Hitno trošenje javnog novca po hitnim pregovaračkim postupcima nisu problem za direktora Voda Srpske Miroslava Milovanovića i šefa službe za nabavke Zorana Lazića. Favoriti su im poznati – Institut za vode“, „Zavod za vodoprivredu“, Eko-Euro Tim“, „Prointer“… Samo 19 ovakvih ugovora progutalo je 25 miliona KM.
Kada ste na čelu, na primjer, „Voda Srpske“, pa još kadar SNSD-a, onda ste u prilici da osmislite tender, vrijednost posla procijenite do maksimuma, sve dogovorite sa firmom bliskom vlasti i tako širom otvorite kasu javne ustanove. Znaju to vrlo dobro vršilac dužnosti direktora Miroslav Milovanović, šef sektora za nabavke Zoran Lazić i njihovi favoriti – „Institut za vode“, „Eko-Euro tim“, Zavod za vodoprivredu, „Prointer“… Na kraju sve hvalospjevima proprati Alternativna televizija.
Žurnal je analizirao samo 19 ovakvih ugovora, u vrijednosti 24.878.228 KM sa PDV-om.
Razloga za hitnost nema, ali ih Milovanović i Lazić pronađu.
„Od radnika traže da sprovode nezakonite, naštimane tendere za njihove izabrane firme po naduvanim cijenama, a onda im prijete otkazima i raznim sankcijama. Provode se pregovarački postupci bez objave obavještenja u javnosti i tako pozivaju samo odabrane firme, koje prema ranije dogovorenom budžetu nude maksimalnu vrijednost u ponudi. Konkurencije nema. Zakon o javnim nabavkama BiH jasno je propisao da se takvi postupci mogu provoditi samo u slučaju velike hitnosti kao što su požari, zemoljotresi i u slučajevima u kojim ugovorni organ, da bi zaštitio ljudska i materijalna dobra, može posegnuti za ovim postupkom, ali za Milovanovića hitan postupak je i ispitivanje vodotoka i revizija projekata i čišćenje kanala i nabavka softvera”, navodi izvor Žurnala.
Kancelarija za razmatrenje žalbi u Bosni i Hercegovini, ističe, takve odluke o dodjelama ugovora je poništavala, ali je uprava „Voda“ ponovo pokretala iste postupke:
„Bilo je slučajeva gdje žalbe koje dođu u KRŽ, kod predsjednika komisije za žalbe Radomira Pašića, budu odbijene, iako je jasno da po Zakonu o javnim nabavkma BiH nije moguće provoditi pregovaračke postupke za ovakve slučajeve. Cijena za odbijanje žalbe, prema priči i hvaljenju vlasnika ‘Instituta za vode’ iz Bijeljine Milenka Savića je 10.000 KM, što je sitnica za poslove koje dobijaju bez propisno raspisanog tendera.“
Milovanović je 12. septembra prošle godine, po ishodu direktnog pregovaranja, odlučio da je Zavod za vodoprivredu, s kojim sada „sarađuje“, a prije je bio i suvlasnik bivši ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Radivoje Bratić, najbolji ponuđač za reviziju plana upravljanja rizikom od poplava na području Republike Srpske – 349.947 KM, a potom je 23. decembra prihvatio molbu Zavoda za povećanje iznosa za 182.000 KM. Milovanović je pripremio aneks ugovora.
Zanimljivo, sjedište ove firme je na istoj adresi na kojoj su smještene i Vode Srpske, a naš izvor tvrdi da je Milovanović svoj vlasnički udio „sakrio“ iza imena direktora Nedeljka Sudara. Direktor „Voda“ nije odgovorio na ovo, ali ni ostala pitanja Žurnala.
I bijeljinski „Institut za vode“ na istoj je adresi, a u vlasništvu, takođe, bivšeg ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Milenka Savića. Da bi bio formiran, bivša Agencija za vode prepustila mu je opremu koju je njoj donirala Evropska unija. Privatna firma zadužena je za monitoring rijeka u Republici Srpskoj.
Kontrolisanje zahvaćene količine vode u 2018. godini koštalo je 18.814 KM. Mimo svih zakonskih pravila 2020. godine zavedena su čak dva istovijetna ugovora – ispitivanje kvaliteta voda i vodotoka u RS, u februaru 448.913 KM, u junu 249.210 KM. Uslijedila je i procjena uticaja dugotrajnih promjena koje izazivaju povećane koncentracije prioritetnih supstanci – 24.921 KM.
Naredne godine situacija sa ispitivanjem vode i vodotoka bila je ista – u martu 499.766 KM i novembru – 249.453 KM.
Ni direktni sporazum nije propušten. Hidrometrijska mjerenja protoka za tri dubine vode na kanalima u Semberiji, Vode Srpske Institutu za vode platile su 5.265 KM.
Firma „Eko-Euro Tim“ povezana je sa porodicom Ilić. Mladen Ilić bio je predsjednik Skupštine Grada Banjaluka, a firmu vodi zet Dragiša Tubić.
Pregovarački postupci bez objave obavještenja 2021. godine listom su im bili namijenjeni.
Za sanaciju klizišta na Mlječanici – 378.617 KM, za čišćenje i uređenje vodotoka i regulisanih kanala 898.134 KM, čišćenje mreže na području Srpca, Broda, Dervente, Modriče, Vukosavlja i Šamca – 2.999.998 KM.
U 2022. Milovanović ih je, takođe, „pripazio“. Za čišćenje mreže na području Dubičke ravni – Lijevča polja i sela Nožičko čak 6.616.151 KM, a za hitnu sanaciju i rekonstrukciju zaštitnih vodnih objekata u Banjaluci, Prijedoru, Gradiški, Laktašima i Srpcu – 3.107.755 KM.
Ni u 2023. ništa nije omelo tendersko poslovanje. Za hitnu sanaciju šteta od poplava u Kozarskoj Dubici iz kase javne ustanove namijenjeno je 748.250 KM, za rehabilitaciju i regulaciju Vrbasa – 6.642.249 KM.
Među probranim firmama je i „Prointer“, s kojim „sarađuje“ Igor Dodik, sin predsjednika RS Milorada Dodika. Početkom novembra prošle godine odlučeno je da ova firma, „Kaldera“, koja u njegovom vlasništvu, i „ARS Inženjering“ urade rekonstrukciju elektroenergetskih objekata i crpnih stanica na slivu Save. Prema pregovaračkom postupku bez objave obavještenja u javnosti – 1.499.074 KM.
Za afirmaciju poslovanja Voda Srpske zadužena je Alternativna televizija (4.680 i 4.680 KM), kojom upravlja „Infinity media“, a kojom upravlja „Infiniti International Group“, a u čijem sastavu posluje i „Prointer“…
