BANJALUKA – Politička prelijetanja ponovo su u centru pažnje javnosti. Samo nekoliko mjeseci prije početka izborne kampanje, Narodna skupština Republike Srpske suočava se s novim preslagivanjem političke scene, dok se među građanima sve češće postavlja pitanje – da li njihov glas nakon izbora zaista vrijedi onoliko koliko su vjerovali na biračkom mjestu?
Posljednji slučaj koji je izazvao burne reakcije jeste prelazak narodnog poslanika Milana (Minje) Savanovića. Nakon što je sredinom juna napustio Listu za pravdu i red, obrazlažući odluku neslaganjem sa načinom formiranja izbornih lista i koalicijom sa PDP-om, svega nekoliko sedmica kasnije pristupio je Pokretu Sigurna Srpska, koji predvodi Draško Stanivuković.
Savanović je prilikom izlaska iz prethodne političke organizacije tvrdio da njegov odlazak nije rezultat dogovora sa drugom strankom. Međutim, njegovo predstavljanje kao novog člana Pokreta Sigurna Srpska otvorilo je sumnje da su politički pregovori ipak vođeni znatno ranije, što je dodatno podstaklo raspravu o političkom moralu i odgovornosti prema biračima.
Iako je ovaj slučaj trenutno najvidljiviji, politički analitičari upozoravaju da je riječ o pojavi koja se u Republici Srpskoj ponavlja gotovo pred svake izbore. Stranke pokušavaju ojačati svoje redove dovođenjem prepoznatljivih pojedinaca, dok poslanici svoje odluke najčešće pravdaju neslaganjem s rukovodstvom, promjenom političkih okolnosti ili, kako navode, “novim političkim izazovima”.
Problem, međutim, nije samo u promjeni stranačke knjižice. Poslanici mandate osvajaju zahvaljujući glasovima birača koji podržavaju određenu političku listu, program i ideologiju. Kada izabrani predstavnik tokom mandata promijeni politički tabor, građani ostaju bez mogućnosti da o toj promjeni odluče na izborima.
Bosna i Hercegovina nema zakonsko rješenje koje bi obavezalo poslanika da vrati mandat nakon napuštanja političke opcije sa čije je liste izabran. Zbog toga svaki novi prelazak ponovo otvara raspravu o tome kome mandat zapravo pripada – pojedincu ili biračima.
Praksa političkih prelijetanja nije nova, ali je posebno izražena u periodima pred izbore, kada stranke nastoje konsolidovati svoje redove, privući prepoznatljive političke ličnosti i poslati poruku političke snage. Istovremeno, takvi potezi dodatno narušavaju povjerenje građana u politički sistem i jačaju uvjerenje da su izborni rezultati podložni promjenama i nakon što se zatvore biračka mjesta.
Dok jedni tvrde da svaki izabrani predstavnik ima pravo da slijedi vlastita politička uvjerenja, drugi smatraju da je riječ o izdaji povjerenja birača, jer mandat nije osvojen isključivo ličnim autoritetom, već zahvaljujući političkoj listi i programu koji su građani podržali.
Zbog toga se pitanje prelijetanja ponovo nameće kao jedna od ključnih tema pred predstojeće izbore – ne samo kao političko, već i kao pitanje demokratske odgovornosti i povjerenja u institucije.
Stefan Blagić
