Pored velikog broja problema sa kojima se suočava Bosna i Hercegovina, potpuno novi problem predstavlja i migrantska kriza. Migranti su na teritoriji BiH nova pojava i naša zemlja se sa ovim problemom do sada nije suočavala. Bježeći iz svojih zemalja, što zbog rata, što zbog teške ekonomske krize, ovi ljudi su se uputili u bogate zemlje Zapadne Evrope, prije svega u Njemačku. Međutim, njima je ulazak u EU onemogućen i oni su se našli blokirani na teritoriji Bosne i Hercegovine. Nazad ne mogu, niti to žele, dok im je ulazak na teritoriju EU, barem za sada, blokiran.
Odgovore na pitanja prava migranata u BiHi i šta bi država trebalo i mogla da uradi nam daje Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.
– Gospodine Lučka, da li Bosna i Hercegovina ispunjava sve međunarodne obaveze u pogledu prava migranata?
-Bosna i Hercegovina, kao i mnoge druge države, ne ispunjava sve svoje obaveze kada su u pitanju prava i međunarodne obaveze migranata . Tu prije svega ulazi loš odnos državnih organa prema njima, uslovi u kojima su smješteni, nedostatak dovoljne državne pomoći za osnovne potrepštine, lijekove i sl.
Pogotovo je veliki problem što državni organi nemaju dovoljno kapaciteta da npr. prave klasifikaciju ko je od ljudi koji dolaze u BiH ekonomski migrant, a ko je izbjeglica. U određenim slučajevima organi uspiju napraviti tu distinkciju, međutim, u ogromnom broju slučajeva se to ne dešava.
Izraz „izbjeglica“ definisan je u članu 1. Konvencije o statusu izbjeglica sa Protokolom i on se odnosi na svako lice koje se, bojeći se opravdano da će biti progonjeno zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj socijalnoj grupi ili svojih političkih mišljenja, nađe izvan zemlje čije državljanstvo ono ima i koje ne želi ili, zbog straha, neće da traži zaštitu te zemlje ili koje, ako nema državljanstva a nalazi se izvan zemlje u kojoj je imalo svoje stalno mjesto boravka, usljed takvih događaja, ne može ili, zbog straha, ne želi da se u nju vrati.
Sa druge strane sintagma „ekonomski migrant“, kao i riječ „migrant“, koristi se u svim onim slučajevima kada je migracija preduzeta zbog ličnih razloga i „lične udobnosti“ bez nekog spoljnog faktora koji određenu osobu tjera da strahuje za svoj život. Odnosi se na sve one osobe i članove njihovih porodica koji odlaze u drugu državu ili regiju radi poboljšanja socijalnog ili materijalnog stanja i bolje budućnosti svoje porodice.
Izbjeglice su definisane i zaštićene u međunarodnom pravu. Države postupaju sa izbjeglicama u skladu sa normama zaštite izbjeglica i utočišta koje su definisane u međunarodnom pravu, kao i domaćim propisima, dok sa migrantima države postupaju prema sopstvenim imigracionim zakonima i procesima. Međutim, u oba slučaja, BiH je dužna da poštuje ljudska prava svakog pojedinca koji se nalazi na njenoj teritoriji, iz svih međunarodnih dokumenata koje je prihvatila, kao i iz domaćih propisa.
– Poznato je da su migranti u „tranzitu“ u BiH i da ne žele da ostanu na našoj teritoriji. Takođe, znamo da smo mi siromašna zemlja i da nemamo mnogo mogućnosti da pomognemo ovim ljudima. Međutim, da li smo se u dovoljnoj mjeri povezali sa EU državama i od njih dobili potrebna sredstva za migrante? Da li u ovom dijelu ima prostora koji kao država nismo iskoristili?
– Političari u BiH vole da pričaju o problemima vezanim za migrante, ali malo šta rade da u stvarnosti poboljšaju situaciju vezanu za njih. Povezanost sa državama Evropske unije je postojeća, ali je i slaba u tom pogledu, i koliko sam upoznat, nije napravljen detaljan plan sa predviđenim i dobro isplaniranim budžetom, akcijama i sl. za rješavanje problema, smještaj i ostalih potreba u vezi sa migrantima i izbjeglicama u BiH.
Veliki je problem i u već standardno lošem odnosu Sarajeva prema Krajini, odnosno dijelu Krajine koji se nalazi u FBiH, u kome se prema krajiškim oblastima usmjeravaju migranti i izbjeglice, ali se ne usmjerava dovoljno sredstava, koja bi mogla pomoći lokalnim zajednicama u boljem rješavanju situacije sa migrantima i izbjeglicama.
Svakako da bi se sa državama Evropske unije trebalo mnogo ozbiljnije da se razgovara i napravi sprovodiv plan pomaganja izbjeglicama i migrantima.
– Ima li naša država pravo da raseljava ove ljude tamo gde ona želi, ako oni to ne žele? U kontekstu toga da su raseljeni iz kampa Vučjak u okolinu Sarajeva i na taj način udaljeni od granice sa EU u koju oni žele da uđu.
– Bosna i Hercegovina je dužna da poštuje ljudska prava svakog pojedinog migranta i izbjeglice, kao što je dužna da poštuje prava svakog građanina BiH, dakle, bez diskriminacije. U skladu s tim se mora postupati kada je u pitanju raseljavanje izbjeglica u sklopu BiH. U slučaju takvih raseljavanja, migranti moraju imati pravo da ne budu nasumično raseljeni, moraju imati posebnu zaštitu po pitanjima adekvatnog smještaja, kompenzacije i poštovanja njihovih ljudskih prava, pristup osnovnim potrepštinama, zaštitu od fizičkog napada, pravo na obrazovanje i sl.
Izvor: infoveza.com
