Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske je prvog dana marta mjeseca ove godine zaključilo dva ugovora o javnim nabavkama sa kompanijama Prointer ITSS i Lanako. Lanako je dobio posao vrijedan cca 1,8 miliona maraka, bez PDV-a, a predmet nabavke je usluga održavanja informacionog sistema. Isti dan s Prointerom je zaključen ugovor vrijedan 512.820 maraka, a odnosi se na održavanje „edukativnog modula informacionog sistema“.
Obje nabavke dodijeljene su pregovaračkim postupkom bez objavljivanja obavještenja o nabavci, a u oba slučaja pomenute kompanije bile su jedini zainteresovani ponuđači.
Radi se zapravo o dodatnim poslovima za ove kompanije na višemilionske ugovore koje im je ranije dodijelilo ovo ministarstvo, za koje takođe nisu imali konkurencije. Konurencija je, naravno, unaprijed eliminisana „dobro uštimanim“ tenderskim uslovima.
Kako ove dvije kompanije godinama paralelno dobijaju unosne poslove od Ministarstva prosvjete i kulture, uvidom u tendersku dokumentaciju jasno se stiče utisak da je riječ o dogovoru između ponuđača i ugovornog organa kojim su dva tenderska favorita proteklih godina naplatila najmanje 25 miliona maraka.
Šteta bi mogla biti znatno veća jer bi zbog sankcija SAD-a Prointer mogao ostati bez licenci od kojih zavisi funkcionisanje sistema na koji je ministarstvo prosvjete RS do sada potrošilo desetine miliona javnih sredstava.
Foto: RTRS
Pravo na monopol
Odluku kojom je Lanaku kao jedinom ponuđaču dodijeljen posao vrijedan 1.794.840 maraka, bez PDV-a, ministrica Željka Stojičić, potpisala je 23.februara ove godine. U obrazloženju odluke navodi se da je u pitanju predmet nabavke „na koji postoje ekskluzivna prava koja proizlaze iz autorskog prava“.
Identično obrazloženje navedeno je i u Odluci kojom je istog dana dodijeljan posao javne nabavke kompaniji Prointer ITSS vrijednosti 512.820. maraka bez PDV-a.
Dakle konkurencije i nije moglo biti, s obzirom da se radi o održavanju informacionih sistema na koje ovi ponuđači navodno imaju „autorska prava“.
Što, kako tvrde stučnjaci za javne nabavke, suštinski sa stanovišta zakona ne bi bilo problematično, kada se ne bi otvaralo pitanje kako se došlo do toga da ponuđači steknu pozicije na osnovu kojih godinama „izvlače“ javna sredstva bez opasnosti od bilo kakve konkurencije!?
Sve je počelo još 12. februara 2020. godine, kada je resorno ministarstvo grupi ponuđača koju čine Lanako i Prointer dodijelila posao javne nabavke „Opremanje vaspitno-obrazovnih ustanova u Republici Srpskoj računarskom opremom i softverom“. Vrijednost ovog ugovora, bez PDV-a iznosila je nevjerovatnih 20.652.580 maraka.
Interesantno ali ni tada se za ovako unosan posao, iako je bio raspisan međunarodni tender, niko nije prijavio osim ove grupe ponuđača.
Razlog svakako leži u tenderskim uslovima.
Pored detaljno preciziranih uslova koji se odnose na kadrovsku osposobljenost, interesantan je uslov kojim se od ponuđača traže dokazi o iskustvu u realizaciji sličnih projekata.
Jedan od uslova je bio i da je ponuđač završio minimalno jedan ugovor čiji je predmet: „Implementacija projekta primjene informaciono-komunikacionih tehnologija u nastavi, koji je u upotrebi u obrazovnim institucijama minimalne vrijednosti 5.000.000 maraka, bez PDV-a“. Od ponuđača je tražen i dokaz da je projekt određenog softverskog rješenja realizovao u najmanje 60 škola.
Ove uslove Lanaco je ispunio upravo poslujući s Ministarstvom prosvjete i kulture RS.
Inicijalno štimanje
To ministarstvo je sa grupom ponuđača koju su činili „Lanaco“ doo i sestrinska firma „Lanaco informacione tehnologije“ doo Beograd, 17. avgusta 2018. sklopilo ugovor o javnoj nabavci vrijednosti 6.299.154 bez PDV-a. Riječ je o realizaciji treće faze projekta „Dositej – učenje po modulu 1:1“, koja se realizuje u 62 škole u Republici Srpskoj.
S obzirom da je bilo dovoljno da samo jedan iz grupe ponuđača ispuni ove uslove, vrata Lanacu i Prointeru za zajednički nastup na tenderu teškom preko 20 miliona maraka bila su širom otvorena.
Foto: 072info
Da ni ubuduće u poslovima sa ministarstvom ne bi morali brinuti zbog moguće konkurencije, u tenderskoj dokumentaciji je precizirano da „sva autorska prava na softverska rješenja implementirana u sklopu ovog projekta pripadaju izvršiocu“.
Na osnovu navedene stavke, ova dva očito favorizovana ponuđača godinama od ministarstva dobijaju poslove održavanja informacionih sistema, pa se tako došlo i do zaključivanja pomenutih ugovora početkom marta ove godine.
Stručnjaci iz ove oblasti kažu da sve počinje prvim (inicijalnim) ugovorom, kojim se konkurencija unaprijed eliminiše.
Slobodan Golubovć, urednik portala Pratimo Tendere, kaže, da je pojava prepuštanja autorskih prava ponuđačima, kada je riječ o javnim nabavkama u IT sektoru veoma zastupljana pojava. Riječ je o autorskim pravima nad tzv. „izvornim kodom“ bez koga pristup softveru nema niko osim onoga kome su data autorska prava. Tako ponuđač koji prvi instalira softver zadrži monopol i nad njegovim održavanjem, čime se potpuno obesmišljavaju procedure javnih nabavki.
„Kod ovih poslova vezano za izgradnju tih softverskih rješenja i jeste u suštini svo štimanje i svo namještanje vezano za taj prvi put. Oni naprave prvi put da kod ostane njihovo vlasništvo i onda ne može niko raditi na njemu nego oni. U tome i jeste ta namještaljaljka, da li kroz tenderske uslove, da li na kraju krajeva da se dogovore ponuđači da se niko nikom ne miješa u posao, ali onda imamo dugogodišnje izvlačenje javnih sredstava bez ikakve konkurencije bez ičega. I onda dolazimo do problema“, upozorava Golubović.
A do problema bi u slučaju poslova koje ministarstvo sklapa sa ovim ponuđačima, vrlo lako moglo doći.
Prointer ITSS, koji se dovodi u vezu sa političkim vrhom RS, nedavno se našao i na „crnoj listi“ ministarstva finasija SAD-a, što je za posljedicu imalo da su ovoj kompaniji zatvoreni računi u tri domaće banke. Kompanija bi nakon ovoga i to vrlo vjerovatno, upozoravaju stručnjaci mogla ostati bez licenci američkih softverskih kompanija, uključujući i one licence koje su od ponuđača tražene kao uslov za učešće u javnoj nabavci Ministarstva prosvjete.
(Impuls)
