Direktorica Agencije za unapređenje stranih investicija (FIPA) BiH Milica Marković rekla je da je BiH, prema analizama, posljednja na listi balkanskih zemalja u koju bi došli strani investitori, koji zbog problema izazvanih pandemijom razmišljaju da presele poslove iz Azije i drugih dijelova Evrope.
“Međutim, od svih balkanskim zemalja informacije pokazuju da je BiH na posljednjem mjestu u koje bi eventualno došli i pokrenuli biznis. Što znači da imamo priliku da probamo zadobiti njihovu pažnju i da BiH barem u jednom dijelu bude zemlja u koju će investirati”, rekla je Marković.
Stručnjaci sa kojima smo razgovaralii kažu da ovo nije iznenađujuće, jer svakodnevno slušamo priče o sankcijama i novim ratovima, političkim sukobima, institucionalnoj blokadi… Sve ovo je postala svakodnevnica u BiH i kao takva počela ozbiljno da narušava i već odavno urušenu ekonomiju ove zemlje.
Nije dugo trebalo da pojedini investitori najave da će se seliti iz BiH, jer nikome ne odgovara nestabilnost. A očekivati da će neko investirati u ovakvim uslovima je tek iluzorno.
Ekonomski analitičar Faruk Hadžić je mišljenja da nije slučajno što baš u ovom trenutku dolaze poruke od međunarodnih fakotora koje govore da trenutna politička kriza i nestabilnost ugrožava ekonomsku i finansijsku stabilnost BiH. Ako analizirate ove poruke riječ po riječ, onda se svako treba zabrinuti, kaže, jer iza MMF-a i velikih svjetskih institucija stoje zemlje koje najavljuju sankcije.
“Činjenica da je MMF po prvi put najavio da može doći do smanjenja kreditnog rejtinga je vrlo opasna, jer smo i sada samo jednu stepenicu iznad najgore kategorije C, koja je kategorija vrlo visokog rizika za vraćanje kredita, čak bankrota, tako piše u tim obrazloženjima. I ako dospijemo u tu grupu, koji će onda investitor doći ulagati u zemlju gdje se najavljuju sankcije, gdje su pojedini političari na crnim listama? A koliko se u našu zemlju inače ulaže to se vidi posljednih godina po dolasku stranih investicija. Od svih onih investicija koje su došle u BiH u posljednjih 6-7 godina na svakih 100 eura koji su došli u region, 8 eura je došlo u BiH, a 55 u Srbiju. Zašto i tih 55 eura nije došlo u BiH. Vidjeli smo najave da će se pojedini investitori seliti iz BiH, nikome ne odgovara nestabilnost. Oni će otići tamo gdje će imati pravnu i političku sigurnost, ekonomsku sigurnost i izvjesnost. Niko ne voli tu nesigurnost, strah, pominjanje mogućnosti sukoba, što objavljuju mediji, ili kada vidite da strani državljani objavljuju upozorenja da se boje, da ih je strah, da su zabrinuti. Naravno, kada to sve čuje, investitor će otići u Hrvatsku, koja je u EU, ili u Srbiju, koja nije članica, ali je u ovom trenutku magnet za strane investicije”, rekao je Hadžić za BUKU.
Politički i ekonomski analitičar Draško Aćimović kaže da je EU odlučna u svojoj “neodlučnosti” što se tiče Zapadnog Balkana, čime je otvorila prostor za jačanje ekstremnih i radikalnih grupacija protiv EU. To će se, uvjeren je, odraziti i na ekonomsku politiku EU i njene investicijske ambicije u region, ali neće se odraziti na BiH.
BiH nije u problemu, ističe, jer u njoj već godinama i nema direktnih stranih investicija, tako da se nema šta smanjiti.
“Realnih stranih investicija možemo reći da već godinama nemamo, a posebno u Republici Srpskoj. Da lakše predstavim situaciju moram podvući da 72,8 % BDP BiH čine mikropreduzeća do 9 zaposlenih i samo 1,1 % velikih preduzeća. Ostalo su mala i srednja preduzeća koja su prema svim kalkulacijama za uspješan privredni razvoj BiH trebali davno preći 50% . Nažalost, zbog ekstremno loših političkih uslova i enormne korupcije i kriminala po kojima je BiH druga zemlja u Evropi, BiH nikada nije pokrenula sistem razvoja malih i srednjih preduzeća, a posebno ne sa optimalnim varijantom” ističe naš sagovornik.
On dodaje da je BiH jedina zemlja u regionu koja nema ni kandidatski status sa EU, a to je, kako kaže tragično, jer je cijela BiH ostala uskraćena za ogroman novac.
„Samim tim, sve što je komesar Varholi prenio vlastima u BiH da će ostati uskraćeni za velike investicije, a koje se daju za međuregionalnu saradnju su očekivana jer ako imate sa jedne strane Hrvatsku koja je u EU i sa njom ne možete koristiti ta sredstva, a sa druge Srbiju sa kojom ne želite da iskoristite ta sredstva, jasno je da će BiH potonuti u još dublji ponor beznađa, ako uopšte dublji postoji”, zaključuje Aćimović.
Profesor ekonomije Vjekoslav Domljan kaže za BUKU da je BiH bila neotporna na globalnu recesiju iz 2007-2009. i na globalnu recesiju iz 2020.
Prosječna godišnja stopa ekonomskog rasta BiH od 2010. do 2020. je iznosila 1.9%. Ali, kako navodi, bh. političari se ne hvataju u koštac s globalnim, regionalnim i lokalnim izazovima (klimatske promjene, globalizacija, digitalizacija, starenje stanovništva, tamne strane tehnologije, migracije, crna ekonomija, korupcija i sl.) nego s vještačkim problemima.
„Vraćanje ‘funkcionalnosti’ institucijama, tj. vraćanja na staro normalno neće ništa dobroga donijeti građanima. No, sankcije mogu biti tek prvi korak. Kreativna destrukcija tj. rušenje starog normalnog i uvođenje novog normalnog može značiti bolji život građana. Problem je što je dominantan tip bh. političara političar srednjovjekovnog dometa, vođen vitalnim ‘nacionalnim’ a ne vitalnim racionalnim interesom“, kaže Domljan.
On naglašava da BiH treba napraviti ambijent u kojem će se strani i domaći investitori osjećati kao kod kuće.
„S nekoliko većih stranih investicija BiH bi se podigla na putanju rasta od 6-7% godišnje, bez čega nema dostizanja naprednih tranzicijskih zemalja a kamoli naprednih tržišnih ekonomija. Ne može postati ni druga Slovačka, a kamoli druga Švajcarska, kako su obećali po dolasku na vlast“, kaže Domljan i dodaje:
„Takav put traži vladavinu prava, funkcionalno tržište i adekvatnu regulativu, što iziskuje četvorogodišnji politički mandat. Preduslov je pojava prosvjetljenih lidera, kadrih okupiti tehnokratske krugove oko sebe.“
Naš sagovornik objašnjava kako budžetarijat moć gradi na uzimanju od jednih i davanju drugima (tj. na budžetu) i dodijeljenim ino kreditima. S tim resursima štite stranačke feude i koče razvoj privatnog sektora i srednje klase.
„Stoga, u BiH ima svega 265 velikih firmi, onih s preko 250 zaposlenih. Ako su najveće kompanije po broju zaposlenih Bingo i Šume RS u FBiH odnosno RS, slijede javne elektroprivrede, telekomi, bolnice i sl, jasno je da tu nema napretka“, rekao je Domljan.
On navodi da je takva ekonomija rob globalizacije i digitalizacije, koje dovode do toga da se relativno smanjenje plata radnika nerazvijenih zemalja, pa tako i BiH, vrši u korist profita globalnih tehnoloških kompanija.
„Zato se BiH mora snažnije uključiti u rad multilateralnih institucija i zagovarati nove instrumente raspodjele između razvijenih i nerazvijenih zemalja, a ne svoju vanjskopolitičku funkciju svoditi na klečanje pred EU“, kaže naš sagovornik i zaključuje:
„Svi scenariji koji su na stolu znače tek pomjeranje neefikasnosti s jednog na drugi ili treći nivo. To može u manjoj mjeri i na kraći rok popraviti stanje, no neće ga promijeniti. Sistem će i dalje biti neefikasan, samo će se neefikasnost jednog nivoa preobraziti u neefikasnost drugog nivoa. Umjesto preslagivanja budžetararijata, BiH treba transformaciju neefikasnog u efikasni poredak, što iziskuje iznalaženje balansa između države, tržišta i lokalne zajednice. No, nažalost, to pitanje nije na stolu.“
(Buka)
