Podvožnjak ispod brze ceste koja vodi do auto-puta Banja Luka-Gradiška, a koji spaja Jablan sa Trnom u opštini Laktaši ostaje potpuno pod vodom uslijed većih padavina, i pješacima je tada onemogućen prolaz. Podvožnjak je izgrađen kako bi se ljudima ova dva naselja olakšao život, ali u praksi mještani su primorani da pješace nekoliko kilometara duže ili da pretrčavaju brzu cestu kako bi došli na drugu stranu. Mještani Jablana i Trna unazad godinama apeluju na ovaj problem, ali on do dan danas nije riješen.
Da se radi o velikom problemu govori činjenica da ovaj podvožnjak uslijed većih padavina bude gotovo sav pod vodom, a ujedno se radi i o jedinom prolazu na tom dijelu puta. Veliki broj pješaka svakodnevno koristi ovaj prolaz, naročito djeca koja idu svaki dan u OŠ “Desanka Maksimović” u Trnu.
Podvožnjak je osmišljen tako da olakša život stanovnika Jablana i Bukovice koji svakodnevno odlaze u Trn, a dalje autobusom za Banjaluku, jer u suprotnom mještani ovih naselja moraju da pješače nekoliko kilometara više ili da koriste jedan od nadvožnjaka koji ih spaja sa Trnom.
Mnogi smatraju da se radilo o veoma unosnoj investiciji jer broj ljudi koji živi u Bukovici i Trnu nije mali.
Problem nastaje kada je sam podvožnjak izgrađen, odnosno svaki put tokom obilnijih padavina koje traju pola dana ili više dolazi do izlivanja vode iz betonskog korita potoka koji tu protiče na pješačku stazu.
Kako kažu mještani, u situacijama kada je prolaz potpuno pod vodom, primorani su da se snalaze i na druge načine. Nerijetko se dešava i da, prema njihovim riječima, djeca pretrčavaju brzu cestu i na taj način dolaze na drugu stranu. Druga opcija im je da pješače nekoliko kilometara duže, samo kako bi došli na drugu stranu.
Problem se ogleda u činjenici da korito u podvožnjaku predstavlja svojevrsni bazen u kojem se voda nakuplja i dostiže nivou od 30 cm pa na više te onemogućava kretanja pješaka, jer je prolaz kuda bi trebalo da voda protiče previsok. Voda se nakuplja i nakuplja u podvožnjaku i tek kada dostigne određeni nivo počinje da odlazi u prolaz koji je namijenjen za nju.
Razlog zbog kojeg je prolaz ostao previsok je u tome što se tu nalazi kuća čiji vlasnik ne dozvoljava kopanje u svom dvorištvu kako bi se taj odvod spustio na niži nivo i zbog toga dolazi do poplave.
Miodrag Majić, kandidat za odbornika u SO Laktaši ispred DNS-a za naš portal navodi da ovo predstvalja ogroman problem jer se radi o imućnom čovjeku.
“Gospodin koji je vlasnik te kuće je imućan i naravno ima moć da to sve osporava bez obzira što ljudi imaju neupotrebljivu pješačku stazu i veliki problem. Naravno, mišljenja sam da je u trenutku kada se projektovao taj podvožnjak/podhodnik trebalo da se obrati pažnja na tako nešto, u tom trenutku izgradnje se lako mogao izbjeći taj problem”, navodi Majkić.
Majkić ističe da su mještani ova dva naselja bezuspješno već nekoliko puta apelovali da se ovaj problem riješi, međutim, osim obećanja, ništa konkretno nisu dobili.
“Na te pojave građani su reagovali upućivanjem poziva prema opštini Laktaši ali bez ikakvog uspjeha. Takođe, građani i naši sipatizeri su pokušali djelovati preko odbornika (DNS-a) u SO Laktaši, međutim i to nije davalo efekta jer nije bilo interesovanja za pokretanjem priče oko podvožnjaka od strane opštine, gdje je postojalo mišljenje “prije ga niste imali nikako, kada pada kiša prošetajte”, naglasio je Majkić.
Prema njegovim riječima, moguća su tri rješenja.
“Najbolji način je taj da se nastavak koji ponire ispod parkinga i kuće spusti i rekonstruiše, te da bude upotrebljiv uvijek, a ne samo kada se bazen podvožnjaka napuni. Drugi način je da se podigne visina pješačke staze do nekog prhvatljivog nivoa, međutim postoji problem jer sam podvožnjak nije dovoljno visok, odnosno sada ima nešto više od 2m visine i u slučaju podizanja podvožnjak bi bio izuzeto neprijatno nizak. Treći način je taj da se betonski zid koji razdvaja pješačku stazu i korito podigne na neki novi nivo pa da uslijed stvaranja samog bazena ne dođe do izlivanja na pješačku stazu. Dakle, po procjeni stručnjaka iz oblasti građevine prva varijanta je najbolja dugoročno a ujedno i najskuplja”, zaključuje Majkić.
Slobodan (19) za naš portal kaže da se nekoliko puta desilo da ujutru ne može da pređe na drugu stranu, a samim tim ne može ni da stigne na autobus kako bi na vrijeme došao do škole, te u tim situacijama pretrčavao brzu cestu.
“Ponekad nemate vremena da pješačite nekoliko kilometara više jer ćete zakasniti na autobus, pa onda ja, a i mnogi ljudi koje znam, pretrčavaju brzu cestu jer je to najbrži način da dođemo na drugu stranu”, navodi Slobodan.
On je svjestan da na taj način rizikuje svoj život, ali ističe i da nije bilo smrtnih slučajeva zbog toga. “Navilkli smo već, uigrani smo. Nemamo drugu opciju”, zaključuje Slobodan.
Kontaktirali smo i opštinu Laktaše kako bismo od njih dobili informaciju šta je urađeno po ovom pitanju, te šta je plan opštine u narednom periodu. Iz opštine su nas zvali kako bi potvrdili da ćemo odgovor dobiti, te da upit pošaljemo na e-mail adresu koju će nam dostaviti. Međutim, od tada nismo dobili nikakav odgovor od njih.
Infoveza / Piše: Ivana Perišić
