Zašto je bilo neophodno da dovede nove radnike, umjesto da preraspodijeli postojeće, nismo saznali od načelnika. Do ovog trenutka niti je uzvratio poziv, niti odgovorio na poruku i mejl.
Predsjednik Sindikata Lazar Okiljević nam je u pisanom odgovoru potvrdio da mu je supruga angažovana na određeno vrijeme kao zamjena radnice na bolovanju. Ona je prije tri godine takođe počela da radi na određeno vrijeme, ali je sa promjenom vlasti u Opštini Gacko, kao jedina trudnica, naglašava Okiljević, ostala bez posla. Okiljević nam je zamjerio što nikada nismo pisali o tom konkretnom slučaju, mada je Direkt izvještavao o radnicima koji su ostali bez posla i obećanjima načelnika i predsjednika Skupštine.
Zakon je tu tek reda radi
Zakon o lokalnoj samoupravi u Gacku, kao uostalom ni u većini drugih opština, nikada nije primjenjivan. Barem ne u članu 67 koji definiše da na hiljadu stanovnika ide tri činovnika. Trenutno ih, prema nezvaničnim podacima, pošto zvanične od načelnika nismo dobili, ima preko 80. Dakle, skoro tri puta više od 30 koliko bi maksimalno trebala da ima lokalna zajednica sa devet hiljada stanovnika.
U budžetu je od 12,6 miliona maraka za lična primanja ove godine planirano 5,8 miliona. No, sa povećanjem minimalne zarade, taj iznos neće biti dovoljan. Već nam je potvrđeno iz sindikalnog odbora da će od načelnika tražiti povećanje plate.
“Povećanje najniže plate unijelo je neki razdor i nezadovoljstvo među radnicima jer je ova odluka narušila strukturu, odnosno raspon između platnih grupa koji mora da postoji. To će se morati regulisati”, rekli su nam članovi Sindikalnog odbora sa kojima smo razgovarali. Nisu željeli da komentarišu angažman supruge predsjednika Sindikata u opštini, rekli su nam da o tome nije bilo riječi na sastanku kao i da oni ne utiču na to koga će načelnik da zaposli. Vjeruju da to neće uticati na rad predsjednika sindikata budući da su i do sada sve odluke zajedno donosili, a rad bio potpuno transparentan.
O velikom broju zaposlenih i skoro polovini budžeta koji odlazi na plate pričalo se i na posljednjoj sjednici SO Gacko.
“Ovaj dokument pokazuje beznađe u kojem smo se našli- budžet opštine Gacko smo sveli na 150 hiljada maraka. Samo toliko možemo da rasporedimo. Sve ostalo od 12 miliona je unaprijed potrošeno, odnosno raspoređeno. Nama plan budžeta i ne treba jer je već sve rezervisano“, rekao je tada odbornik PDP-a Radoica Antunović i podsjetio da je prošle godine taj iznos bio 300 hiljada, pa je prognozirao da naredne godine na toj poziciji neće biti ništa.
Da je stanje takvo složio se i odbornik SNSD-a Siniša Šuković koji je rekao da se budžet sveo na plate, rate i grantove.
„Tako je koncipiran ima 20 godina, mi smo ga tako naslijedili i nastavili, možda i jače“, ocijenio je on i predložio da o rješenjima razgovaraju predstavnici svih političkih partija budući da su svi učestvovali u stvaranju problema.
Milion od predsjednika
Sigurno je da se u izbornoj godini neće radikalno rješavati ovo pitanje. Iskustvo nas uči da je vlast sklonija da vremenu prepusti da donese neko razrešenje, tačnije, da ovako ide dok traje. Načelnik Ognjen Milinković se pritom uzda u pomoć predsjednika Republike Milorada Dodika.
Dodik je pre godinu dana, kada je bio u Gacku, rekao da Milinković ima njegovu punu podršku da napravi optimalnu organizaciju u Opštinskoj upravi.
Tada je rečeno da bi optimalan broj zaposlenih bio 60. Milinković računa na finansijsku injekciju od milion maraka kako bi, programom otpremnina, riješio problem viška zaposlenih po uzoru na Bileću. No, konkretnih koraka na tom putu još nema, a na vrata da zakucaju, spremaju se sindikalci koji traže povećanje plate.
Direkt je nedavno pisao da je zapošljavanja bilo i u najvećem preduzeću u Gacku– Rudniku i Termoelektrani. Tvrde da su u 45 novih radnika angažovali isključivo u proizvodnju. Ipak, sva ova zapošljavanja su protekla bez konkursa.
Iako pravo na rad spada u osnovna ljudska prava, odsustvo konkursa uglavnom označava i neke druge motive kada je zapošljavanje u pitanju, a to predstavlja jedno od najgorih kršenja ljudskih prava, smatra Mirjana Ćuskić iz Helsinškog odbora za ljudska prava.
“Pored korupcije u oblasti zdravstva i obrazovanja, korupcija u oblasti javnog zapošljavanja predstavlja jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava, jer direktno onemogućava ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava građana, što dovodi do toga da iz godine u godinu Bosnu i Hercegovinu napušta veliki broj ljudi.
Ne treba da nas čudi što mladi u BiH ne žele studirati, s obzirom na to da se fakultetske diplome mogu kupiti na svakoj drugoj benzinskoj pumpi, te da veliki broj onih koji obavljaju visoke javne funkcije ima kupljene i lažne diplome” ističe Ćuskić i dodaje da je u našem društvu od diplome važnija partijska knjižica.
“Uz nju imate prolaz ka skoro svim javnim funkcijama, samo ako ste dovoljno poslušni i “stranački posao” obavljate po instrukcijama i ispravno. Skoro da ne postoji institucija koja konkursne procedure javnog zapošljavanja provodi transparentno, pa ni ne čudi što se brojni kandidati i kandidatkinje uopšte i ne prijavljuju na konkurse, znajući unaprijed kome su ta radna mjesta dodijeljena. Osobe koje su žrtve netransparentnih konkursa rijetko se odlučuju tražiti pravdu pred nadležnim institucijama, jer su ovi procesi jako skupi i dugotrajni, i najčešće zbog jakog uticaja politike na sudstvo rezultiraju negativnim odlukama po oštećene. Ovo dovodi do rasula u društvu, koje je već dovoljno podijeljeno i opljačkano. Važno je da građani shvate u kojoj mjeri političari u BiH zloupotrebljavaju njihov novac i da se svim demokratskim sredstvima koja imaju na raspolaganju bore za bolje sutra sebe i svoje djece”, ocijenila je za Direkt Mirjana Ćuskić.
(Direkt)