Zamisli Kasindolsku rijeku kao simbol života i prirodnog sklada. Njen izvor je na planini Jahorini, a voda teče čista i slobodna, te prolazi kroz kanjone netaknute prirode, noseći sa sobom uspomene mnogih generacija koje su se oslanjale na nju za svoje osnovne potrebe. Biodiverzitet tog područja zavisi od nje, jer rijeka pruža stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama koje su prilagođene njenom prirodnom toku.
Piše: Melani Isović: Foto: privatna arhiva
Umjesto da se Kasindolska rijeka cijeni kao dragocjenost, investitori gledaju na nju kao na izvor profita. Pokušavaju sagraditi mini hidroelektranu, ne mareći za uništavanje prirodne ljepote i ekosistema koji zavisi od te rijeke.
U isto vrijeme, mlade studentice hrabro se suprotstavljaju izgradnji mini hidroelekrane na Kasindolskoj rijeci. Umjesto da budu podržane u zaštiti prirode, investitor ih tuži. U njihovoj borbi za očuvanje rijeka, suočavaju se s pravnom borbom koja je ne samo napad na prirodu, već i na njihovu hrabrost i moralnu obavezu da se bore za ono što je ispravno. To nije samo napad na rijeku, već i na moral i etiku, gdje se profit stavlja ispred očuvanja prirodnog naslijeđa za buduće generacije.
Studentica Sara Tuševljak govori da je za nju Kasindolska rijeka život, žubor rijeke koja teče koritom hrani joj dušu. Na njoj je odrastala i još uvijek odrasta, stvarala je najljepše uspomene i želi i da njena buduća djeca i buduće generacije uživaju u čarima nepromjenjenog korita Kasindolske rijeke, divlje i brze. Kanjon Kasindolske rijeke je njen mir, njen raj na zemlji.
Prije više od dvije godine Investitor malih hidro elektrana Green Invest/ BUK d.o.o. je tužio za navodnu klevetu Saru i njenu prijateljicu Sunčicu Kovačević.
“Prva opomena pred tužbu kad je stigla je bila šok. Nisam imala predstavu šta se dešava, ali ubrzo nakon toga i nakon sastanka sa investitorom su mi postale jasne namjere i šta se krije upravo iza tih opomena i da će uskoro stići i tužbe”, prisjeća se Tuševljak.
Osjećaj ponosa preovladava u borbi za rijeku koja im život znači. Njihova odlučnost da je zaštite od pohlepe i nebrige za financijske interese pojedinaca pokazuje njihovu čvrstu predanost očuvanju prirodnog dobra. Neće dopustiti uništavanje rijeke jer je to naslijeđe koje moraju zaštiti.
“Kad sam shvatila šta se dešava, osjećala sam se ponosno. Ponosno na našu borbu, ponosno na presude Okružnog suda u Banjaluci kojima su poništene 3 ekološke dozvole i građevinska dozvola, ponosno jer smo zaustavili izgradnju. A ako su i tužbe dio te naše borbe, onda sam ponosna i na njih, znače mi da smo radile pravu stvar, ispravnu stvar, boreći se za našu rijeku, za našu lokalnu zajednicu i kvalitet života”
Pravna borba za zaštitu Kasindolske rijeke je zaista složena i dugotrajna. Mlade aktivistkinje se hrabro suočavaju s izazovom dokazujući da gradnja mini hidroelektrane donosi neznačajnu korist, ali ogromnu ekološku štetu.
“Što se tiče naših postupaka za navodnu klevetu, završena su nam pripremna ročišta i još uvijek čekamo datum glavnih ročišta. Što se tiče pravne borbe za Kasindolsku rijeku, Ustavni sud BiH je uvažio dvije apelacije Aarhus Centra u BiH te je naloženo Vrhovnom sudu Republike Srpske da ponovo postupa po ovom predmetu. Nadamo se da će Vrhovni sud Republike Srpske donijeti nove odluke u skladu sa mišljenjem Ustavnog suda i poništiti ekološke dozvole za dvije MHE “Samar i Slapi”, navodi Tuševljak.
Cilj im je ugasiti izgrađenu mini hidroelektanu.
“Poslata je Apelacija Ustavnom sudu i za već izgrađenu mhe “Podivič”, te se nadamo da će i ona biti uvažena i da će se konačno rad ove mini hidroelektrana dovesti pod zakonsko djelovanje, ili da će u konačnici prestati sa radom”, ističe Tuševljak.
Od 2018. godine, nakon početka rada prve izgrađene mhe Podivič na Kasindolskoj rijeci svjedoči se raznim negativnim posljedicama.
“Od suvog korita, zaleđenog korita tokom zimskih mjeseci, mnogobrojnih odrona, nepravilnog odlaganja posječenih drva odnosno njihovo ostavljanje u samom koritu rijeke, itd. Zaista ne mogu zamisliti kakve bi bile posljedice po korito i kanjon rijeke, ako bi se izgradile još dvije kada vidimo koju štetu je pričinila i ova jedna” objašnjava Tuševljak.
Studentica Sunčica Kovačević govori da je Kasindolska rijeka važna za lokalnu zajednicu ne samo sa prirodnog aspekta – kao planirano zaštićeno područje, već i kao jedan prepoznatljiv slučaj u kojem su se građani izborili za svoje pravo da učestvuju u postupcima odlučivanja koji se tiču opštih dobara.
“Slučaj Kasindolske rijeke je sjajan pokazatelj da participacija običnih građana može dovesti do promjene stanja na terenu. Bilo je niz prepreka u borbi za zaštitu rijeke, ali najupečatljiviji od njih su zatvorena vrata resornih ministarstava. Nažalost, nakon 4 godine borbe još uvijek se pitamo na koji način može otvoriti vrata ovih institucija”, navodi Kovačević.
SLAPP tužbe su pravne tužbe koje se koriste protiv aktivista i javnosti kako bi se ih se ušutkalo ili zastrašilo zbog njihovog sudjelovanja u javnom raspravljanju o važnim pitanjima, poput zaštite okoliša ili ljudskih prava. Takve tužbe često nemaju stvarni pravni temelj, već ih pokreću moćne strane kako bi obeshrabrile i financijski iscrpljivale one koji se bore za javno dobro.
“Porodica i prijatelji su reagovali sa brigom za moje zdravlje i strahom za ishod sudskog postupka. Ovakve tužbe nažalost nisu uznemirile samo nas kao tužene, već i sve nama bliske ljude, što dodatno potvrđuje koliko ozbiljno dejstvo imaju SLAPP postupci . Građani su dali veliku podršku zaštiti Kasindolske rijeke kroz građansku inicijativu koju smo sprovodili u cilju njene zaštite i obustave gradnje MHE. Pored naših sugrađana, borbu od početka podržavaju saborci iz drugih lokalnih pokreta”, naglašava Kovačević.
Ljubav prema rijeci kao motiv za dalju borbu.
“Glavni motiv je ljubav prema rijeci na kojoj sam odrasla ali i gradu u kojem živim. Priroda nas je počastila nevjerovatnim rijekama i planinama na malom području i mislim da je naša uloga da to i zaštitimo. Nažalost, naša priroda je u posljednje vrijeme suočena sa sve većom degradacijom raznim projektima zbog čega se nadam da će borbi za zaštitu životne sredine pridružiti i ostali sugrađani”, pojašnjava Kovačević.
Zakonodavne promjene za zaštitu prirodnih resursa su neophodne kako bi se osiguralo dugoročno očuvanje ekosustava i biodiverziteta. Treba uspostaviti strože zakonske standarde koji regulišu eksploataciju prirodnih resursa i smanjuju negativan utjecaj ljudskih aktivnosti na okoliš.
“Promjena koju priželjkujem je promjenama u primjeni postojećeg zakonodavstva. Institucije koje ne sprovode zakone i dalje ostaju najveći problem zaštite životne sredine, zbog čega se nadam da ćemo što skorije svjedočiti većem stepenu odgovornosti i institucija i investitora”, govori Kovačević
Za kraj mlade i hrabre studentice apeluju na predstavnike vlasti i donosioce odluka da počnu da poštuju zakonske procedure i Aarhusku konvenciju. Da se ne izdaju upravni akti, ekološke dozvole i građevinske dozvole bez da je uključeno lokalno stanovništvo.
