Firma Wood Team, koja svoje pogone ima u Visokom, Ilijašu, Brezi i Zenici je u posljednjih 12 mjeseci zaposlila preko 20 stranih radnika. Ova rastuća i uspješna bh. firma, orijentisana na izvoz, zapošljavanjem ovih radnika tek je počela sebi da rješava sve izraženiji problem – nedostatak radne snage.
Privatno preduzeće Wood Team osnovano je 2010. godine u Ilijašu, a u julu 2014. godine širi svoje poslovanje i otvara drugi pogon u industrijskoj zoni u Visokom gdje se sada nalazi i njegovo sjedište. Smješteno na 15.000 kvadratnih metara, dnevni kapacitet proizvodnje je oko 1500 stolica, a ima 500 zaposlenih.
– Unazad godinu dana imamo zaposlene strane radnike uglavnom iz Indije, a sada i iz Pakistana. Pokazali su se kao pouzdani radnici i jako vrijedni. Takođe, nemamo nikakvih problema što se tiče njih i njihovih radnih pozicija, kazala je za InfoRadar Medina Rizvo, rukovoditeljica kadrovske službe Wood Team-a.
Među njima je i Mohamad. Kaže nam da je u BiH stigao prije godinu.
– Ovdje mi je dobro. Svi ljudi su druželjubivi i pomažu mi u poslu i svim drugim situacijama, kaže on. Njemu i ostalim stranim radnicima u ovoj firmi su osigurani stan i hrana, a imaju isti radni status kao i domaći radnici.
Jasmina Mimić, izvršna direktorica Wood Team-a, kaže da su očekivali do početka 2024. godine uvesti još 100 stranih radnika, koliko im je potrebno, međutim zbog birokratije, to nisu još uspjeli.
– Nažalost procedure su nejasne i prepuštene službama koje nisu sinhronizovane. Mi smo u očaju počeli dovoditi strane radnike i to smo uradili bez posredničkih agencija. Šest mjeseci mi je trebalo da završim proces zapošljavanja stranih radnika jer niko ne zna gdje taj proces počinje, gdje završava. I sad, kod službenika u Službi za poslove za strance u Zenici, u ladici, stoji već mjesec dana spisak stranih radnika kojima treba izdati rješenje i koji su nam potrebni. Takvi bitni procesi prepušteni su službenicima i službama dok se viši nivoi u ministarstvima tim ne bave, ističe Jasminka Mimić. Dodaje da sa ovakvom birokratijom i država gubi.
– Mi ne uvozimo radnu snagu jer je jeftinija nego što nam je potreba. Daju nam se spiskovi sa biroa i prigovara da zapošljavamo strance ali niko se ne javlja kada pozovemo sa biroa jer je većina naših ljudi napolju. Strani radnici su plaćeni kao i naši, oni su jako zadovoljni sa platom, a oni pune bh. fondove jer ovdje uplaćuju i PIO/MIO i druge poreze, kaže Mimić.
– Trenutno imamo uposleno osam iz Indije, pet iz Bangladeša i nekoliko njih je iz Pakistana. Što se tiče procedura u vezi zapošljavanja, one su trajale od sedam do 12 mjeseci i bile su vrlo kompleksne i zahtjevne, ali sam bio uporan, objašnjava većinski vlasnik firme Wood Team Adnan Smailbegović. Pojašnjava da postoje naznake da bi u narednom periodu u BiH mogli stići i radnici iz Egipta.
Smailbegović ističe da strani radnici, uposleni u njegovoj firmi, odlaze na godišnji odmor u svoje matične zemlje jednom u godini s obzirom na dužinu puta.
– Godišnje odu na nekoliko sedmica na odmor i vrate se u dogovoreno vrijeme. Mi smo dužni da im obezbijedimo zdravstvo, ali i da ga ukoliko ga zaboli zub, odvedemo u ambulantu sa osobom koja će mu sve prevoditi. Oni se još uvijek integrišu u naše društvo. Zadužio sam osobu koja će se brinuti o njima. Generalno smo veoma zadovoljni njima, vrijedni su i žele da rade, a i oni će se navići, za sve treba vremena, mišljenja je Smailbegović.
Navodi da se u javnosti provlači teza da se stranci zapošljavaju zato jer su jeftiniji od domaće radne snage.
– Kada se uzmu u obzir svi troškovi koje imamo, nikako se ne radi o jeftinijoj radnoj snazi, nego o radnicima koji žele da rade, zaključe vlasnik Wood Teama.
Sumorni podaci koji svjedoče o odlasku građana Bosne i Hercegovine u druge zemlje u potrazi za boljom budućnošću, već godinama predstavljaju problem za bh. privrednike. Zabrinjavajuća statistika ukazuje na to da naša zemlja iz godine u godinu izgubi po jedan manji grad. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, od 2013. do 2022. godine BiH je napustilo 484.000 građana a uglavnom su otišli radno sposobni, mladi i obrazovani ljudi, koji svoju perspektivu i bolji život pronalaze u drugim zemljama. Procjene govore da u BiH nedostaje 30.000 radnika, zbog čega su bh. poslodavci prisiljeni na uvoz radne snage.
Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH prošle godini izdato je 4.586 radnih dozvola, dok je godinu ranije (2022.) taj broj iznosio 3.780.
Boris Pupić, stručni saradnik za informisanje Agencije za rad i zapošljavanje BiH za InfoRadar kaže da je prisutan rast broja izdatih radnih dozvola, a primjetan je rast i po određenim državama, te po djelatnostima.
– Razlog za povećanje jeste što je povećan i broj kvota za novo zapošljavanje stranaca. Tako je kvota za novo zapošljavanje stranaca u 2022. godini iznosila 1.600 radnih dozvola, od čega za Federaciju BiH 1.340 radnih dozvola, Republiku Srpsku 200 radnih dozvola i Brčko distrikt BiH 60 radnih dozvola. Istovremeno, broj radnih dozvola koje se mogu izdati za produženje već izdatih radnih dozvola iznosi 940 radnih dozvola, od čega se na Federaciju Bosne i Hercegovine odnosi 510 radnih dozvola, Republiku Srpsku 400 radnih dozvola i Brčko distrikt BiH 30 radnih dozvola. U 2023. kvota za novo zapošljavanje stranaca je iznosila 2.935 za nivo BiH (FBiH 1.835, RS 1.000, BDBiH 100). Godišnja kvota za produženje već izdatih radnih dozvola iznosi 1.060 radnih dozvola, od čega se na Federaciju Bosne i Hercegovine odnosi 600 radnih dozvola, Republiku Srpsku 400 radnih dozvola i Brčko Distrikt BiH 60 radnih dozvola, pojašnjava Pupić.
Ističe da su države koje bilježe veliki skok u broju izdatih radnih dozvola Nepal, Bangladeš, Indija i Pakistan.
– Prije 2022. godine uvijek su četiri iste države bile na vrhu po broju izdatih radnih dozvola. To su bile: Turska, Srbija, Kina i Hrvatska, dodaje Pupić i ističe da je kao i ranijih godina najviše izdatih radnih dozvola za polukvalifikovane radnike (oko 27,5 %), zatim radnike sa SSS 23,5 %, VSS 19,7 % i NKV 11,7 %, KV 8,3 %…
Iz Agencije je ranije naglašavano da je potrebno da se konačno napravi sinergija između obrazovnih institucija, privrede i zavoda za zapošljavanje, da se osmisle konkretni programi osposobljavanja i uključivanja na tržište rada nezaposlenih osoba, te da privreda u velikoj mjeri mora finansirati takve programe.
Iako postoje neki pozitivni pomaci u usklađivanju visokog obrazovanja sa potrebama tržišta rada, sinergija između obrazovnih institucija, privrede i zavoda za zapošljavanje, i dalje nije na zadovoljavajućem nivou, kažu u Agenciji. Pojašnjavaju da je i dalje najveći problem stopa neaktivnosti na tržištu rada koja je u III kvartalu 2023. iznosila 51,7 %.
– Dakle, svaka druga osoba na tržištu rada ne traži posao i ne radi. Zbog toga je i pored velikog broja nezaposlenih osoba na evidencijama (343.500 u BiH na dan 31.12.2023.) teško naći radnike za pojedine poslove. Iako evidencije pokazuju da mi imamo velike viškove radne snage, zbog stope neaktivnosti i rada na crno sigurno postoji zanimanja koja iziskuju dodatnu radnu snagu. Nažalost, postojeće aktivne politike i aktivne mjere na tržištu rada još uvijek nisu dovoljno stimulirajuće za određeni dio neaktivne populacije. Jedan od narednih koraka svakako bi trebao biti i reforma cijene rada sa značajnijim rasterećivanjem bruto naknada, te rastom neto naknada za radnike, objašnjava za InfoRadar sagovornik iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
Saša Aćić iz Unije poslodavaca Republike Srpske navodi da “birokratizovan pristup pri angažovanju stranaca usporava i poskupljuje proceduru što slabi domaću ekonomiju”.
– Rješenje problema nedostatka radne snage je vrlo složen problem, ali jedan od načina je stvoriti povoljan ambijent za poslovanje, u smislu stimulisanja tehnološkog razvoja naših kompanija da bismo mogli biti produktivniji i zaraditi veće plate. Ako bi stvorili takva radna mjesta, dio radne snage bi se vratio u BiH. Nedostajući dio radne snage bi se mogao nadoknaditi tako da obezbijedimo radnu snagu iz Azije i dovedemo ljude koji su spremni da rade poslove koje možemo da im ponudimo, smatra Aćić.
Ističe da je već sada izvjesno da će u svim sektorima trebati veći broj stranaca.
– Neke naše projekcije govore da će to biti kao i u susjednim zemljama Srbiji i Hrvatskoj koje su u kratkom periodu došli do nekoliko desetaka hiljada radnih dozvola za strance. Hrvatska je prošle godine izdala 120.000 radnih dozvola, tako da sudbina cjelokupnog regiona po tom pitanju je takva i vjerovatno će i nama trebati sve više i više radne snage iz inostranstva. Uzroci za takvo stanje su takvi da naša ekonomija ne može ponuditi domaćem stanovništu one poslove koje ta radna snaga želi da radi. S druge strane imamo demografski problem odliva ljudi prema inostranstvu i slabom natalitetu u smislu da mali broj ulazi na tržište rada a veliki broj izlazi prema Evropskoj uniji i u penziju, naglašava Aćić.
Kaže da je kvota za radne dozvole, ove godine, 1.400 za Republiku Srpsku, a FBIH oko 4.500 te da je najveći broj radnika – stranaca u BiH došao iz Bangladeša, Indije i Turske.
– Vjerujem da će predviđena kvota biti ispunjena i da ćemo u toku godine po zaključcima Upravnog odbora Zavoda za zapošljavanje korigovati tu kvotu za onaj nivo za koji je bude bilo potrebno povećati. Predviđena kvota vjerovatno neće biti dovoljna za tekuću godinu ali ćemo vidjeti tokom godine kako će se ona ispunjavati. Proteklu godinu smo je malo korigovali, pojašnjava direktor Unije.
Navodi da ima slučajeva i migranata koji su ilegalno ušli i zaposlili se u BiH, ali su takvi slučajevi sporadični.
– Postoje sporadični slučajevi radnog angažmana ilegalnih migranata čiji status se legalizuje dobijanjem određenih dokumenata u BiH i tako legalno definišu svoj boravak u BiH, te ostvaruju određeni radno-pravni status, ali to ne možemo definisati kao pravilo. To su izuzeci, dodaje Aćić za InfoRadar.
Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine nedavno je zatražilo održavanje hitne zajedničke sjednice domova Parlamenta FBiH zbog alarmantnog stanja na tržištu radne snage. Ponovo su upozorili na sve veći trend odlazaka radnika, te složene i dugotrajne administrativne procedure prilikom uvoza nedostajuće radne snage.
– Kada smo radili prioritete za 2024. godinu kao dva ključna prioriteta smo ocijenili fiskalna i parafiskalna opterećenja i tržište rada i radne snage. Pitanje radne snage je više nego evidentno i o tome službene informacije govore, a to je da imamo veoma negativan trend kada se radi o iseljavanju naših državljana, što privredu u FBiH dovodi u nekonkuretntan proces. Propisi nisu prilagođeni potrebama, a imamo i problem sa sistemom školovanja koji nije usklađen sa potrebama tržišta rada, kaže Mario Nenadić, direktor Udruženja poslodavaca FBiH za InfoRadar. Dodaje da je pitanje za nadležne zašto nema domaće radne snage i zašto su poslodavci prisiljeni da uvozne strane radnike.
Resurse domaće radne snage, smatra Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, treba iskoristiti maksimalno.
– U tom smislu smo potencirali zapošljavanje studenata i te izmjene Zakona o radu bi se trebale naći na Predstavničkom domu FBiH. Izmjene predviđaju da studenti mogu imati mogućnost da legalno rade, na pola radnog vremena. To će, sasvim sigurnom, dobrom dijelu poslodavaca pomoći. Naročito u oblasti turizma, ističe Smailbegović i dodaje da kada iscrpimo domaće rezerve, u koje spada i zapošljavanje penzionera, dolazimo do zapošljavanja stranih radnika.
Ključne su, ističe on, procedure u zapošljavanju i pitanje kvota.
– Mi smo svo vrijeme insistirali na kvotama koje su prije dvije godine bile 2. 500, a sad idu na 6.000, što je dosta simbolično. Procedure su toliko kompleksne i dugo traju na svim nivoima da kompanije ne stignu ili im treba mnogo vremena da bi doveli radnike iz inostranstva. U najboljoj varijanti to traje šest ili sedam mjeseci. U tom periodu se za sve radnike moraju nostrifikovati diplome, potom izvaditi radne dozvole i još dosta toga, objašnjava Smailbegović.
Ističe da je veliki broj nezaposlenih svih zanimanja na biroima a istovremeno to nisu aktivni tražioci posla.
Radimo intenzivno na tome da se procedure ubrzaju i pojednostave i da imamo normalan rok za uvoz tih radnika, dodaje Smailbegović. Kao primjer navodi Hrvatsku koja ima “jedno od najboljih rješenja”.
– Kod njih to traje dvije ili tri sedmice i Hrvatska danas ima oko 160.000 stranaca koji tamo rade, dodaje predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH. Naglašava da BiH treba 30.000 stranaca sa tendencijom povećanja.
– Ponudili smo Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike Zakon o zapošljavanju stranaca koji bi jednim dijelom pomogao tim procedurama, iako ima određenih propisa i na kantonalnom i državnom nivou, i sad ćemo raditi na tome da argumentima pokušamo objasniti uvid u stanje. Država mora naći rješenje, u protivnom ćemo ući u ozbiljan problem pada ekonomije. Nedostatak radne snage gura ekonomiju u minus, a mi svakako nemamo veliki razvoj. On je dosta simboličan, a još ako ostanemo bez radne snage ući ćemo u ozbiljne probleme, naglašavaju u Udruženju poslodavaca FBiH.
Među firmama koje su zaposlile strance su i građevinska firma Memić gradnja iz Cazina, gdje, pored državljana BiH, rade i Bangladešani. Radnici iz ove zemlje, njih desetak su još 2022. godine stigli u Prnjavor u firmu Standard. Vlasnici ove firme su prije godinu kazali da su nakon 15 godina napora uspjeli da dovedu radnu snagu iz inostranstva. Među firmama koje su još 2020. angažovale radnike iz Bangladeša je i firma “Jokić- invest” iz Zvornika.
Anel Hadžić iz firme Fiko comerc iz Cazina za InfoRadar kaže da su oni uvezli sedam radnika iz Indije.
– Zadovoljni smo uvezenim radnicima, ali procedura za dobijanje radnih dozvola predugo traje. Kod nas je to trajalo oko sedam mjeseci. Planiramo i u ubudućnosti do desetak radnika zaposliti, najvjerovatnije opet iz Indije i Bangladeša. Nadamo se da će se procedure u vezi zaposlenja stranih radnika uskoro pojednostaviti, kaže Hadžić koji kaže da sa radnicima iz Indije razgovara uglavnom na engleskom, ali da oni pomalo uče i bosanski jezik.
Evidentno je da će u budućnosti potreba za radnicima biti sve izraženija te da je našoj zemlji potrebna dodatna liberalizacija i pojednostavljenje procedura oko uvođenja strane radne snage. Jednostavnijim procedurama će se, smatraju poslodavci, omogućiti razvoj privrede koja je ionako u teškom stanju.
