Foto: Canva
Budu li usvojene predviđene izmjene Krivičnog zakonika Republike Srpske, svi građani će, doslovno, morati da paze na svaku izgovorenu riječ i postupak, jer će im uprotivnom biti zaprijećene drakonske kazne.
To u praksi znači da bi vas jedan neoprezan potez prema nekome mogao koštati i po nekoliko desetina hiljada KM, pa i više, a ako taj iznos ne možete da u utvrđenim rokovima platite, sud vam može odrediti prinudnu naplatu, a sljedeća moguća mjera je i zatvor, na način da za svakih neplaćenih 50 maraka duga idete po dan na robiju, odnosno za 100 KM, ako to bude usvojeno u novim izmjenama.
Da budemo precizniji, sve nedoumice je otklonio profesor krivičnog prava Miloš Babić, koji priznaje da se ove izmjene ne odnose samo na novinare.
“U zadnje vrijeme slušam nerazumijevanje u smislu da se tvrdi da se ova krivična djela odnose samo na novinare, da se mogu vršiti u javnom prostoru, putem medija. Nije tačno, ova krivična djela se mogu vršiti i u kafanama”, rekao je Babić.
I u pravu je, izmjenama zakona će biti tretirani i građani, što pokazuje i detaljna analiza koju su “Nezavisne novine” uradile sa pravnim stručnjacima.
Recimo, u Krivični zakonik uvodi se član koji tretira uvredu. U predviđenim izmjenama se navodi da, ko uvrijedi drugoga, biće kažnjen od 5.000 KM do 20.000 KM, a ako je uvreda postala pristupačna većem broju lica, kazna je od 10.000 KM do 50.000 KM.
Dakle, ukoliko bilo gdje nekome kažete ili napišete ono što o njemu mislite, a da to njega uvrijedi, otvorena je mogućnost da će sud odlučivati o tome jeste li krivi.
Drugo, u Krivični zakonik Vlada Srpske namjerava uvrstiti i klevetu. Tu se navodi da ko o drugom iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je to što iznosi ili pronosi neistina, kazniće se novčanom kaznom od 8.000 KM do 30.000 KM, s tim što kazna može dostići i do 100.000 KM.
Postavlja se pitanje – kako sudija, koji će o tužbi odlučivati, može utvrditi šta je optuženi znao ili nije znao o nekome, jer to u ovom nacrtu uopšte nije precizirano.
Ili, uzmimo jedan primjer. Recimo, sud u Banjaluci osudi narko-dilera na tri godine robije. To pročita neka Jelena i nakon pet godina, napiše na Facebooku da je on diler koji je osuđen na tri godine robije. Mora li Jelena znati da je optuženom u međuvremenu sud na višoj instanci kaznu smanjio za pola godine?
Treće, u zakon ulazi i član “Iznošenje ličnih i porodičnih prilika”, sa kaznama koje dostižu i do 120.000 KM. To se odnosi na onog “Ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu”. Kako to shvatiti nego da ne smijete lopovu reći da je lopov, a nasilniku da je nasilnik?
Nejasan je, pritom, i stav koji glasi “istinitost ili neistinitost onog što se iznosi ili pronosi iz ličnog ili porodičnog života nekog lica ne može se dokazivati, osim u slučajevima iz člana 208d. ovog zakonika”, a u tom članu se navodi:
“Nema krivičnog djela iz čl. 208a. do 208v. (uvreda, kleveta, iznošenje ličnih i porodičnih prilika) ovog zakonika ako se radi o uvredljivom izražavanju ili iznošenju nečeg neistinitog u naučnom, stručnom, književnom ili umjetničkom djelu, u vršenju dužnosti propisane zakonom, novinarskog poziva, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti ili odbrani nekog prava, ako iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti proizlazi da to nije učinjeno u namjeri omalovažavanja, ili ako lice dokaže istinitost svog tvrđenja, ili da je imalo osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosilo ili pronosilo”.
U moru pitanja, postavlja se i ono koje glasi kako će, primjera radi, sud utvrđivati da li je neko nešto učinio u namjeri omalovažavanja?
I na kraju, ako ćemo decidno tumačiti sporne članove, mogli biste u zatvor ako, recimo, na Facebooku objavite fotografiju političara kojeg ste uslikali kako radi nešto društveno ili zakonski neprihvatljivo.
“Ko objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, video-zapis, film ili fonogram ličnog karaktera, bez pristanka lica koje je spis sastavilo ili na koga se spis odnosi, odnosno bez pristanka lica koje je prikazano na portretu, fotografiji, video-zapisu ili filmu ili čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka drugog lica čiji se pristanak po zakonu traži, a takvo objavljivanje ili prikazivanje je imalo ili moglo da ima štetne posljedice po lični život tog lica, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine”, navodi se u Nacrtu.
Kao vrh ledenog brijega, nameće se još jedan ogroman problem. Šta ako se, recimo, zaista nađete u svojstvu optuženog, pa nakon pet godina budete oslobođeni, ali, prije toga ne dobijete posao na koji ste konkurisali jer je jedan od uslova bio da se protiv vas ne vodi krivični postupak?
(Nezavisne novine)
