Pouzdani podaci o tome koliko je unutar i između Bosne i Hercegovine, te Srbije u opticaju kupljenih visokoškolskih diploma ne postoje. Nisu ni “prodavci” diploma naivni. Treba da se dokaže da je neko zaista diplomu kupio, pri tome za krajnje nerealno kratko vrijeme..
“Na ovaj način je izdano više hiljada nezakonitih diploma i stečena višemilionska protupravna imovinska korist. Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je provodeći istragu u proteklih 5 mjeseci uspjelo dokumentovati preko 300 izdanih lažnih diploma”, saopćeno je iz Tužilaštva USK.
Među desetinama drugih kao saučesnici su uhapšeni i delegati u federalnom Domu naroda Rasim Pajić, te šef Odsjeka za narkotike MUP-a USK Alaga Čaušević. Nije altruizam naravno odredio poslovanje cazinskih “obrazovnih” ustanova. Njihov prihod je višemilionski, za posljednje tri godine iznosio je oko 4,5 miliona uz dobit od 1,7 miliona maraka! Tako kazuju zvanični podaci. Da li je bilo dodatnih prihoda “na crno” biće gotovo nemoguće utvrditi. Prema saznanjima Žurnala bilo je i takvih slučajeva, da je visokoškolska diploma “stečena” za samo mjesec dana, što je sigurno imalo posebnu cijenu, “u kešu” naravno.
“Brzopotezni diplomci” su dio sistema
Teritorijalno je šarolika lista polaznika i “studenata”. Kantonalnih, entitetskih i državnih granica nema. Veliki broj njih dolazi iz udaljenih dijelova Republike Srpske, pa čak i iz Srbije. Sigurno da ih nije privukla ljepota Cazinskog podneblja ili nešto slično. Uspješna akcija bihaćkog tužilaštva inicira važno pitanje, a to je kada će i ostali slijediti njihov primjer. To što je cazinski “fast diploma kiosk” eliminisan, samo će “studente” usmjeriti ka drugima.
Žurnal ima saznanja da je SIPA državnom tužilaštvu dostavila detaljan izvještaj sa konkretnim imenima pojedinaca i ustanova putem kojih je moguće, primjera radi za 18 hiljada maraka okončati studij za nekoliko mjeseci. No, “obrazovna mafija” razgranala je već svoju mrežu. Borbu protiv kupljenih diploma trebaju sada voditi ponegdje isti ti kupci, instalisani u političke strukture, javna preduzeća, ministarstva, policiju pa i sama tužilaštva.
Nisu ni “prodavci” diploma naivni. Treba dokazati da je neko diplomu kupio bez prisustva predavanjima, pri tome za krajnje nerealno kratko vrijeme. Za te namjene koristili su dvostruke knjige upisa i pohađanja, ostavljali prazne rubrike za naknadno upisivanje te druge metode kako bi prikrili kriminal. Uporedo su i one studente koji su redovno pohađali nastavu, psihološki pripremali da kriteriji neće biti visko, iako su javno naravno govorili suprotno.
“Samo sam jednom, na nagovor prijatelja pristao preuzeti predmet na privatnom fakultetu u Banja Luci, čiji je tihi suvlasnik visokopozicionirani kadar SNSD-a”, priča za Žurnal uz uslov anonimnosti poznati univerzitetski profesor.
“Od prva tri ispitna roka, samo je dvoje položilo predmet iako sam nevoljko kriterij snizio na polovinu onoga što uobičajeno tražim. Među studentima je bila i kćerka tog političara, nezvaničkog suvlasnika. Na jednom ispitnom roku doslovno sam joj ponudio da bilo šta prepriča iz bilo kojeg poglavlja udžbenika, no ništa, morao sam je oboriti i nakon toga sam otkazao angažman. Kasnije je ta osoba dobila važnu ulogu u ovdašnjem društvenom životu”, prisjeća se profesor koji nakon toga kaže nije prihvatao poslove na bilo kojem privatnom fakultetu, jer su student bili povlašten porodičnim, političkim ili interesnim vezama, čitaj novcem.
Prekograničnom “saradnjom” do diplome
Najvažnije pitanje za fakultete i univerzitete, naročito privatne, jeste akreditacija. Trenutno akreditaciju posjeduje 30 javnih i privatnih visokoškolskih ustanova dok njih 18 nema, odnosno u procesu je eventualnog otklanjanja uočenih nedostataka.
Jedan od takvih je i privatni “Slobomir P Univerzitet” u Bijeljini. Univerzitet su osnovali bračni par Mira i Slobodan Pavlović, državljani SAD-a. Slobodan Pavlović bio je vlasnik “Pavlović banke”, a svojevremeno je hapšen u okviru istrage o načinu na koji je lider SNSD-a Milorad Dodik kupio dio vile u Beogradu, odnosno kreditom putem ove banke.
Lijepo uređeni kompleks u sklopu kojeg je i “Slobomir P Univerzitet” na dan posjete ekipe Žurnala doimao se opustjelim. Unutar zgrade isto tako tišina, studenata nema. Osluškujemo telefonski razgovor gospođe u predvorju rekorata. Nekoga obavještava koliko je potrebno uplatiti takse. Kako navodi sume od nekoliko hiljada maraka, zaključujemo da je riječ o aktivnostima za akreditaciju. Objašnjavamo da smo uzalud pokušavali kontaktirati telefonskim putem ranije te da želimo razgovorati sa rektorom. Zatražila je podatke za kontakt i pitanja koja želimo postaviti. Uvjeravala nas je da će uslijediti poziv rektora za dva dana, do čega nije došlo. Tek je na sajtu Univerziteta objavljena kratka obavijest koja bi trebala umiriti studente.
“Pokrenut je postupak reakreditacije kod Agencije za akreditaciju visokoškolskih ustanova HEAA RS, čime je započeta druga faza samoevaluacije studijskih programa I i II ciklusa svih Fakulteta i Akademija koji su u sastavu Slobomir P Univerziteta”.
Bijeljina ima još jedan univerzitet nazvan “Sinergija”. Na njegovom parkingu primjećujemo vozilo sa registarskim oznakama Valjeva, Srbija. Mladića i nešto stariju osobu pitamo da li su studenti, odgovaraju potvrdno. Prilično su nepovjerljvi na naš upit o uslovima studiranja, kvaliteti nastave i profesora, potom se opuštaju. Stariji kaže da ima višu školu u Srbiji i da je došao ovdje da položi razliku predmeta i još nekoliko do diplomiranja.
“Ima bre jedna profesorica, muke nam zadaje, da smo znali da je takva, dogovorili bi se prije upisa da izbjegnemo njen predmet”, požalio se stariji student.
Na pitanje šta znači “dogovorili bi se” odgovara da se može malo “cjenkati” oko toga šta ulazi u razliku predmeta, pa da je taj trebao izbjeći. Navode da im je najvažnije da fakultet ima akreditaciju i da se diploma priznaje u Srbiji. Iako u Beogradu, koji im je čak nešto bliže, postoji Univerzitet Singidunum, kojin je “bratski” ovome u Bijeljini, prevagnule su cijene. U Bijeljini je školarina 1000 eura, a u Beogradu 1500 po godini.
“Rektor vam je vrlo, vrlo rijetko ovdje, u Beogradu je, i tamo vodi fakultet”, glasio je odgovor na upit Žurnala da razgovara sa Milovanom Stanišićem, vlasnikom i rektorom Univerzitet Sinergija. Stanišić u Beogradu posjeduje i predsjednik je Univerziteta Singidunum. Nije se potrudio da na stranicama ova dva univerziteta promjeni pozdravnu riječ, osim sjedišta i funkcije.
Milovan Stanišić je akter brojnih afera u Srbiji, od prijava za falsifikovanje službenih dokumenata, podmićivana, preotimanja fakulteta uz pomoć falsifikovane dokumentacije, obljubljivanja maloletnice sve do praosnažnih, istina uslovnih zatvorskih kazni. Nekoliko godina kao suvlasnik Singidunuma navođen je vođa surčinskog klana Ljubiša Buha-Čume. Stanišićev univerzitet u Beogradu navode kao nedodirljiv kada je u pitanju kontrola Komisije za akreditaciju i proveru kvaliteta.
“Hajmo raspakovati sve akreditacije, to je takva korupcija..U Sandžaku imate garaže, imate štale otvorene univerzitete i sada imate tamo neke ispostave univerzitet, nazovete telefonom I kažete dobard dan, ja hoću farmaciju, I čovjek s druge strane vam kaže, ako ćete da dolazite toliko puta onda vam je školarina, ne znam, sedam hiljada, a ako ćete da ne dolazite onda vam je 10, 15 hiljada…To funkcionira u ovoj državi”, izjavio je nedavno Muamer Zukorlić, poslanik u Skupštini Srbije i predsjednik Skupštinskog odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informacione tehnologije, ogorčen zbog uskračivanja akreditacije Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru gdje Zukorlić ima funkciju predsednika.
Da Srbija ima iste probleme kao i BiH, potrdio je i poslanik Skupštine Srbije Sreto Perić.
“Jedna gospođa iz unutrašnjosti Srbije je došla u Beograd da bi uzela diplomu. Nije mogla da nađe fakultet i tu su nastali problemi! Ja razumem da neko ne može da nađe fakultet kada ga upisuje, dolazi iz unutrašnjosti, ne zna gdje se nalaze fakultet, ali posle provedene četiri godine.. I ne bi tu bio problem da se ona predstavlja kao diplomirani ekonomista, samo da joj za to služeći fakultet, nedavno je izabrana za direktora jedne javne firme,” naveo je Perić u skupštinskoj debati.
Posljednje afere u kojima su akteri dva ministra Srbije i Republike Srpske pokazali su kako “prekogranični” sistem funkcioniše. Nebojša Stefanović, ministar unutrašnjih poslova Srbije te Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS su “diplomirali” na nepostojećem fakultetu u Londonu imena “Megatrend International Expert Consortium Limited”, da bi potom diplome nostrifikovali na Fakultetu za poslovne studije Univerziteta Megatrend u Beogradu, još jednog brzopoteznog “rasadnika talenata”.
Međusobno priznanje diploma, naročito između Srbije i visokoškolskih ustanova u Republici Srpskoj, pored spornog stvarnog pohađanja fakultetske nastave i stjecanja diploma, ima i nastavak u formi sticanja magistarskih i doktorskih zvanja, koje je još neistraženo područje znajući da broj doktoranata raste geometrijskom progresijom nakon registrovanja privatnih Univerziteta.
No, nadležni kako prije 10-15 godina tako i sada, svemu prilaze veoma inertno. Davno su mediji ukazivali na sporne diplome ovdašnjih funkcionera stečene putem primjera radi Fakulteta za uslužni biznis iz Sremske Kamenice (FABUS). Predrag Gluhaković, bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS, potom Mladen Milić, direktor Fonda PIO RS, Mile Banika savjetnik ministra finansija RS, načelnik Sokoca Milovan Bjelica, samo su neka od eksponiranih imena.
FABUS je imao podružnice u Grudama i Kupresu (!?) od 2003 do 2006 godine. Pojedini su završavali fakultete za samo nekoliko mjeseci, a ocjene su im upisivane vikendom u prigodnom restoranu, uz naravno prethodno plaćanje “školarine”.
Jedan od diplomaca bio je i aktuelni direktor Granične policije BiH Zoran Galić. FABUS-ovu diplomu nostrificirao je na Univerzitetu za poslovne studije u Banja Luci, istom onom gdje je diplomirao i direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osman Mehmedagić zvani Osmica.
Zoran Galić je u međuvremenu doktorirao i vanredni je profesor na privatnom fakultetu Logos u Mostaru. Osmanagiću tek predstoji borba za dokazivanje validnosti diplome.
Izvor: zurnal.info/ Piše: A. Gutić
