U ponoć i 4 minute navršavaju se dvije godine da je mostarski div i gigant, direktni hranitelj gotovo hiljadu porodica, a indirektno njih više hiljada šaptom pao. Izdahnuo je 10. jula 2019., svega par minuta iza ponoći. Za diva i giganta, kojim se ponosila Hercegovina sramotno je i pretiho pao. Dok je za prošlu, prvu godišnjicu smrti još poneko jecao, više suza, vijenaca i svijeća nema. Gigant je sada debeli uvezani predmet u Tužilaštvu HNK-a, i to je otprilike ostalo od njega. Finansijska policija pretresala je dokumentaciju Aluminija u razdoblju od januara 2014. do jula 2019., te podnijela izvještaj. Naš portal je u posjedu dijela izvještaja, a prilikom druge godišnjice smrti Aluminija objavljujemo neke zanimljive detalje.
Koliko su odgovorni odgovorni
U navedenom periodu odgovorne osobe su bili:
-Vjekoslav Domljan
(v.d. direktora 21. novembar 2013. – 31. januar 2014.),
-Željko Kordić
(direktor od 31. januar 2014. do 8. maj 2014.),
-Nikica Ljubić
(v.d. direktor od 8. maj 2014. – 12. jun 2014., potom direktor do 30. septembar 2015.),
-Ružica Udovičić
(v.d. direktora od 30. septembar 2015. do 1. jun 2016.),
– Mario Gadžić
(direktor 1. septembar 2016. do 28. jun 2018.), te
– Dražen Pandža
(v.d. direktora od 28. jun 2018., do 27. decembar iste godine, potom direktor do gašenja Aluminija.
Pored navedenih direktora i v.d. direktora Finansijska policija navodi da su u skladu sa statutom Aluminija i Zakonu o privrednim društvima odgovorni i izvršni direktori, te tu navodi još sedam imena. Nakon raspada Aluminija bivši direktori su uglavnom napredovali, premda Tužilaštvo HNK-a ispituje njihovu odgovornost u doveđenju giganta u stanje infarkta.
Tu se tek potvrđuje sva besmislenost poteza i postupaka federalne Vlade kada je u pitanju Aluminij. Dok s jedne strane Finansijska policija, koja djeluje pri Federalnom ministarstvu finansija, odnosno pri federalnoj Vladi predaje izvještaj Tužilaštvu HNK-a i očekuje se podizanje optužnica, federalna Vlada imenuje bivšeg direktora Marija Gadžića u Nadzorni odbor Razvojne banke FBiH, na razdoblje od pet godina.
Tu je i Ružica Udovičić, koja je u junu prošle godine imenovana u Antikorupcijski tim federalne Vlade.
Udovičić, protiv koje je kao i pet drugih direktora, Finansijska policija predala izvještaj Tužilaštvu HNK-a, koje je oformilo i predmet u HNK-u predmet istrage protiv korupcije, a u Federaciji se bori protiv korupcije.
Na livadi nije ni zadnji direktor Aluminija Dražan Pandža, koji je slijepo vjerovao da će politika riješiti pitanje Aluminija, što se naravno nije dogodilo.
Pandža je opet direktor. Kontaktirali smo ga ranije u Luci Ploče, gdje je direktor investicija i razvoja. Na upit da prokomentariše izvještaj Finansijske policije u kojem se nalazi i njegovo ime, te progovori o zadnjim danima i konačnom izdisaju Aluminija kazao je da nema komentara. Voljan da razgovara bio je jedino Vjekoslav Domljan koji je u Aluminiju bio kratko.
“Da su anđeli upravljali Aluminijem opet bi on propao. Glavni problem je neznanje, odnosno neuklapanje u nove tehnološke trendove. Nije se radilo na iznalaženju novih izvora energije, nije se radilo na energetskoj efikasnosti, nije se radilo na većoj bazi prerade, gdje bi se stvarala veća dodatna vrijednost pa bi se bilo pozitivno kao što je pozitivan Feal…Sve to se nije radilo zato što nije bilo istraživačkog instituta, i išlo je kako je išlo. Dok su makaze cijena išle u korist Aluminija on je funkcionisao i poslovao s dobitkom, a kada su se makaze cijena okrenule, struja otišla gore, a aluminij dolje naravno da je to bio gubitak, a nije bilo znanja da se iz toga izvuče”, kazao je za Hercegovina.info ranije Domljan.
Ističe da je bilo i drugih radnji, no da je prethodno navedeno primarno ako ćemo govoriti o raspadu Aluminija, a sve drugo je sekundarno.
On je u Aluminiju bio 40 radnih dana, dok se provela procedura za izbor direktora, a kaže da ga je finansijska policija pozivala na razgovor u tom kontekstu.
“Bio sam tu dok je trajala procedura, koja se otegnula više nego je trebalo i samo čekate da se to preda”, potvrdio je.
Kaže da mu je tih 40 dana bilo dovoljno da snimi situaciju. “Dug za električnu energiju trebalo je pretvoriti u obveznice. Kompleksan je to model, ali vrlo izvodljiv, no trebalo je za to par mjeseci, a vremena je bilo malo. Tako se mogao riješiti dug, a Aluminij dobiti 3 godine vremena da izgradi prerađivački kapacitet”, kaže, među ostalim Domljan.
Putovanja, reprezentacija, ugovori o djelu u vrijeme Gadžića
I premda je jasno da je Aluminij dotukla cijena struje, iz izvještaja Finansijske policije razaznaju se mnoge bitne stavke, pa bi se reklo da se na račun preminulog giganta nije baš štedjelo.
Na primjer, za vrijeme Gadžića, koji je nagrađen funkcijom u Razvojnoj banci troškovi putovanja se udvostručuju, odnosno utrostručuju. Tako je Aluminij u 2017. na putovanja dao 245.767 maraka, dok je recimo 2014. iznosio 48.696 maraka, a 2015. 79.782 marke. Na reprezentaciju je Gadžić 2017. potrošio 101.716 maraka, što je najviše u posmatranom periodu. Na primjer, 2015. je trošak reprezentacije iznosio 58 hiljada maraka.
I stavka – ugovori o djelu raste u mandatu Gadžića na 260 hiljada maraka, dok je dvije godine ranije iznosila 127. 577 maraka, što bi bilo dvostruko više. Zasebna priča su premije, koje je svaki direktor dizao i spuštao po vlastitom nahođenju/interesima.
Ono što su inspektori posebno primjetili jesu ugovori koje je bivši direktor Nikica Ljubić sklapao sa širokobriješkom Primorkom, gdje je u rodbinskim odnosima s vlasnicima.
“Iz sadržaja ugovora koji su navedeni u prethodnoj tabeli utvrđeno je da su kupcu, privrednom društvu “Primorka” d.o.o Široki Brijeg isporuke proizvoda (trupci, blokovi, ingot, žica) tokom 2014. izvršene bez zaključenih ugovora s ovim kupcem u pisanoj formi, a po usmenoj izjavi Ante Ćorića, rukovodioca Službe prodaje, isporuka je bila na temelju primljenih e-mailova dostavljenih od strane direktora ili izvršnog direktora Aluminija, a koji su u trenutku kontrole nedostupni (isti su izbrisani)”, navodi, između ostalog, u izvještaju Finansijska policija.
Nakon dolaska Ružice Udovičić na mjesto v.d. direktorice Ljubić dobija otkaz, a za razlog se navode teže povrede radne obveze, bez prava na otkazni rok i otpremninu. U obrazloženju navedene odluke, između ostalog, je navedeno da je uprava Aluminija utvrdila da je radnik Nikica Ljubić počinio teže povrede radne obaveze jer je kao direktor društva odobrio prodaju metala od 1. aprila do 18. septembra 2015. po umanjenim premijama, a suprotno zaključnom ugovoru.
“Pregledom izvršene realizacije utvrđeno je da je počevši od mjeseca aprila do septembra 2015. prodajna premija metala umanjivana, suprotno članu 5. ugovora, te da su svi računi fakturisani suprotno odredbama ugovora, čime je privredno društvo Aluminij naplatilo manji iznos od 3, 177 miliona dolara nego što je trebalo naplatiti”, navodi se dalje u izvještaju finansijske policije o radu Aluminija.
“Prodajom ingota privrednom društvu Primorka d.o.o Široki Brijeg, tokom 2015. godine u mandatu Nikice Ljubića, direktora privrednog društva izvršena je isporuka ingota po cijeni sa uključenom premijom od 143 dolara po toni proizvoda što je rezultiralo da je u razdoblju 8-9/2015 prodajna cijena ingota bila niža od proizvodne, a što vrijednosno iznosi 2.266.188 maraka”, konstatuje se dalje.
Osim Primorke sporni su ugovori i s Glencoreom, što je opet zasebna priča.
“Inspektori Finansijske policije su utvdili da je zbog dogovorenih premija, prodajna cijena prodatih proizvoda (blokova, ingota i trupaca) inostranom kupcu Glencore International u 47 slučajeva za 129.882.661 marku bila niža od proizvodne cijene koštanja i navedena vrijednost predstavlja direktnu i značajnu imovinsku štetu za Aluminij”.
Uz ova dva primjera ima i drugih, te je i mostarskom poduzeću SIK za vrijeme Gadžića žica prodavana po cijeni nižoj od proizvodne.
Inspektori finansijske policije u izvještaju navode stajalište da je nedonošenje internog akta, kojim bi se utvrdili kriteriji i procedure za utvđivanje visine premije omogućavalo direktorima da zadrže i zloupotrebljavaju diskreciono pravo pri određivanju visine premije u dogovorima s kupcima i da je takav odnos imao za posljedicu dugo vremensko razdoblje neopravdanog održavanja po privredno društvo vrlo štetne i korupciji podložne prakse. Finansijska policija ukazuje i na to da direktori nisu sami u liniji odgovornosti.
“Navedenoj činjenici treba dodati i nepotrebno i štetno ‘tolerisanje’ diskrecionog prava direktora privrednog društva Aluminij od strane članova NO u kontrolisanom periodu”, navode dalje dodavši da se obaveze preduzeća ne mogu smanjivati prodajom proizvoda po cijeni nižoj od proizvodne. “uprava privrednog društva je prodajne cijene proizvoda “formirala” na razinu koja je ispod ekonomski opravdane cijene i tako se svjesno mimo volje dioničara opredijelila da stvara gubitak prodajom proizvoda (trupci, ingot, blok, žica).
Šta je prouzrokovalo smrt hercegovačkog diva znamo – previsoka cijena struje, na što se takođe moglo uticati da se mislilo na proizvodnju, a ne ekstra dobit elektroprivrednih preduzeća, od čijih poslovanja ponajviše uživaju politike.
Zašto se dopustio izvoz struje, u trenutku dok Aluminij za njom vapi, i nije li struja za proizvodnju morala dobiti poseban status, priča je za posebnu obradu.
Međutim, direktori su posebna priča, i to ne zadnjih šest, nego svi od osnivanja preduzeća na ovamo. Pregledom Finansijske policije obuhvaćeno je tek zadnjih šest, tako da nikada nećemo znati koji je u nizu nanio najviše štete preminulom.
Proces Ivi Bradvici je u toku, a tereti se za “nesavjestan rad u službi”. Bradvica se izjasnio da nije kriv. Nije kriv ni Mijo Brajković, koji je za 12-stak hiljada maraka otkupio Aluminijev stan u Mostaru, pa ga zamijenio za stan u Zagrebu, nakon čega je konstatovano da su stanovi iste vrijednosti te Brajković više ništa nije dužan Aluminiju.
Šta će biti sa zadnjih 6 direktora ne zna se, a u skladu sa gore navedenim romatično bi bilo očekivati puno, osobito ako izbor djela bude “nesavjestan rad u službi”, za što su kazne uslovne i mlake.
“Tu vam nema ništa novo, još uvijek se radi, Finansijska policija još nije sve dostavila, očekuju se i dalje određeni izvještaji. Na predmetu se radi, zaduženo je više tužitelja”, kazali su iz Tužilaštva HNK-a upitani hoće li biti skorih optužnica u predmetu Aluminij.
Mostarski div dušu je ispustio prije ravno dvije godine. Lani su mu sindikalci položili vijenac i upalili svijeću. Ove godine ni toga biti neće.
“Prošli put smo očekivali dobar odziv, no došlo nas je 6-7. Predsjednik (opa. Romeo Biokšić) je u Njemačkoj, sam sam i mislim da od toga ništa biti neće”, kaže ispred sindikata Aluminija Pero Bebek. Treba mu par godina do penzije, no nisu uplaćeni doprinosi.
“Ne drže se dogovora, Jelka Milićević se ne drži. Četiri mjeseca je uplaćen taj staž koji je zaostao 22 mjeseca, i onda se prestalo. Sad ih ima popriličan broj, njih 50 i nešto, što ne mogu u penziju jer im nije uplaćeno”, priča Bebek.
Ističe da su uplate trebale biti do kraja juna, no još ih nema. Ljudi ne mogu u penziju. S druge strane, priča Bebek većina ljudi očekuje da neko za njih nešto uradi, i ne pomiču se.
Nakon raspada Aluminija dio radnika je završio u Njemačkoj, dio u Elektroprivredi i Elektroprijenosu, a dio čeka da im se ispune obećanja. Razumljivo je onda zašto Aluminiju ove godine od 900 bivših radnika čak ni 7 neće upaliti svijeću. Nije bilo većeg diva u novijoj istoriji Hercegovine a da je tiše pao.
Nastavlja se…
(Hercegovina.info)
