Drugi opet da razbiju maler i da ne upadnu u ovu grupu i jave se ponekad, a bolje da se ne jave kakve gluposti pričaju. Dok objasne po kojem članu poslovnika se javljaju zaborave zbog čega su se i javili. Ponekad im neko od savjetnika napiše par rečenica nečitko na papirić pa je problem to i pročitati, a kamoli nešto i obrazložiti.
Nainteresantnija je ona treća grupa, najbučnija i najžustrija po pitanju tema ko je veći lopov i ko je više ukrao. Često to pređe u lično vrijeđanje i omalovažavanje. Nekad imam osjećaj da to namjerno rade da bi dobili ponovo riječ ili repliku kako oni to popularno kažu da nastave sa „pljuvanjem“, jer im tako valjda raste rejting u stranci, politici ili već čemu.
Opet, sa druge strane, ponekad pomislim da oni i nemaju šta da kažu osim tih vrijeđanja i galame. Vrhunac svega je da taj rijaliti bude udarna vijest na Dnevniku neke od televizija. Izgleda da je suština da tu vrisku i galamu vidi što veći broj ljudi. Dobro je stari narod govorio „Pametan se stidi čime se budala diči“. Nekako sve postaje rijaliti i rijetko, ali baš rijetko, se neko javi da kaže konkretno kako problem prevazići i ponudi neka rješenja. Uglavnom svi znaju da to ne valja, jer je to neko drugi predložio, a nisu oni, a što to ne valja nije ni važno.
Valjda je taj rijaliti i normalna pojava s obzirom na činjenicu ko je tamo šta završio od škole i kakvo iskustvo u privredi ili nekoj drugoj branši ima. Možda bi bilo potrebno da se svi malo pozabave etičkim i političkim kodeksom ponašanja. Činjenica je da su oni ogledalo našeg društva i da je narod birao njih da se bore za bolje sutra, a ne za gore sutra i da prestanu već jednom sa vrijeđanjem i galamom, već da svi rade za dobrobit naše djece i svih građana. Da budemo društvo gdje se rad, znanje, patriotizam cijeni, a ne samo lopovluk, glupiranje, novac i moć.
Dosta nam je više mržnje, galame, lažnog predstavljanja i lažnih obećanja. Budite gospoda u tim poslaničkim odjelima i dajte malo više kulture i znanja, zdravog dijaloga, diskusija gdje svi sjede i slušaju, a ne bježe u skupštinski restoran. Valjda je to njima normalno, jer su mnogi bježali od škole, pa sad isto tako bježe i iz skupštinskih klupa. Malo se šalim, ali volio bih da griješim i da dođu bolja vremena, a za to nam trebaju i bolji ljudi.
(Micro mreža, piše: Nebojša Macanović)
