Ekskluzivno! U narednih desetak dana prostorije naše redakcije posjetiće Kantonalna inspekcija koja će provjeriti naše poslovanje. Kako saznajemo, inspektori postupaju na osnovu anonimne prijave potpisane kao “građanin/saradnik”. Prijava je, takođe saznajemo, napisana jedva pismeno i sasvim površno, bez ikakvih indicija ili dokaza, navedene su samo navodne sumnje u nezakonito poslovanje zabrinutog “građanina/saradnika”. Ipak, inspektori su odlučili da žurno reaguju.
Tako i treba. Ako postoji minimum sumnje, neka se sve provjeri. Ako postoji bilo šta mutno neka se sve pretrese dok se to ne iznese na svjetlo. Treba stati ukraj svakom nezakonitom poslovanju!
Ali, ako smijemo dodati, naše poslovanje redovno i detaljno provjeravaju ovlaštene revizorske kuće, koje nikada nisu pronašle niti jednu nepravilnost. Stoga odbacujemo sve navode iz prijave, koje će sigurno odbaciti i najavljena inspekcija. Ali, ponavljamo, neka provjere, nemamo ništa protiv.
ZAŠTO OBJAVLJUJEMO VIJEST
Zašto onda objavljujemo ovu “ekskluzivnu” vijest?
Zato što pouzdano znamo da se radi o samo još jednom pokušaju diskreditacije Žurnala. Naime, već izvjesno vrijeme uočili smo zanimljive aktivnosti na društvenim mrežama, na profilima stranačkih aktivista poznatih po odbrani aktera Afere “Respiratori” i vlasnika lažnih diploma, direktora i direktorica. Takođe, s istih mjesta dolaze i teze da je svaka antikorupcijska borba pokušaj skretanja pažnje sa velikodržavnih projekata iz susjedstva i komšiluka. U posljednje vrijeme pozivali su građane da protiv naše redakcije šalju prijave inspekcijskim organima. U svojim pozivima na borbu protiv Žurnala, oni nisu navodili za šta nas konkretno optužuju, nego su upućivali građane da je dovoljno napisati “sumnjivo poslovanje”. Na taj način, nadaju se, eventualna inspekcijska provjera moći će biti predstavljena kao rezultat “pritiska javnosti”.
U narednoj fazi njihovog plana, odgovarajući mediji dobiće informaciju o ulasku inspekcije u našu redakciju, a već su spremni i prigodni komentatori koji će pokrenuti hajku na društvenim mrežama. Na taj način, nadaju se, biće uspješno izvršena diskreditacija još jednog medija koji im stoji na putu.
Između ostalog, i zbog toga smo odlučili da prvi informišemo javnost, kako bismo tim medijima bar uskratili zadovoljstvo objavljivanja “ekskluzivne” informacije.
Ista anonimna ceduljica poslata je i Tužilaštvu Kantona Sarajevo, što je pokušaj kriminalizacije Žurnala. To je samo posljedica stare teze naših vlastodržaca – treba ispitati one koji pišu o kriminalu, zašto to čine, po čijem nalogu i ko ih za to plaća? Na taj način godinama se uspješno skreće pažnja sa kriminalaca, do te mjere da se zbune i sami tužioci koji zbog toga nikada nisu doveli do presude niti jedan slučaj visoke korupcije.
Dakle, u novu 2023. godinu ulazimo sa novim vidom pritiska na našu redakciju. Nema šta do sada nismo iskusili. Idemo redom…
Prijetnje i fizički napadi
Izdržali smo veliki broj prijetnji i fizičkih napada. Nikada niko zbog njih nije odgovarao. Sjećate se možda, kada su otac i sin našem fotografu oteli kameru? Oslobođeni su. Kada smo dobili prijeteće fotografije sa snajperom? Istražni organi utvrdili su da se taj kriminalac slikao sa puškom koja nije njegova i da zato nije opasan. Kada nam je poštar donio dio bombe? Ne može se ustanoviti ko ga je poslao iako je dostavljač rekao u kojoj kancelariji je preuzeo pošiljku. Kada su prijetili silovanjem? Siledžija nije mislio ozbiljno. Kada je državni službenik danima prijetio našoj novinarki da će je napasti na ulici? Eno ga na poslu.
Ima toga još, ali besmisleno je dalje nabrajati, jer svakako nikada niko nije odgovarao za te slučajeve. Nije pomoglo što smo imali video i audio snimke, svjedoke, adrese, sve moguće dokaze. Nema osnova sumnje, ne može se dokazati, istraga se vrti u krugu…
Kada su shvatili da taj vid pritiska ne donosi rezultate, prešli su na drugi. Taman kada se smanjio intenzitet prijetnji pojačao se talas različitih tužbi. Iz iste kancelarije dobijali smo po desetak tužbi, zbog istog teksta na različitim sudovima tužili su nas svi uvrijeđeni članovi mnogočlane porodice, a kako bi broj prijava bio veći iz tekstova su izvlačene pojedinačne rečenice za pojedinačne tužbe… Neke tužbe su izuzetno živopisne, neki su uvrijeđeni zato što smo napisali ono što su sami priznali, neki potreseni jer ih podsjećamo na kriminalnu prošlost, neki ne spavaju zato što pišemo o njihovoj dječici koja imaju tridesetak godina i uživaju ministarski mandat…
Nakon što objavimo konkretne dokaze, prezentiramo dokumente o kriminalu, pranju para, saradnji sa narko kartelima… nerijetko se dešava da na sudu završe novinari Žurnala. Naši novinari dovedeni su u poziciju da se pravdaju zašto su to objavili. Oni koji bi trebali da budu predmet istraga policije i tužilaštava smiju nam se u lice, nazivaju nas lažovima i lopovima, dok se sudije na ulasku snishodljivo pozdravljaju sa njima i njihovim advokatima. Zato nas i ne čude presude u kojima se mimo svih sudskih praksi presuđuje Žurnalu da isplatiti više od 170 hiljada maraka ili da se osuđenom ratnom zločincu namiri šteta za duševnu bol.
Nema čega nema u tim tužbama. Jedan advokat nam je priznao da mu je klijent rekao da ne šalje žalbe na donesene presude, nego da neprestano piše nove tužbe, dok se ne pojavi odgovarajući sudija koji će presuditi u njihovu korist.
Cilj je, naravno, da se uplaše naši novinari, redakcija izmori i finansijski uništi, što je već opravdani metod kojim su ubijani mediji u BiH i regionu.
Hakerski napadi
Nedavno smo bili izloženi izuzetno jakom hakerskom napadu koji je danima trajao. IT eksperti rekli su nam da ne pamte takav intenzitet napada. Takav napad je, prema njihovom mišljenju, izuzetno skup, radi se poslu koji se naplaćuje stotinama hiljada maraka, ako ga rade unajmljeni hakeri. Stoga su eksperti s kojima smo razgovarali skloniji mišljenju da ga je izvršila neka služba ili firma sa odgovarajućom infrastrukturom.
Taj napad smo izdržali, ali oni nikada zaista nisu prestali. Jedan, značajno manjeg intenziteta, traje i danas. Preduzeli smo mjere zaštite pa je pristup Žurnalu moguć tek nakon odgovarajuće provjere, što ste sigurno uočili ukoliko čitate ovaj tekst.
Naravno, prijavili smo napade, ali istraga nije donijela nikakve rezultate, što nas nije pretjerano iznenadilo.
Pokušaji diskreditacije
Pokušaji diskreditacije traju od samog osnivanje Žurnala. Nema za šta nismo optuživani, što u medijima, što na društvenim mrežama. Kolektivno ili pojedinačno bili smo plaćenici svih mogućih stranaka, učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, izdajnici, autošovinisti… Od kako traje antizapadna histerija uglavnom smo strani plaćenici koji izuzetno raskošno žive, za razliku od domaćih plaćenika koji su gola sirotinja.
Visokopozicionirani državni službenici godinama obilaze donatorske organizacije i ambasade i traže da se prekine naše finansiranje. Jedan je tokom posjete jednoj inostranoj organizaciji izjavio da će poslati inspekciju u našu redakciju ako ne prestanemo pisati o poslovanju njegove porodice. Odgovoreno mu je da bi to bio uzaludan posao jer je samo par dana prije tog razgovora završena revizija našeg poslovanje i da nije pronađena niti jedna nepravilnost. Taj gospodin je tada upitan i zašto koristi inspekcijske organe kao vid pritiska. Nije odgovorio.
U NOVU GODINU SA NOVIM PRITISKOM
Sada spremno očekujemo novi pritisak. Naravno, inspekcija mora raditi svoj posao, kamo sreće da imamo armiju inspektora koja može svakodnevno provjeravati poslovanja svih mogućih firmi, udruženja, institucija… Niko ne bi bio sretniji od nas kada bi se to ostvarilo. Konačno bismo i mi mogli pisati o novogodišnjim koncertima, vjenčanjima vijeka i performansima koji uznemiravaju naše majke i sestre.
Ipak, moramo se zapitati.
Ako inspekcija ovako ažurno reaguje nakon jedne površne anonimne prijave, zašto nikada nije reagovala na naše tekstove u kojima smo upozoravali na milionske pljačke javnog novca?
Možda zato što to nisu opskurne anonimne prijave nego uredno potpisani i profesionalno napisani tekstovi?
Možda je razlog što su naše tvrdnje opremljene odgovarajućim dokazima i izjavama svjedoka, pa tu ne bi bilo previše posla za agilne službenike?
Ili zato što poslujemo po zakonu, na vrijeme isplaćujemo plate i uredno plaćamo sve poreze i doprinose, što je prilično neobičan vid poslovanja u tajkunskom okruženju?
Ili zato što iza nas ne stoje nikakve političke stranke, ekonomski lobiji niti obavještajne službe, pa nismo dovoljno uticajni?
Ne znamo, zato pitamo. Ali, ne vjerujemo da ćemo dobiti ikakav odgovor. Jer niko od nas nije “građanin/saradnik”.
(zurnal.info)
