Jutros izlazim iz kuće i prvo što me dočeka – vreća smeća ispred ulaza. Nije moja. Neko ju je samo spustio tu, valjda misleći da će se nekako sama riješiti. Kao i sve u ovom gradu.
Počinje da šamara miris. Skoro pa štipa za nos. Ovo je nešto između smrada pokislog kartona i truleži, onaj miris koji te natjera da dišeš na usta. Pogledam niz ulicu – kontejneri puni, vreće nagomilane pored njih, neki pas kopa po ostacima sinoćnje večere. Ovaj grad je, očigledno, postao skladište smeća, i to ne samo na ulicama.
Smeće se širi, zagađuje ne samo ulicu, već i atmosferu. I dok grad preplavljuje smrad, oni na vlasti izgleda još uvijek nisu shvatili šta znači preuzeti odgovornost.
Idem dalje, ljudi prolaze pored gomila otpada. Nije da ne primijete – neki psuju, neki gledaju s gađenjem, neki samo produže, kao da se plaše da će ih neko optužiti da su i oni dio tog nereda.
Ali ovo nije samo smeće na ulicama. Ovo je slika svega što godinama zatrpavamo pod tepih – neodgovornost, nesposobnost, bahatost. Isti oni koji su obećavali red sada se lome pred sopstvenim haosom.
Vlast nervozno organizuje krizne štabove, daju izjave, prijete prijavama. Kao da su pali s baglama, kao da nisu znali da se problem valja mjesecima.
Birani su da rješavaju probleme, sada neka ih i riješe. Ne želim da znam ko je kriv, ko ima većinu, ko koga sabotira. Ako nemaju znanja, mudrosti i hrabrosti da izađu na kraj s ovim, najbolje bi bilo da sami napuste fotelje.
Ali ne, oni su se za te fotelje zalijepili kao plastične kese za asfalt na ljetnjem suncu. Ne možeš ih odlijepiti, a ako pokušaš, samo se više rastegnu i naprave još veću štetu.
U međuvremenu, neko mi javlja da je jutros počelo čišćenje u nekim dijelovima grada. Dobro je, pomislim. Ali samo da znate – ovaj će se problem riješiti ovako ili onako. Doći će novi, još teži, koji će opet ići preko naših leđa. Voda, snijeg, trava, poplava – ne daj Bože.
A smeće? Ono će uvijek negdje biti. Pokvareno, zaljepljeno za fotelje, bahato. Na nama je da odlučimo hoćemo li ga čistiti redovno ili čekati da nas potpuno zatrpa. Odavno nismo čistili svoja dvorišta. Samo kažem…
Infoveza
