Polovinom novembra konačno je počeo raditi Transjadranski gasovod (TAP) koji povezuje Grčku, Albaniju i Italiju. Naredna faza je Jadransko – jonski plinovod (IAP) na koji bi se konektovali Crna Gora, Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Plin ovim trasama dolazi iz Azerbejdžana i tako će biti ukinut ruski monopol u snabdijevanju ovim energentom. S druge strane, Milorad Dodik pokušava da našu zemlju zadrži što duže zavisnu o plinu iz Rusije.
Harald Jürgen Burger državljanin je Njemačke. Avgusta prošle godine registrovao je dvije firme u Sarajevu – „BH Energy“ i „Float Power“. Nedugo potom, firmu „BH Energy” registruje i u Banja Luci, te još dvije – „International Project“ i „GOBU d.o.o.“. Samo za ovu posljednju postoji trag o poslovanju krajem 2019, godine, tridesetak hiljada maraka.
Prema Žurnalovim izvorima tvrdio je da želi investirati u sektoru prerade i prodaje plina. Navodno je želio kupiti „Prvo gasno društvo“ iz Zvornika, firmu koja se bavi komprimovanjem i prodajom prirodnog gasa (CNG), uvjeravajući da ima veliki novac i dobre relacije u Rusiji za kupovinu plina po povoljnijoj cijeni.
Prvo gasno društvo Zvornik
NIJE PLATIO KIRIJU
„Redovna rečenica kod svih posrednika jeste da ima direktnu vezu ka Putinu. Trebala mu je, kaže, firma koja je u poslu, sa edukovanim ljudima. Dao sam mu bilanse i spojio ga sa vlasnicima, da razgovaraju o vrijednosti. Nisu se dogovorili, razišli su se, ja ga nisam više vidio“, kaže za Žurnal direktor „Prvog gasnog društva“ Dušan Kozić.
Žurnal je pokušao kontaktirati Haralda kako bismo ga pitali zašto je želio investirati u sektor kupoprodaje i prerade plina u Bosni i Hercegovini. Broj koji je, prema našim izvorima donedavno koristio, nije bio aktivan. U registrima firmi nije bilo ni telefona ni e-maila. Obišli smo lokacije tri firme u Banja Luci upisane u sudskom registru. Na adresi firme „Gobu“ je kuća u kojoj prema navodima komšija niko ne živi već godinama. Prazna je i kuća koja je navedena kao sjedište za „„International Project“. Na broju u zgradi gdje bi trebala biti „BH Energy“ nema oznake firme. Konačno saznajemo broj telefona sestre osobe koja je navedena kao direktorica jedne od tih firmi. Obećala je da će proslijediti naš zahtjev za kontakt uz napomenu da Burger nije u BiH i da inače ne želi komunikaciju sa medijima. Odgovora nije bilo.
lokacije u Banja Luci
Adresa firmi registrovanih u Sarajevu istovjetna je onoj gdje je sjedište firme bivšeg federalnog premijera Edhema Bičakčića. Pitamo ga za relaciju sa Haraldom Burgerom, da li je uistinu pravi investitor.
„Nije više ovdje smješten. Govorio je da s njim radi penzionisani direktor neke plinske kompanije iz Njemačke koji je vjerovatno sarađivao sa Rusijom. Mahao je milionima, milijardama, išao na Pale da navodno kupi jednu firmu, a na kraju je ostao dužan dvije kirije“, reći će uz smijeh Edhem Bičakčić.
Edhem Bičakčić
Doznali smo da Harald Jürgen Burger ima firmu i u Švicarskoj „Float Schweiz Vermögensverwaltung AG“ registrovanu za investicijske poslove u energetici, koja nema nikakvih poslovnih aktivnosti. Sagovornici Žurnala koji su ga upoznali tvrde da se raspitivao za mogućnost prebacivanja velike količine novca „u kešu“ iz Rusije i BiH, te da je u jednom danu tako znao prebaciti nekoliko desetina hiljada eura. Čak je pitao postoji li neka manja ovdašnja banka da je kupi!?
Očito dobro upućen u pojedine relacije, tim je povodom tražio susret sa Gordanom Pavlovićem, vlasnikom “Pavgorda“ te Zoranom Stevanovićem, načelnikom Zvornika, no nije poznato da li je do susreta došlo. U konačnici, navode naši izvori, raspitivao se postoji li mogućnost da „provuče“ jednu plinovodnu cijev preko Šepka u Bosnu i Hercegovinu i kolika bi bila cijena osobe koja bi to trebala odobriti!?
Pojava „investitora“ poput Haralda Burgera nije nepoznanica, ali zanimljivo je što se ovo dešava u oblasti plinskog sektora, gdje dominiraju drugačiji interesi i malo „jači igrači“ i kompanije, o čemu je Žurnal nedavno pisao.
NOVI PLINOVOD
Burgera niko nije savjetovao da informaciju kako zaobilaznim putem „uvući“ plinovodnu cijev u državu treba tražiti od Milorada Dodika, aktuelnog šefa svega što se dešava u Republici Srpskoj te umirovljenog hrvatskog generala Ivana Čermaka, vlasnika tvrtke „Crodux“ koja upravo kod Broda „uvlači“ plinovodnu cijev iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu.
„Zahvaljujem Putinu što je prepoznao projekt za Brod“, kliktala je polovinom 2019. godine tadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović, nakon potpisivanja sporazuma za projekat „Opskrba prirodnim plinom Rafinerije nafte Brod“. Sve je rađeno pod izgovorom da će plinifikacijom rafinerije biti smanjeno zagađenje koje produkuje te ugrožava teritoriju Hrvatske, prvenstveno Slavonski Brod. Ispostaviće se da je to bio tek izgovor da se zaobiđe učešće institucija države Bosne i Hercegovine za davanje saglasnosti priključenja na plinski sistem Hrvatske.
Kolinda Grabar-Kitarović i Vladimir Putin
Rečeno je da će za Rafineriju Brod biti korišten produktovod koji je još 1968. godine izgrađen za njene potrebe, te da zato nije potreban novi međudržavni ugovor jer u pitanju interna konekcija.
“Nažalost u BiH se može dešavati sve što nije primjereno za bilo koji dio svijeta, a što je najgore susjedi kojima su puna usta napretka i saradnje sa BiH, koriste svaku priliku kako bi nanijeli dodatnu štetu ovoj zemlji. Ovdje vidimo slučaj da se sklapa praktično međudržavni sporazum između Hrvatske i kompanije u BiH, a da o tome nema saglasnosti institucija BiH, Savjeta ministara, gasnih kopmanija u BiH,” izjavio je tada za AJB bivši direktor EP BiH, inženjer energetike Amer Jerlagić.
Ugovor sa firmom „Crodux“ predviđao je da će Rafinerija Brod, odnosno njen vlasnik firma „NeftGazinKor“ kojom upravlja ruski „Zarubežnjeft“, platiti troškove kapitalnih ulaganja u plinovod te se narednih deset godina snadbjevati plinom koji „Crodux“ nabavlja – iz Rusije.
Rafinerija Nafte Brod
No, godinu kasnije ispostaviće se da „Crodux“ neće koristiti stari produktovod, nego će položiti novi plinovod,. Kako su za Žurnal rekli poznavaoci ove oblasti, umjesto najavljenog prečnika Φ200, on će imati Φ400 što je mnogo više nego što rafineriji treba. Ovakav plinovod se može smatrati doslovno kao krak novog plinovoda koji iz Hrvatske ulazi u BiH!
„Prvo je bilo da se Rafinerija snabdjeva produktovodom iz Hrvatske sa 3 bara interno, međutim naknadno saznajemo da ide nešto veći profil cijevi i ja to vidim kao još jedan krak i ulazak gasa iz drugog pravca u BiH. Ne vidim ništa loše u tome, samo naravno trebaju prethodno da „BH Gas“ i „GAS-RES“ usaglase zakonodavstvo, jer je to ipak prelazak državne granice i snabdjevanje plinom. Treba uskladiti postojeće propise sa tom željom“, kaže Dušan Kozić direktor „Prvog gasnog društva“ iz Zvornika.
Dušan Kozić
ULAZAK NA MALA VRATA
Milorad Dodik, koji se godinama protivio projektu izgradnje plinovoda Brod-Zenica, ovaj ulazak „na mala vrata“ plinskog sistema Hrvatske ne smeta, jer tako pogoduje „ruskoj braći“.
Da će plina zaista biti i više nego što treba Rafineriji Brod kazuju i najave da bi se plinovod iz Broda mogao produžiti do Dervente. Uporedo iz Zarubežnjefta najavljuju da će u rafineriji izgraditi i kompresorsku stanicu, a proizvedeni komprimovani plin bi prevozili do Rafinerije Modriča, koju također posjeduju. Želja Rusije je za Dodika zapovijed, pa je zato najavljena izmjena Zakona o gasu RS, kako bi omogućili ove projekte, o čemu je Žurnal nedavno pisao.
Uporedo, od praktično novog gasovoda profitiraće Crodux (pre)prodajom plina rafineriji, potom i „Plinacro“ – Operateri plinskih transportnih sustava Republike Hrvatske, potom „NeftGazinKor“ koji će obezbjediti jeftiniji energent i za Rafineriju Modriča, a prihoda će biti od produženja gasne mreže od Broda pa dalje.
Dodik i dalje inistira na izgradnji gasovoda od Banja Luke do granice sa Srbijom, i to isključivo po teritoriji Republike Srpske. Biće zanimljivo vidjeti hoće li nastaviti opstrukciju po pitanju projekta izgradnje Južne interkonekcije plinovoda od Zagvozda u Hrvatskoj, preko Posušja do Novog Travnika, koji će koristiti plin iz Azerbejdžana, što bi označilo kraj ruskog monopola na plin ne samo u BiH.
“Poznato je da Azerbejdžan gradi južno krilo gasovoda koji treba da završi u Italiji, sa krakom ka Crnoj Gori, a preko njega do Republike Srpske i BiH. Razgovarali smo na tu temu i rekli da tu nema nikakvih problema oko izgradnje“, izjavio je Milorad Dodik prije godinu dana nakon susreta sa predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim.
Ilham Alijev i Milorad Dodik
No, Dodik je naknadno dodao da će Republika Srspka dobiti napajanje gasom iz Azerbejdžana – iz pravca Crne Gore. Sada je jasno da nema ništa od te kombinacije. Azerbejdžanski plin će u BiH ući preko Hrvatske, trasom Zagvozd – Posušje – Novi Travnik.
Glavni je problem što nema još centralnog zakona o gasu, Sve ide na dogovor „BH Gas“ i „Gas- Res” i tu se gubi značajno vrijeme dok usaglase stavove. Taj krovni zakon o gasu bi trebalo donijeti makar se dogovarali svakodnevno, da bi se sve ubrzalo. Treba dati šansu i Turskom toku, i gasovodu preko Zagvozda do Novog Travnika i izbaciti nesporazume za ovaj što iz Slavonskog Broda dolazi u Brod, pa i tome dati šansu… S tim što bi to morala biti zvanična konekcija ka BiH, ako ima namjere da produžava dalje“, mišljenja je Dušan Kozić.
KO JE POSTAVIO TREĆU CIJEV
Gotovo je zaboravljeno da do Novog Travnika postoji jedna plinska trasa – ona od Zenice. Iako je proteklo sedam godina kako su okončani oko 40 miliona vrijedni radovi, ovaj plinovod nije iskorišten, Još uvijek nema upotrebnu dozvolu. Četiri posljednje godine, investitor „BH-Gas“ i izvođač radova zagrebačka firma „Monter SM“, vode sudski spor. Izvođaču nije isplaćena dogovorena suma, dok iz „BH-gasa“ kažu da ne znaju ni ko je i zašto postavio treću cijev mimo projekta, na kojoj je dubini sve ukopano i još niz nedostataka. Nakon višegodišnjeg sporenja o tome koja će stranka u sporu odrediti vještaka, pronađeno je solomonsko rješenje, da nezavisnog vještaka odrediti arbitražni sud! Višegodišnje čekanje uzrokovalo je i da splasne interes za širenje gasne mreže na ovom području.
„Do sad je nekoliko investitora iskazalo interes za navedenim projektom ali još nismo zaprimili konkretnu ponudu. Ministarstvo privrede, tokom ove godine, održalo je nekoliko sastanaka sa načelnicima navedenih opština kako bi dogovorili rješenje za realizaciju projekta izgradnje distribucijskog sistema gasa i upravljanje istim. Od strane opština iskazan je interes za osnivanjem javnog preduzeća, na nivou četiri opštine, koje bi trebalo upravljati distribucijom i isporukom gasa na navedenom području,“ navode za Žurnal iz Ministarstva privrede Srednjobosanskog kantona.
plinovod Zenica-Travnik
Rekli smo da će plin iz Azerbejdžana u BiH ući preko Hrvatske trasom Zagvozd – Posušje – Novi Travnik u sklopu koje je predviđen i odvojak za Mostar. Plin u Mostaru, prije svega za Aluminij, ali onaj iz Rusije bio je dio plana dvije firme „Prvog plinarskog društva“ (PPD) iz Hrvatske te „Erdal d.o.o.“ u vlasništvu „Coast Line Commodities“ registrovane na Malti.
Aluminij Mostar
Žurnal je pisao o njihovoj namjeri da preuzmu mostarski Aliminij, a sve u konekciji sa kapitalom iz Rusije. PPD koja djeluje u okviru grupacije „Energia naturalis“ iz Vukovara, u vlasništvu je Pavla Vujnovca. To je jedna od najuspješnijih kompanija u Hrvatskoj koja je uspjeh počela putem saradnje sa Gaspromom, odnosno desetogodišnjim ugovorom o uvozu ruskog plina u Hrvatsku. No, dok je Aluminij radio, obilato su koristili njegovo poslovanje, po principu “prodaj skupo, otkupi jeftinije”. Nakon toga, umjesto partneri ili spasitelji Aluminija, postali su njegovi povjerioci.
„Ostajemo raditi u Bosni i Hercegovini,“ uvjeravali su iz PPD-a i Erdala u pismu Žurnalu novembra 2019. godine. Nekoliko mjeseci kasnije odustaju od trgovine ukapljenim naftnim plinom (LPG) i naftnim derivatima, te im biva oduzeta dozvola za tu djelatnost.
Posušje – Mostar – Novi Travnik, Tržačka Raštela–Bihać – Velika Kladuša – Bosanska Krupa, Banja Luka – Bijeljina, Banja Luka – Novi Grad, gasifikacija Jajca, Donjeg Vakufa, Bugojna i Gornjeg Vakufa – Uskoplja neki su od projekata koji su u planovima unutar plinskog sektora u Bosni i Hercegovini.
No, problem je, čak i kada novca za pojedine projekte ima, prepreku predstavlja politička neusaglašenost i nedostatak zakonodavstva na državnom nivou. Ta teškoća često odbija prave investitore i privlači „investitore“ poput Haralda Jürgena Burgera sa početka ove priče.
(zurnal.info)
