Iz Misije OSCE-a u BiH su još 2018. upozoravali na loše optužnice i njihovo olako potvrđivanje, a Damjan Ožegović navodi da se od tada ništa nije promijenilo. Bivši uposlenik SIPA tvrdi da tužioci raspolažu javnim novcem bez ikakve autorizacije. Glavna tužiteljica Tužilaštva KS Sabina Sarajlija ističe da se vodi računa o kvalitetu optužnica, da je važna uloga sudija za prethodno saslušanje, te priznaje da u pojedinačnim slučajevima možemo govoriti o određenim propustima od tužilaca.
„Tužilaštva su najslabija karika u pravosuđu. Oni bi trebalo da budu stub u borbi protiv korupcije, ali nažalost, ne samo da se ne bore protiv korupcije nego su i sami izvor problema“, upozorava Damjan Ožegović iz Transparency International BiH.
OPTUŽUJU I ZA KRIVIČNA DJELA KOJA VIŠE NE POSTOJE
Na loše optužnice i njihovo olako potvrđivanje već godinama upozoravaju strani, ali i bh. pravosudni stručnjaci. Misija OSCE-a u BiH je još 2018. u svom izvještaju „Prva procjena praćenja predmeta korupcije u BiH“ ustanovila da „tužioci trebaju poboljšati kvalitet optužnica i nedovoljna kontrola sudija za prethodno saslušanje dovodi do potvrđivanja optužnica koje bi trebale biti odbijene“.
Ožegović smatra da se od tada ništa nije promijenilo. Zbog nekvalitetnih optužnica mnoga lica, čije su radnje već istražene i protiv kojih su podignute optužnice, ne budu pravilno sankcionisani jer tužioci, svjesno ili ne, ne formiraju optužnice na pravi način.
„Tužioci često pogriješe i krivično djelo koje treba da stave optuženom na teret. Imali smo slučajeva iz prakse gdje tužioci spominju krivična djela koja više ne postoje zbog izmjena i dopuna krivičnog zakona“, navodi Ožegović.
Tokom čitanja presude sud je naglasio da je razmišljao o prekvalifikaciji krivičnog djela u korist optužene jer navod iz optužnice „svjesno propustila da utvrdi“ nije obilježje krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja“.
„Trebalo je da stoji da „nije znala da ne ispunjavaju uslove““, navedeno je u obrazloženju prvostepene presude. U ovom predmetu se čeka drugostepena presuda.
Ova konstatacija suda upućuje na propust u činjeničnom opisu optužnice zbog čega je u konačnici i došlo do oslobađajuće presude, stoji u izvještaju o monitoringu procesuiranja slučajeva korupcije u BiH za 2022/2023. Transparency International BiH. U istom izvještaju je istaknuto i to da nedostatak u opisu optužnice može otvoriti prostor za pravne i tehničke manevre što u korupcijskim slučajevima može rezultirati da optuženi prođu nekažnjeno.
Kvalitetne optužnice, stoji u izvještaju, igraju ključnu ulogu u svim fazama pravosudnog procesa vezano za krivična djela korupcije.
IZVOĐENJE NEBITNIH DOKAZA
Jedna od manjkavosti optužnica jeste veliki broj optuženih u jednom predmetu.
„Tu je teško dokazati krivicu i održavati kontinuitet suđenja. U dugačkim suđenjima tužioci se zamaraju, gube fokus, nekvalitetno izvode dokaze što u konačnici dovodi do oslobađajućih presuda“, ističe Ožegović.
U predmetu PRAVDA optuženo je 46 osoba. Prvooptuženi Alija Delimustafić uhapšen je u novembru 2016., optužen je naredne godine, a suđenje do danas nije počelo. Ovaj predmet, u kojem je suđenje iz različitih razloga odgođeno više od 50 puta, do sada nas je koštalo i više od 500.000 KM. U međuvremenu, u odnosu na neke od optuženih predmet je razdvojen, ali ni to nije dovelo do efikasnog suđenja.
Slučaj BOBAR BANKA: Optužnica za višemilionski kriminal u Bobar banci podignuta je u martu 2017.. Obuhvaćala je Darka Jeremića i još 15 osoba. Suđenje je pred Sudom BiH počelo u julu 2017., da bi godinu kasnije razdvojili predmet u odnosu na nekadašnju direktoricu Agencije za bankarstvo RS Slavicu Injac i prebacili ga Okružnom sudu u Banjoj Luci.
Mijenja se optužnica protiv Injac i ona je u januaru ove godine prvostepeno oslobođena optužbe. Ostalima se i dalje sudi pred Sudom BiH.
Damjan Ožegović navodi da sve jasno govori o svjesnom ili nesvjesnom nemaru tužilaca, ali i o manjku kontrolnih mehanizama.
„I ovaj institut se pokazao slabim jer mnoge optužnice padaju što znači da sudije prilikom pregledanja optužnice ne obraćaju ni onaj minimum pažnje na kvalitet optužnica“, kaže Ožegović. Dodao je da kvalitetnu optužnicu čine decidno i jasno opisano krivično djelo, koje je po zakonu i koje prati opis počinjenja tog krivičnog djela, da se obuhvata minimalan broj lica i trebalo bi da tokom postupka tužioci izvode dokaze koji su usko vezani za optužbu jer taj značajan faktor propuštaju i navode dokaze koji nisu bitni.
Problem (i)relevantnosti dokaza uočljiv je, na primjer, u predmetu protiv GORANA SALIHOVIĆA. Bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH optužen je u novembru 2018. da je iznad limita potrošio više od 83.000 KM predviđenih za reprezentaciju. Krajem januara 2019. negirao je krivicu u Sudu BiH, da bi ovaj sud donio rješenje da se predmet prenosi na Opštinski sud u Sarajevu “zbog osiguranja nepristrasnog i pravičnog suđenja”. Ovaj predmet je neko vrijeme šetao na relaciji Opštinski sud u Sarajevu – Sud BiH, da bi suđenje u 2020. počelo u sarajevskom Kantonalnom sudu. Još nije okončano.
Monitori TIBiH uočili su da je tokom suđenja sudsko vijeće dopuštalo izvođenje dokaza koji nisu relevantni za sudski postupak što je za posljedicu imalo odugovlačenje postupka. Uočeno je i to da je odbrana iznosila tvrdnje da su pojedini dokazi optužbe irelevantni, dok se na takve njihove konstatacije tužilaštvo nije izjašnjavalo. Na primjer, kao dokaz protivpravno stečene koristi, tužilaštvo je prezentovalo račune koji pokazuju potrošnju optuženog dok je bio glavni tužilac. Odbrana je za te račune isticala da su izdati u stranim valutama, dok se optuženi tereti za stečenu korist u domaćoj valuti, da računi ne glase na optuženog i da obuhvataju potrošnju više drugih osoba i slično.
Tužilaštvo se na takve prigovore nije izjašnjavalo.
ASIM SARAJLIĆ – Relevantnost dokaza je zapažena kao problematična i u predmetu Asim Sarajlić i drugi, i to u smislu zakonitosti dokaza.
Snimak o malverzacijama oko unutarstranačkih izbora za predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo, objavljen u proljeće 2020., a 10. februara ove godine doživio je i sudski epilog: proglašen je nezakonitim, dok su optuženi Sarajlić, Sabahudin Delalić i Muhamed Šehović oslobođeni optužbe za krivično djelo “davanje dara i drugih oblika koristi”.
Ovaj snimak bio je ključni i centralni dokaz tužilaštva, na osnovu kojeg su pribavljeni i drugi dokazi. On nije bio praćen dodatnim dokazima, pribavljenim na drugi način, koji bi u većoj mjeri podržali optužnicu, te samim tim ovo predstavlja primjer negativne prakse u smislu pribavljanja relevantnih dokaza, građenja slučaja i može negativno uticati na procesuiranje slučajeva korupcije, što je i potvrđeno oslobađajućom prvostepenom presudom.
„Sud je potvrdio činjenicu da je optužnica bila zasnovana suštinski na jednom dokazu, za koji je postojala osnovana sumnja da je nezakonit“, utvrđeno je monitoringom.
U ovom predmetu se, takođe, čeka na drugostepenu presudu.
Teško je zaboraviti i slučaj OSMICA: „Rijetko se dešava da svjedoci obore slučaj“, konstatovao je sudija Suda BiH Branko Perić u oslobađajućoj presudi direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije Osmanu Mehmedagiću i uposleniku te agencije Muhamedu Pekiću u slučaju izuzimanja video nadzora iz poslovnice BH Pošte u Sarajevu.
Ovo je bio predmet državnog tužitelja Olega Čavke. Ključne teze koje je postavio u optužbi pobili su upravo svjedoci tužilaštva Trifko Buha i Ibrahim Međedović.
Mehmedagić i Pekić su 2021. pravosnažno oslobođeni optužbe.
Ne možemo da ne spomenemo i predmet PANDORA: prije devet godina najavljivan je kao jedan od najvažnijih slučajeva korupcije u poslijeratnoj BiH i „trebao je uzdrmati vrhove SDA, HDZ-a i SNSD-a“. Počeo je 2014. hapšenjem 54 osobe, da bi tri godine kasnije bio optužen samo bivši direktor UIOBiH Kemal Čaušević, te dvojica uvoznika tekstila. Dvije milijarde KM, za koliko se tvrdilo da je oštećen budžet BiH, svedene su na 1,7 miliona KM.
Suđenje je pravosnažno okončano tek u maju ove godine.
Svi hapšeni uposlenici UIOBiH i dalje su, više ili manje, ostali na svojim radnim pozicijama.
UNAPRIJEĐENE PROCEDURE NADZORA OPTUŽNICA
Glavna tužiteljica Tužilaštva KS Sabina Sarajlija ističe da se vodi računa o kvalitetu optužnica, te da u svemu značajnu ulogu ima sudija za prethodno saslušanje.
Podsjeća na statističke podatke koji govore da je u predmetima korupcije i organizovanog kriminala u periodu 2019./2022. povećan broj optužnica u odnosu na raniji period. Za ove četiri godine podignuto je 319 optužnica i 523 osobe su optužene za korupciju, organizovani kriminal i privredni kriminal. Oko 95 posto je osuđujućih presuda u okončanim predmetima.
„Ako ćemo posmatrati s te vizure naš kvalitet je na vrlo visokom nivou“, tvrdi Sarajlija.
Priznaje da možemo govoriti o određenim propustima od tužilaca u pojedinačnim slučajevima, ali da ipak analize tužilaštva često pokazuju da do oslobađajućih presuda ne dolazi jer se radilo o propustu tužioca nego zbog nekih drugih okolnosti.
„Dešava se da dođe do zaokreta u sudskoj praksi po pitanju tumačenja nekog pravnog instituta, jer se i naši sudovi referiraju i prate praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda, Vrhovnog suda Federacije i sva ta praksa ide u pravcu jačanja veće procesne zaštite prava optuženih, a ne prava oštećenih. Naravno, u situacijama gdje se radi o nekim propustima u fazi otkrivanja krivičnog djela i počinioca na strani tužilaca to se analizira“, kaže Sarajlija, dodavši da postoji čitav niz mjera putem kojih se prati rad tužilaca i da su unaprijeđene procedure pregleda i nadzora optužnica.
Pojedinačne slučajeva poput „Asima Sarajlića“ i „Zore Dujmović“ nije mogla komentarisati jer nisu pravosnažno okončani. Ipak, naglašava da će tužilaštvo u svim predmetima istrajavati putem žalbi, te da su vrlo često imali uspjeha sa žalbama u smislu da nakon oslobađajuće presude izdejstvuju osuđujuću.
Podsjeća da u Zakonu o kaznenom postupku Republike Hrvatske postoji odredba da javni interes ima prevagu u odnosu na pojedinačni interes kada je u pitanju zakonitost dokaza, a u pogledu čega naše zakonodavstvo nije dalo decidan odgovor.
„To ne znači da se tužioci ne trebaju boriti i da izmijene možda neke stavove i standarde koje je sud postavio. Lično ih u tome ohrabrujem i smatram da neke standarde koje je sud postavio ne treba slijepo slijediti, jer nijedan slučaj nije isti, svaki je jedinstven za sebe“, navela je.
Ono što je, prema njenom mišljenju, mana sistema u Federaciji jeste što nemamo zahtjev za zaštitu zakonitosti kao vanredni pravni lijek koji bi tužiocima omogućio da nekada preispitaju odluke viših instanci, odnosno pravosnažne sudske odluke.
I glavna tužiteljica Tužilaštva KS naglašava da je važna uloga sudije za prethodno saslušanje i da bi to trebale da budu najiskusnije sudije o čemu bi trebalo računa da vode predsjednici sudova.
„Njihova obaveza jeste da u prvoj fazi postupka, prilikom dostavljanja optužnice na pregled uoče eventualne nedostatke, da utvrde da li ima osnovane sumnje da je neko krivično djelo počinjeno. Ukoliko bi se tu u toj fazi napravio jedan jači filter, a smatramo da u Kantonu Sarajevo u sudovima postoji takva vrsta pregleda optužnica na jedan kvalitetan način, mislim da bi to doprinijelo da i ti naši postupci, odnosno predmeti po našim optužnicama traju kraće i da nemamo ovakve vrste primjedbi na kvalitet optužnica“, smatra Sarajlija. Ona navodi da bi to tužilaštvima bio dobar putokaz da ne troše svoje resurse na nešto što je po stavu suda besperspektivno u toj fazi.
TUŽIOCI RASPOLAŽU JAVNIM NOVCEM BEZ IKAKVE AUTORIZACIJE
Bivši zamjenik načelnika krim-istražnog odjela SIPA Mirsad Bajraktarević na prošlogodišnjem obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv korupcije upozorio je da zakonska mogućnost postoji da tužioci ne rade formirane predmete već da odlažu donošenje odluke do boljeg vremena kada javnost ne bude tražila procesuiranje. On lično je imao predmeta gdje tužilac nakon 19 godina donosi odluku i radilo se uglavnom o visokopozicioniranim osobama.
„Svakom tužilaštvu nedostaje i da prilikom istrage uradi analizu, da procijeni prihod i koristi, troškove i gubitke tog predmeta. Nekada tužilac potroši ogromne novce, a u maratonskom postupku izgubi. Tužiocima su dati bjanko čekovi za javni novac, on bukvalno raspolaže javnim novcem bez ikakve autorizacije“, istakao je Bajraktarević.
Ovdje dolazimo do jednog drugog fenomena, a to je čuvena rečenica svih tužilaca: „formiran je predmet i predmet je u radu“.
„Oni imaju jednu famoznu sintagmu: formirali predmet, i to svi tužioci koriste. Šta to uopšte znači? Pa čim dođe prijava tad je predmet formiran, došao je i dobio svoj broj i upućen tužiocu po elektronskom sistemu”, zaključuje Bajraktarević.
(zurnal.info)
