Branislav Zeljković, vršilac dužnosti direktora Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i perjanica Nenada Stevandića, lidera Ujedinjene Srpske, oborio je novi korona-rekord. Za samo jedan dan dodijelio je 50 ugovora, da bi novcem građana Republike Srpske kupovao nepoznatu robu. Po navici, nije štedio, sve je platio oko 200.000 KM!
Po navici, sam je birao i firme kojima će dodijeliti poslove. Kako nijedna nabavka nije prelazila iznos od oko 7.000 KM, tako mu nije bilo teško da sve direktne dilove potpiše 16. maja. U subotu, kada Institut ne radi.
Dobavljači – mahom od ranije poznati. “Biosistemima” Zeljković je tog neradnog dana namijenio devet ugovora vrijednih 32.304 KM, firmi “Analitika” četiri ugovora – 22.700 KM, “Mipexu” šest ugovora – 22.600 KM, “Biomedica” je dobila sedam ugovora teških 24.730 KM, “Sineks laboratorija” pet ugovora – 16.607 KM, “Krajinagroup” dva ugovora – 11.185, “Perfec Clean” dva ugovora – 10.810 KM, “Stepmed” dva ugovora – 10.600…
Kum kuma ne zaboravlja u teška pandemija vremena, a nakon što je “Medicomu” Ljubomira Perića po hitnoj proceduri početkom krize direktor Zeljković proslijedio 1,5 miliona KM za radiodijagnostičke uređaje, uslijedio je je i novi direktni sporazum – 4.680 KM. Upravo se Perić, jedan od glavnih dobavljača u ovdašnjem zdravstvenom sistemu, godinama dovodi u kumovsku vezu sa bivšim ministrom zdravlja i socijalne zaštite Rankom Škrbićem, koji je taj isti sistem i devastirao.
SAM BIRAJ, SAM MILIONE TROŠI
Kako je Žurnal ranije pisao, čak 36 puta u dva mjeseca pandemije Institut za javno zdravstvo RS netransparentnim pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja sprečavao je i suzbijao korona virus u RS.
Direktna, ovog puta daleko skuplja, ugovaranja nabavki svega i svačega građane su koštala 16.094.074 KM, a zdravstvenim ustanovama nedostajalo je sve – od hiruških maski do sterilizatora
Prvi slučaj zaraze registrovan je 5. marta, Institut na čelu sa Branislavom Zeljkovićem u tender-napad, bez obavještenja javnosti, krenuo je sedam dana kasnije. Sa firmom “Paroco-B Medical Equipment”, koja je inače angažovana i za gradnju 20 miliona KM vrijedne kardiohirurgije u Banjaluci, sklopio je ugovor za nabavku aparata za mehaničku ventilaciju vrijedan 408.096 KM. Dan kasnije banjalučkom “AKO MEDU” zaštitna odijela plaćena su 2.878.200 KM.
Vlast u RS 16. marta još nije proglasila vanredno stanje, a ni izuzeće od Zakona o javnim nabavkama BiH i provođenje takozvanog pregovaračkog postupka bez objave obavještenja Agencija za javne nabavke BiH nije bila zvanično rastumačila, ali Zeljković je primjenio ono što mu je najlakše. Odabrao je banjalučki “Stepmed” za kupovinu hirurških maski, koje je iz budžeta platio 42.120 KM.
Agencija je tumačenje saopštila 17. marta i to za slučaj uvođenja vanrednog stanja, gdje su razjašnjene nabavke u situacijama krajnje hitnosti, Zeljković je, međutim, uveliko razradio “hitno tender poslovanje”. Hitno je kupljen i autoklav, namijenjen za sterilizaciju. “Sineks laboratorija” Institutu ga je prodala za 15.795 KM. Istog dana sredstva za dezinfekciju “Galenfarmu” su plaćena 23.972 KM, a novi kontigent hirurških maski “Pro-ten Medicalu” – 42.705 KM.
Novi direktni ugovor za “AKO MED” uslijedio je 18. marta i ticao se nabavke testova za brzu dijagnostiku korona virusa – 45.419 KM, a dva dana kasnije već uigrani “Paroco-B Medical Equipment” za aparate za mehaničku ventilaciju dobija 814.320 KM. Tada i “Broma Bel”, za virusne transportne podloge, od Zeljkovića dobija ugovor vrijedan 15.795 KM.
OPET ŠKRBIĆ, OPET DODIK
Nova tura zaštitnih odijela 20. marta, po direktnom dogovoru teškom 216.450 KM, plaćena je mostarskom “Medicalu”. Sa istom firmom, za istu robu tri dana kasnije sklopljen je još jedan ugovor od 432.900 KM. Zanimljivo, vlasnik “Medicala” je Jasmin Đonko, koji važi za bliskog Škrbićevog prijatelja.
U unosne medicinske poslove ugradio se i Slavko Bojić, blizak prijatelj Milorada Dodika i poslovni saradnik mrkonjićkog tajkuna Mladena Milanovića Kaje. Njegovom “Procontrolu”, koji je inače registrovan za arhitektonske i inžinjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje, za respiratorne maske dato je 403.650 KM, a za zaštitna odijela 1.930.500 KM. Bojić je, koju godinu ranije, sa svojom firmom “MMS CODE” našao način i da od Fonda zdravstvenog osiguranja RS uzme 26,8 miliona KM za izradu famoznog elektronskog zdravstvenog kartona.
Zanimljivih ugovora Zeljkovića i odabrane poslovne elite nije manjkalo. Turističkoj agenciji “Travel For Fun” Saše Markovića direktor Instituta je, za nabavku 80.500 komada medicinske zaštitne opreme, dao2.794.545 KM, što je portal “InfoVeza” detaljno istražio.
Zaštitna odijela trebalo je da kroz dva ugovora vrijedna ukupno 827.190 KM Institutu za javno zdravstvo isporuči i “Emgen”, a potom i “Prevent” za 702.000 KM. Nadalje, uslijedila su i dva ugovora sa “Biosistemima” za nabavku RT PCR aparata od 56.160 KM i 168.480 KM, “Sanitekstom” za kupovinu hirurških maski – 819.000 KM, “Shimadzuom” za kolor dopler – 65.192, firmom “Đaković d.o.o” za respirator – 140.000 KM, “Perfect Cleanom” za dezinfekciju – 39.592 KM…
Za brže testiranje brzo je, sa “Elektro-Račićem”, sklopljen ugovor za kupovinu agregata – 68.223 KM, sa “A.R.M.S. Sistemima” za termalne kamere – 34.983 KM, sa “V Group Palis” za 70% alkohol – 93.600 KM… Među skupljim ugovorima je i onaj sa “AKO MEDOM” za nabavku 5.000 testova za brzo testiranje na koronu – 1.755.000 KM…
Šta je isporučeno, a šta nije – iz Instituta nikada nije saopšteno!
PAKUJ ŠATORE
Direktor Zeljković počesto je, tokom pandemije, “proklizavao” pored Zakona o javnim nabavkama BiH. Kako je Žurnal takođe pisao, dva dana prije uvođenja vanrednog stanja u RS, 26. marta, potpisao je ugovor sa Slavenom Ristićem, vlasnikom bijeljinske firme “Balkan Global” i većinskim vlasnikom Tehničkog remonta Bratunac, za nabavku mobilne bolnice. Iz Njemačke! Ugovor je bio težak 4.287.878 KM sa uračunatim PDV-om.
Bolnica nikada nije opremljena. Nakon hapšenja premijera Federacije BiH Fadila Novalića, šefa Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka i vlasnika firme “Srebrena malina” Fikreta Hodžića, zbog afere “respiratori”, Zeljković brže-bolje najavljuje raskid ugovora “jer dobavljač nije ispoštovao rokove”. Novac je, prema Rističevim tvrdnjama, vraćen u javnu kasu.
Grubo kršenje Zakona radi trošenja javnog novca ni tada, a ni danas nije brinulo glavne aktere. Republičko javno tužilaštvo “formiralo je predmet”.
REŽIM FUNKCIONIŠE, ZELJKOVIĆ PODOBAN
Daleko iznad glava građana čiji se novac nemilice troši, sve savršeno, partijski funkcioniše. Zeljković je kadar Ujedinjene Srpske, a na mjesto vršioca dužnosti direktora imenovan je 11. aprila prošle godine. To je trjumfalno, dan kasnije potvrdio šef stranke i zamjenik direktora Univerzitetskog kliničkog centra RS Nenad Stevandić.
“To je u skladu sa koalicionim dogovorom, ali i našim opredjeljenjem da mladi obrazovani i sposobni ljudi ostanu u zdravstvenom sistemu”, rekao je tada.
Mlad, obrazovan i sposoban Zeljković javnosti je, međutim, najpoznatiji kao ključni čovjek u “aferi pelene”. Na čelu odjela za javne nabavke Fonda zdravstvenog osiguranja RS bio je u momentu sklapanja ugovora za nabavku pelena za teško bolesnu djecu i odrasle osobe sa invaliditetom. Prema tadašnjem pisanju medija, oko 2.000 porodica, čiji članovi imaju pravo na pelene preko zdravstvenog osiguranja, našlo se u velikom problemu, jer su bile katastrofalnog kvaliteta, gotovo neupotrebljive, a u nekim slučajevima čak i rizične po zdravlje korisnika.
Ni Zeljkovića ni šefa mu stranke ni vrh vlasti ovakvo poniženje jedne od najosjetljivijih kategorija stanovnika nije pogodila. Smijenjen je u Fondu zdrastva, uslijedila je napetost u vladajućoj kolaciji, ali je onda Vlada RS pritekla u pomoć imenujući ga na čelo Instituta. Narodnim jezikom rečeno – nagrađen je!
(zurnal.info)
