„Zaista je lijep osjećaj biti prvi u nečemu što je pozitivno. Morate biti ponosni kada znate da oko vas postoje, ljudi koji su zajedno sa vama, spremni da se suprotstave tim anomalijama koje su iz naše države protjerale stotine hiljada ljudi. Ponosan sam što mogu reći da će Banja Luka zaista biti prvi grad u cijeloj Bosni i Hercegovini, iz kojeg će biti protjerani kriminal, korupcija i nepotizam. Dokazaćemo da je ovo moguće sprovesti u jednoj lokalnoj zajednici, a kada na jednom nivou dokažete da je nešto moguće, onda se i drugi odvaže da to isto urade, a to onda može postati opšta pojava u cijelom našem društvu, što je na kraju naš glavni cilj.“
Ovo su riječi gradonačelnika Banjaluke koje je izgovorio za portal Klix, 27. marta 2021. godine. Dan danas, dvije godine nakon bombastičnih najava, svjedočimo svemu onome za šta nas je mladi gradonačelnik Banjaluke ubjeđivao da će eliminisati. I to možda u još jačem pojavnom obliku.
Portal Infoveza donosi dokaze koji idu u prilog tvrdnji da se „poslovna politika“ grada i Draška Stanivukovića i dalje odvija na principu partijske knjižice, odnosno da na tenderima koje raspisuje grad Banjaluka možete pobijediti, odnosno bićete „jednakiji“, ako imate PDP-ovu člansku knjižicu.
Naime, firma „Top sport“ iz Bijeljine, koja je u vlasništvu Miroslava Đukića iz istog grada, od dolaska Stanivukovića na vlast u Banjaluci dobija gotovo sve poslove koji su vezani za izgradnju dječijih igrališta i uređivanje sportskih dvorana, a samo unazad godinu dana cijena poslova koje je navedena firma dobila u najvećem gradu Srpske prelazi pola miliona maraka! Đukić je, inače, bio PDP-ov kandidat za odbornika u Bijeljini na prethodnim lokalnim izborima. Zanimljivo, iako je većina poslova bila od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada maraka, oni poslovi koje je firma dobijala direktnim sporazumima postavljeni su na maksimalne moguće vrijednosti – 6000 maraka.
Kako smo rekli, najviše novca firmi „Top sport“ dolazi od izgradnje dječijih igrališta i rehabilitacija sportskih dvorana, a nekoliko primjera unosnih poslova možete da vidite ispod.
Međutim, ovdje stvari ne staju, a ono što posebno „bode oči“ jeste najnoviji posao koji je, prema našim saznanjima, baš ova firma dobila, a tiče se izgradnje tartan staze u parku „Mladen Stojanović“ u Banjaluci. Mediji su pisali da će u okviru rekonstrukcije parka „Mladen Stojanović“ biti izgrađeno i 1,2 kilometra nove tartan trim staze. Po okončanju građevinskih radova, kako se navodi, pristupiće se završnoj obradi, te će nova staza širine 1,85 metara biti obložena tartanom, to jeste sertifikovanom elastičnom sportskom oblogom „renomiranog svjetskog proizvođača“.
Naš portal nezvanično saznaje da će metar tartan staze koštati čak četiri do pet puta više nego što je to uobičajeno, a cijena iznosi preko 400 KM po metru! Nakon što smo kontaktirali i druge firme koje se bavi istom djelatnošću, dobili smo informaciju da jedan metar tartan obloge, računajući ugradnju i sve druge radove, košto oko 85 KM!
Još veće sumnje se u javnosti javljaju kada se uzme u obzir da je navedena firma prije tri godine učestvovala u izgradnji slične staze na stadionu na Palama, a za vrlo kratko vrijeme staza je popucala na opšte ogorčenje mještana Pala.
Narodni poslanik u skupštini Srpske ispred Liste za pravdu i red Milan Savanović za portal Infoveza potvrdio je naša saznanja.
„Ja sam se raspitao i realna cijena kompletnog postavljanja tartana iznosi oko 85 maraka po metru kvadratnom, a tu informaciju sam dobio na pregledu situacije i utvrđivanju činjenica, kada mi je sama arhitektica iz gradske uprave saopštila da je cijena podloge koja se postavlja u parku oko 400 maraka po kvadratu. Potpuno je nelogično da je cifra tolika, čak i sa kidanjem stare površine i postavljanjem nove. Na kraju krajeva, od grada sam dobio poruku da su i oni sada našli mnogo jeftinije ponuđače“, kaže Savanović.
Damjan Ožegović iz TI BiH objašnjava da, prema Zakonu o javnim nabavkama, svaki ugovorni organ mora preduzeti odgovarajuće mjere kako bi efikasno spriječio, prepoznao i uklonio sukobe interesa u vezi sa postupkom javne nabavke, a radi izbjegavanja narušavanja tržišnog takmičenja i osiguranja jednakog postupanja prema svim ponuđačima.
„Sukob interesa između ugovornog organa i ponuđača obuhvata situacije kada predstavnici ugovornog organa, koji su uključeni u sprovođenje postupka javne nabavke ili mogu uticati na rezultat tog postupka, imaju, direktno ili indirektno, finansijski, privredni ili bilo koji drugi lični interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i nezavisnost u okviru postupka, dok je s druge strane svaki ponuđač u postupku javne nabavke dužan da uz ponudu dostavi posebnu ovjerenu izjavu da nije nudio mito niti učestvovao u bilo kakvim radnjama koje za cilj imaju korupciju u predmetnoj javnoj nabavci“, pojašnjava Ožegović.
On tvrdi da, osim što je Zakon o javnim nabavkama predvidio mogućnost diskvalifikacije po osnovu sukoba interesa i korupcije, te sankcije za ovakvo ponašanje, bitno napomenuti da je i Krivičnim zakonikom Republike Srpske predviđeno da, ako ponuđač u postupku javne nabavke podnese ponudu zasnovanu na lažnim podacima, ili se na nedozvoljen način dogovara sa ostalim ponuđačima, ili preduzme druge protivpravne radnje u namjeri da time utiče na donošenje odluka naručioca u bilo kojoj fazi postupka javne nabavke, može se kazniti kaznom zatvora i novčanom kaznom.
„Međutim, u praksi smo svjedoci da ni zaprijećene kazne nisu dovoljno adekvatne kako bi preventivno djelovale na eventualne buduće počinioce i da se sankcije rijetko izriču što u konačnici rezultira čestim protivpravnim dogovorima između ponuđača ili između ponuđača i ugovornih organa kako bi se bez aktivne i pravične konkurencije nabavile robe, radovi ili usluge koji nisu najkvalitetnije, a za najveću moguću cijenu“, dodaje Ožegović.
Interesantno, iako smo sve naše navode pokušali da provjerimo sa gradskom upravom i gradonačelnikom Banjaluke, koji često ističe da je u Banjaluci uveo princip transparentnosti, ni nakon dva dopisa i urgencije od njih nismo uspjeli da dobijemo nikakav odgovor. Banjaluka je glasno zaćutala, pa stoga, makar u ovom tekstu, stav gradske administracije nećemo čuti.
Piše: Stefan Blagić
