlikovala od današnje, imala je magijska svojstva i funkciju, što je odražavalo period u kome je nastajala. Od drevnih civilizacija pa sve do danas skulptura se, od predmetnih do nepredmetnih formi, neprekidno razvijala i modifikovala prateći društveno-socijalne promjene čovječanstva. Čovjek je kroz materijalističku formu stvaralaštva nastojao da zaustavi svoje duhovno propadanje čak i onda kada bi ga njegova fizička prisutnost napuštala. Duhovna potreba da se kroz umjetnički izraz održi duhovno postojanje i pobijedi materijalno umiranje – jedna je od misao vodilja svakog stvaraoca. Nastojanje da se ostavi trag u protoku vremena u kojem smo kao jedinke samo jedno zrno pijeska u pustinji postojanja.
Vrijeme u kojem je stvarao Živković bilo je plodno tlo za nepresušnu inspiraciju u otjelotvorenju istorijskih momenata tadašnje države. Njegova djela svjedoče o jednoj izgubljenoj generaciji u vihoru ratnih dešavanja, i mučeničkom stradanju jednog naroda u vrijeme, a i poslije Drugog svjetskog rata. Kako i sam umjetnik kaže: “Moji spomenici govore o našim stradanjima, o našoj borbi i svemu što je prolazio naš narod. Skulpture sam posvetio raznim istorijskim događajima, a jedan od prvih je spomenik streljanim đacima u Kragujevcu”.
Njegove monumentalne skulpture su spomenici otpora jedne nesretne epohe prema nečovječnosti i duhovnom poniranju. Masivne hladne gromade koje stoje prkosno i ponosito kao obeliske koje prodiru iz onostranog svijeta u naš vidljivi svijet kao opomena čovječanstvu. Živkovićeve skulpture grade savršenu vezu između prirodnog ambijenta u kojemu su pronašle svoje vječito stanište. One su monumentalni pečat jednog umjetnika, koje svojom formom i sadržinom oslikavaju jedan autohtoni prostor i narod u njemu. Kako je svojevremeno zaključio i Anri Barbis, ratni novinar i borac za socijalnu pravdu: “Srbima je herojstvo u krvi i njihova prošlost nije ništa drugo do duga dramatična borba tokom koje nikada nije poništena njihova čudesna snaga” .
Skulptura, kao nijemi svedok tragičnih ljudskih sudbina urezanih u kamene gromade, estetski i duhovno ostaju nam kao zavještanje jednog prošlog vremena.
Za sve one koji žele da nauče nesto više o nacionalnoj istoriji jednog perioda treba da posjete izložbu Miodraga Živkovića koja je otvorena do 8. marta 2020.godine.
Izvor: infoveza.com / Piše: Sanja Savić Simović
