Afera „Kiseonik“ datira još iz septembra 2021. kada je opozicija u Republici Srpskoj optužila biznismene bliske vlasti da uz pomoć vlasti Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci (ali i u drugim bolnicama širom Srpske) isporujuče tehnički kiseonik, umjesto medicinskog, čime su bili ugroženi životi najtežnih pacijenata kojima je u vrijeme zahuktale epidemije izazvane korona virusom ova vrsta podrške bila neophodna.
Međutim, ni do dana današnjeg nema nikakvog značajnog epiloga, pogotovo ne onog najbitnijeg – hapšenja odgovornih za kardinalne propuste.
S tim u vezi, riješili smo da ispitamo gdje je stala sama istraga.
Nedavno je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković u emisiji Puls na BN televiziji istakao kako je tužilaštvo utvrdilo da firma „TGT“ Laktaši Stanislava Čađe u spornom vremenskom periodu nije uvezla nijednu seriju lijeka medicinskog gasa-kiseonika, te da je u istom periodu iz jedne uvezene nabavke tečni kiseonik – tehnički gas isporučivao zdravstvenim ustanovama Republike Srpske, kao i drugim preduzećima van zdravstvenog sistema.
To znači da je tužilaštvo utvrdilo postojanje nekoliko krivičnih djela, međutim, kako smo na početku konstatovali, još uvijek nema niti jednog hapšenja.
Nedavno se oglasio i Vlado Đajić, direktor UKC-a koji je istu stvar komentarisao potpuno suprotno, odnosno, da je Stanivuković uplašio građane i pacijente i time, kako tvrdi, ugrožio živote. On je rekao da je nadležno tužilaštvo pokazalo da afere nije bilo, da je kiseonik ispravan i da se i dalje koristi isti kiseonik jer je opet i nakon svih provjera pobijedila firma koja je Centar snabdijevala i ranije.
„Sve je to dokaz da je Stanivuković sve to radio samo radi prikupljanja jeftinih političkih poena“, komentarisao je Đajić.
Interesantno je to da je ovo bilo posljednje Đajićevo pojavljivanje u medijima, odnosno da se od tada nije ni oglašavao u javnosti. Međutim, Đajić se nije oglašavao ni oko nestalih jednokratnih zaštitnih maski sa UKC-a, tako da je i ova afera sa kraja oktobra prošle godine otišla u zaborav.
Inače, prema pisanju portala Capital, u revizorskom izvještaju za TGT (prošlogodišnja dobit firme 2.8 miliona KM) navedeno je, između ostalog, da je dio nematerijalnih sredstava iskazan u iznosu od skoro 34.000 KM i da se to vodi kao nematerijalna sredstva u pripremi, a odnosi se na troškove registracije TGT-a za promet i proizvodnu lijekova kod Agencije za lijekove BiH.
„Ova ulaganja su uzrokovana zakonskim propisima, odnosno izmjenama zakonskih propisa prema kojima se kiseonik koji koriste zdravstvene ustanove tretira kao lijek, tako da je Društvo bilo prisiljeno provesti proceduru registracije prometa i proizvodnje kiseonika i drugih medicinskih gasova kao lijeka. Ova procedura je započeta 2016. godine i nije još završena“, naveli su revizori u izvještaju objavljenom 15. aprila ove godine.
Dodali su da je u toku 2021. godine dodatno uloženo oko 8.000 KM u razne dozvole za legalizaciju ulaganja.
Podsjećamo, Agencija za lijekove BiH prošle godine je firmi TGT izdala Rješenje o zabrani prometa i proizvodnje medicinskog kiseonika jer, kako su naveli, ne posjeduje potrebne dozvole.
Ovdje je potrebno istaći i da je u međuvremenu vlast Republike Srpske odustala od kreiranja pompezno najavljivane Agencije za lijekove Republike Srpske.
Piše: Stefan Blagić
