Nakon što je kompanija Prointer, dugogodišnji dominantni dobavljač IT opreme i sistema u javnom sektoru Republike Srpske, praktično nestala sa tržišta usljed američkih sankcija u oktobru 2024. godine, otvorilo se pitanje da li će javne nabavke u ovom sektoru konačno postati konkurentnije.

Godinu kasnije, Valterova analiza tendera i odluka o dodjeli ugovora jasno pokazuje da se to nije desilo.

KO SU NASLJEDNICI NEDODIRLJIVOG MONOPOLISTE

Umjesto otvaranja tržišta, došlo je do njegove preraspodjele. Praktično, nekoliko firmi danas dijeli najveći dio milionskih IT poslova u javnom sektoru.

Podsjećamo da je Prointer ITSS, kompanija koja se dovodi(la) u vezu s porodicom Dodik, odnosno Igrom Dodikom, godinama funkcionirala kao centralni IT dobavljač javnog sektora. Prointer jeistovremeno isporučivao opremu (serveri, računari, mreže), implementirao softverske sisteme, ali također i održavao ključnu infrastrukturu institucija.

Kompanija je bila nedodirljivi monopolista na tržištu Republike Srpske, no dobijala je poslove u cijeloj BiH. U tom periodu zaključeno je više od 1.100 ugovora, vrijednih čak oko 337 miliona KM.

Ni danas taj model nije nestao, promijenio se broj aktera, ali ne i način na koji funkcioniše tržište.

Tako se u 2025. godini (kao i prvih nekoliko mjeseci ove godine), a nakon što su Prointeru usljed američkih sankcija bili blokirani računi, tržište koncentrisalo oko nekoliko firmi. Prije svih to su Lanaco, koji se etablirao u biznisu sa velikim poslovnim softverima (SAP sistemi) i infrastrukturom; drugi na toj listi je Elevatebits, kompanija koja je uglavnom dobijala poslove vezane za softverskesisteme i baze, dok je, s druge strane, kompanija DWELT dobijala i velike projekte, poput onog sa Elektroprivredom RS (ERS). Osim ove tri kompanije na tržištu su se izdvojile i firme MMSCODE (u poslovima sa zdravstvenim sistema – IZIS), kao i Tehnotim, kroz manje i srednje IT tendere.

NAJVEĆI UGOVORI: OGRANIČENA KONKURENCIJA

Ukoliko analiziramo tri najznačajnija IT tendera u posljednjih 12 mjeseci, dobićemo rezultate kojipokazuju gotovo identičan obrazac – odsustvo stvarnog tržišnog nadmetanja. Tako je jedna od firmi koje su snažno prodrle na tržište Republike Srpske (DWELT), u 2025. godini ugovorila veliki posao sa ERS-om, vrijedan 26,3 miliona KM. U pitanju je bio pregovarački postupak bez objave obavještenja.

U istom ciklusu, Elektroprivreda RS ovoj je kompaniji dodijelila još jedan veliki posao (u vrijednosti oko 12,5 miliona KM) za održavanje sistema. Ono što se pokazalo kao ključni problem jeste to što su ovi najveći IT ugovori dodijeljeni bez stvarne konkurencije, a što opet ostavlja mnoga otvorena pitanja.

Druga nova kompanija u ovoj grupi – Elevatebits, također je u prošloj godini dobila veliki posao održavanja SAP i GIS sistema (kao ključne infrastrukture ovog JP), vrijedan oko 7,2 miliona KM, od javnog preduzeća Šume RS. Ponavljanje tendera s jednim ponuđačem ni ovdje nije izuzetak, već pravilo.

Naš stari znanac Smart Archive Solutions, firma koju kao direktor vodi Nikola Karan, sin predsjednika RS Siniše Karana, o kojoj je Valter pisao u dva navrata, tokom protekle godine dobijala je unosne poslove od više vladinih institucija i agencija, između ostalog, od MUP-a RS na čijem je čelu ranije bio upravo njegov otac Siniša, potom od Fonda zdravstvenog osiguranja RS, Instituta za javno zdrtavstvo RS, Pošta Srpske, Fonda PIO te zdravstvenih ustanova…

Ono što je posebno interesantno u vezi s nastankom ove kompanije jeste da je ona zapravobivša Infinity ADS, firma čiji je vlasnik i osnivač bio upravo Prointer.

Još ranije, kompanija se zvala Sector ADS i pripadala je ubijenom banjalučkom biznismenu Slaviši Kruniću. Prointer ITSS kupio je Sector ADS od porodice ubijenog vlasnika, nepunu godinu nakon Krunićevog ubistva.

ŠEST UGOVORA ZA PET DANA

Osim ovih kompanija, pojavile su se i neke nove, koje su za samo godinu i nešto pokazale veliku potentnost – rastom i dobijanjem niza poslova. Jedna od takvih firmi je i Tehnotim d.o.o. Banja Luka, u vlasništvu Vlajka Topića, koja je osnovana u oktobru 2024.

Ova je firma tokom 2025. i u prvih nekoliko mjeseci ove godine dobila čak 29 ugovora i poslova, u vrijednosti nešto većoj od četiri miliona maraka.

U novembru prošle godine Tehnotim d.o.o. je dobio šest ugovora u svega pet dana, za oko 770.000 KM. Riječ je, naravno, o vladinim institucijama i agencijama, pa je tako od Inspektorata RS ova kompanija dobila posao u vrijednosti 115.844 KM, od Fonda PIO RS posao u vrijednosti 140.000 KM, a od jedine državne kompanije u BiH (Elektroprijenosa BiH), ugovor vrijedan oko 291.000 KM.

Tehnotim d.o.o. je poslovao i sa Glavnom službom za reviju RS (ugovor oko 24.500 KM), Fondom zdravstvenog osiguranja RS (ugovor oko 82.000 KM), te Agencijom za osiguranje RS (ugovor oko 116.000 KM).

U većini ovih slučajeva obrazac je bio identičan: jedna ponuda i bez e-aukcije. Tako je firma bez prethodnog iskustva postala sistemski dobavljač u roku od nekoliko mjeseci. Takav rast u pravilu nije moguć bez pristupa tržištu koje je već unaprijed zatvoreno.

Valterova analiza više tendera u poslovima IT sektora pokazuje ponavljanje obrazaca: po pravilu je u pitanju jedna ponuda, koja na kraju postane prihvatljiva, istovremeno dok se provede pregovarački postupak bez objave.

Indikativno je da je u pojedinim slučajevima više kompanija preuzimalo tendersku dokumentaciju, no po pravilu je uvijek samo jedna dostavljala ponudu.

Eksperti iz oblasti javnih nabavki upozoravaju da ovakvi obrasci formalno mogu biti zakoniti, ali suštinski ograničavaju tržište. Prvi takav signal je postupak nabavke s jednim ponuđačem, što je jasan znak da tržište ne funkcioniše. Takvi postupci nisu konkurentni, a u nekim slučajevima su i nezakoniti.

OD MONOPOLA DO OLIGOPOLA

Za razliku od perioda dominacije Prointera, kada su političke veze bile otvoreno tematizovane, a koncentracija moći u rukama jedne porodice i pojedinca koji su radili iz pozadine, danas su one manje direktne, ali i dalje prisutne kroz povezane firme, kadrovski kontinuitet, ali i preuzimanje postojećih sistema.

U pojedinim slučajevima, firme koje dobijaju poslove dovode se u vezu sa osobama bliskim vlastima, a u nekim su one otvoreno vidljive, kao u slučaju kompanije Smart Archive Solutions, čiji je direktor sin aktuelnog predsjednika Republike Srpske Siniše Karana.

Iz civilnog sektora i nevladinih organizacija koje prate javne nabavke, ovakve tendencije i promjenu načina dobijanja poslova pojašnjavaju time da je danas, umjesto jedne firme, riječ o mreži kompanijakoje rade iste poslove u istim institucijama, što jeste promjena forme, ali ne i suštine.

Umjesto jednog centra moći, danas postoji nekoliko njih — ali način dodjele poslova ostaje isti.

Naime, tržište u IT sektoru se nije otvorilo i postalo konkurentnije, već se samo reorganiziralo, pa je tako Lanaco preuzeo infrastrukturne i SAP sisteme, Elevatebits softversku jezgru sistema, Tehnotim veliki broj manjih ugovora, dok zasad DWLT dobija najskuplje projekte. Zajednički imenitelj ostao je isti: konkurencija je i dalje ograničena, dok je sistem ostao pod kontrolom.

Najveći ugovori i dalje u pravilu završavaju kod istih nekoliko firmi.

Tako godinu nakon povlačenja Prointera, IT tržište javnih nabavki u Republici Srpskoj nije postalo otvorenije. Naprotiv. Analiza pokazuje da je nekadašnji monopol zamijenjen oligopolom – sistemom u kojem nekoliko firmi kontroliše ključne segmente tržišta, često bez stvarne konkurencije.

Poslovi vrijedni od nekoliko desetina hiljada do više desetina miliona maraka i dalje se dodjeljuju kroz obrasce koji ograničavaju tržišno nadmetanje. Razlika je samo u tome što danas, umjesto jedne firme, isti model funkcionira kroz više njih, dok poslove i dalje dobijaju pojedinci bliski vlastima.

Za građane ovo znači da se milioni iz budžeta troše bez stvarnog tržišnog nadmetanja, što direktno povećava cijene i smanjuje kvalitet usluga.

Piše: Almedin Šišić