Vlado Đajić, direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, smislio je novi tender – termin. Iako nigdje u Zakonu o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine kao takav ne postoji, Đajić je “dougovaranjem” potrošio oko 24.000 KM. Za novo nezakonito rasipništvo bila su mu potrebna samo dva dana maja.
Sa firmom “Novo-tekst”, inače jednom od miljenica ovdašnje vlasti u vlasništvu Novaka Milakovića, 26. maja “dougovorio” je dodatne isporuke sredstava za čišćenje UKC-a i sve to podveo pod takozvani pregovarački postupak bez obavještenja javnosti. Dva lota građane su koštala 15.912 KM.
Količine iz prethodno potpisanih, osnovnih ugovora nisu bile dovolje, što govori o lošem planiranju trošenja javnog novca. Ali, direktora Đajića to nije zabrinulo. “Dougovaranje” je na djelu bilo i 28. maja, kada je od firme “Glas srpski – trgovina” naručio još higijenskih potrepština. Platio je 7.843 KM.
U obrazloženju primjene ovakvog postupka i direktnog biranja firmi kojima će dodijeliti novac stajalo je upravo to – “dougovaranje”.
U Zakonu, koji bi ugovorni organi trebalo da čitaju i istog se strogo pridržavaju, stoje jasne smjernice za dodatne isporuke, ne i za Đajićev termin. Međutim, čak i da se držao ovog zakonskog, direktor UKC RS prekršio je član 22.
Prema posebnom uslovu za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja, ugovor se može zaključiti:
“Za dodatne isporuke od dobavljača iz osnovnog ugovora, koje su namijenjene ili kao djelimična zamjena redovnih isporuka ili ugradnje, ili kao proširenje postojećih isporuka ili ugradnje, ako bi promjena dobavljača obavezala ugovorni organ da nabavi robu koja ima drugačije tehničke karakteristike, što bi rezultiralo neskladom i nesrazmjerom i dovelo do značajnih tehničkih poteškoća u funkcionisanju i održavanju, pod uslovom da vrijeme trajanja osnovnog ugovora kao i ugovora koji se ponavljaju ne smije biti duže od jedne godine i ne može preći 10 odsto od vrijednosti osnovnog ugovora”.
RASIPNIŠTVO U DOBA KORONE
Nije ovo prvi javni novac koji je Đajić 2020. godine bacio u vjetar, dijeleći ga firmama koje je sam birao.
Kako je Žurnal već pisao, vjetar u leđa čelniku UKC RS odavno daje vladajući SNSD Milorada Dodika, a on, osim u direktorskoj fotelji, uživa i u blagodetima koje mu nudi mandat u Narodnoj skupštini RS. Šta god da uradi – nagrađeno je nereagovanjem i nesmetanim trošenjem.
Dok su ljekari u jeku pandemije korona virusa dužili tek jednu mask una sedam dana, Vlado Đajić imao je nedovršenog tenderskog posla.Kupovinu kompjuterske opreme od vlasti prebliskog “Prointera”, po cijeni od oko300.000 KM, odobrio je 11. Marta. Nakon 13 dana raspisao je novi IT tender vrijedan oko milion KM i to za nabavku aktivne mrežne opreme.
Ni ovdje mu Zakon ničemu nije poslužio, jer je jasno pobrojao profesionalne i tehničke sposobnosti ponuđača. Indikativno, ponuđač je morao da dokaže da je bio uspješan u realizaciji jednog ugovora u vrijednosti ne manjoj od 944.500 KM, na koliko je ta nabavka i procijenjena.
Dok je razvijao virtuelni UKC, na adresu ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Alena Šeranića stigao je vapaj ljekara i medicinskih tehničara, koji su tražili da im se obezbijedi dovoljan broj zaštitnih odijela, rukavica, ali i maski. Dvije-tri palet, u vidu donacije “siromašnoj braći preko Drine”, poslala je Srbija, a šef Dodik dočekao.
Vrijeme pandemije Đajić je obilato iskoristio za svoje direktne pregovore pa je odlučio da će prostor stare hirurgije, koja je predviđena za rušenje, za pacijente oboljele od korone adaptirati za 602.998 KM.
Poslove je kroz šest lotova namijenio firmama koje je odabrao bez obavještenja javnosti. Prostorije u lošem stanju u centru grada urediće “Paroco-B Medical Equipment” za 156.791 KM, koji je inače angažovan i za gradnju i opremanje milionski vrijedne kardiohirurgije, zatim “Omnicom” za 193.986 KM,“Elnos BL” – 63.963, “Termomontaža” – 30.084, “Dekor Dragan Ružičić” – 132.890 i “KMC” – 25.284 KM.
I ovu tendersku rabotu obrazložio je koronom pa je ugovore zaključio 13. aprila, godinu dana nakon što je iz banjalučke Gradske uprave rečeno da je na atraktivnoj lokaciji u centru grada, na prostoru stare hirurgije, planirana gradnja “komformog i nesvakidanjeg stambeno-poslovnog naselja sa parkovima”.
Sve ovo dešava se u vrijeme kada u RS stiže i famozna mobilna bolnica, od koje je narod vidio samo šatore.
STUDENTSKA ANKETA ZA TROŠENJE 35 MILIONA KM
UKC RS tone u podzemnu garažu! Laktaškom “Marković Investu” u toku pandemije dodijeljen je posao od 35 miliona KM.
Za sve su, reklo bi se naivno, krivi studenti koji su anketirali pacijente, a koji su, opet, naveli da im u UKC RS problem ne predstavlja ni nedostatak gaze ni nedostatak lijekova ni nedostatak specijalista koji su se rasuli po svijetu, već samo – parking.
Đajić je, nakon ankete, ozbiljno poručio da su za potrebe projekta garaže rađene višemjesečne i dugogodišnje analize potreba.
“Studenti su anketirali 300 pacijenata i preko 90 odsto ih je reklo da je najveći problem Kliničkog centra gdje se parkirati i kako dovesti pacijenta. Ono što je bitno, investiranje u garaže u svijetu je najbolja investicija”, poručio je.
Zanimljiva činjenica je da je vlasnik firme “Marković Invest” Rade Marković, za kojeg se nezvanično kaže da je kum glavnog devastatora zdravstvenog sistema u RS i aktuelnog dekana Medicinskog fakulteta u Banjaluci Ranka Škrbića. Marković je demantovao vezu sa Škrbićem, ali nije mogao demantovati i podobnost prilikom odabira za gradnju bolnice “Srbija” u Istočnog Sarajevu. Građani ovaj objekat, kroz 72 rate, plaćaju 54,5 miliona KM!
(zurnal.info)
