Javno preduzeće RTV Visoko otišlo je u stečaj prije šest godina, a bivši uposlenici još uvijek traže pravdu. Trenutno se postupak vodi na Ustavnom sudu BiH, kako tvrdi i sam Alen Jazić, jedan od nekoliko bivših uposlenika koji su tužili svoje bivše preduzeće. Navodi kako presudu očekuju u narednim mjesecima, a da su spremni pravdu tražiti i u Strasbourgu.
VISOKO – Kako je još 2018. godine pisao Mediacentar Sarajevo tadašnje Općinsko vijeće Visoko, na čelu s bivšom načelnicom Amrom Babić, donijelo je 2017. godine odluku da se to javno preduzeće gurne u stečaj, a da se televizijski i radijski program nastave emitirati preko Javne ustanove „Centar za kulturu i sport“.
Regulatorna agencija za komunikacije je 20. februara 2018. godine donijela odluku o prijenosu dozvole za radijsko i televizijsko emitovanje sa JP RTV Visoko d.o.o. na „JU Centar za kulturu i informisanje Visoko“, da bi nedugo nakon sjednice održane 26. maja jedan dio radnika napustio RTV Visoko odnoseći pritom kompletnu tehničku opremu u prostorije Centra za kulturu i informisanje.
Kako dalje objašnjava Jazić, lokalna vlast do danas nije poduzela ništa osim što je jednu radnicu vratila u radni odnos, a njih petero je ostalo u istom statusu kao i 2018. godine.
“Nas pet nismo ni u kakvoj političkoj stranci, a ta kolegica jeste i ona je nagrađena, pretpostavljam, direktorskom funkcijom, a mi ostali smo ostali na istom statusu kada je u pitanju RTV Visoko. U međuvremenu, mi smo se svi snašli. Niko ne želi da se vrati u to preduzeće odnosno sada već javnu ustanovu”, ističe i dodaje kako se to sad zove Centar za kulturu, sport i informisanje i da je svakome jasno da onaj ko te hrani, ko te finansira, ko ti daje platu, ima apsolutnu moć da ti naredi kako ćeš neke stvari raditi, a kako nećeš raditi.
“Ja zaista u to ne ulazim. Kome to može stat u obraz nek radi, ja to neću, ne znam”, poručuje.
U iščekivanju vlastitih prava
Bivši radnici su podnijeli, kako objašnjava Jazić, tužbu Opštinskom sudu u Zenici po pitanju naknadne štete jer su dobili od Opštinskog suda u Visokom presudu po radno-pravnom odnosu gdje im dođe šest do devet godina neuplaćenog staža i razlika u plati i toplim obrocima za koje su bili oštećeni.
“Kada smo to podnijeli Opštinskom sudu u Zenici mi smo tužbu naslovili na Javno preduzeće RTV Visoko i Javnu ustanovu tada Centar za kulturu i sport koja je bila pravni sljednik RTV Visoko s obzirom da je jedan znatan dio ljudi iz upravljačke strukture prešao da radi u tu javnu ustanovu. Kompletna oprema je prensena u tu javnu ustanovu. I pokretna i nepokretna imovina. Zatim, dozvole za emitovanje programa su prenesene s tačke A na tačku B. Mi smo tužili njih. Kada smo došli na sud bili smo zaista spremni”, navodi.
Jazić dalje ističe kako su konstatovali na tim sudskim raspravama kako je stečajni upravnik razgovarao s ljudima iz opštine i s ljudima iz ustanove Centar za kulturu i sport, a što zakonski nije smio da radi.
“Onda su predložili svog svjedoka, koja je u tom trenutku bila direktorica Centra za kulturu i sport. Na sveopšte iznenađenje svih prisutnih u sudnici, ta svjedokinja je iznijela nekoliko frapantnih podataka: da zaposlenici koji su prešli s RTV Visoko u Centar za sport i kulturu nisu imali nikakvih dokumenta, od rodnog lista do dokumenata o stečenoj školskoj spremni, ali da su došli s otkucanim, pripremljenim rješenjem za koje pozicije se postavljaju u Centru za sport i kulturu”, ističe on.
No, sudinica je ipak donijela odluku, objašnjava Jazić, da oni nisu u pravu jer nisu tužili ispravnu instituciju.
Nakon te odluke njih četvero bivših uposlenika podnijelo je tužbu u Tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), a drugi kolega je samoinicijativno krenuo u tužbu, samo što je on tužio opštinu, a ne javnu ustanovu i preduzeće.
“On je otkupio arhivsku građu RTV Visoko. Mi podnosimo Tužilaštvu zahtjev da oni pokrenu postupak, a pokreće taj naš kolega svoj postupak paralelno, ali s potpuno drugačijom osnovom. Jedan znatan dio dokumentacije iz našeg slučaja na neki način prelazi kod tužioca koji vodi postupak kod našeg kolege. Nas se odbija. Tužilaštvo ZDK, odnosno nadležni tužilac, odbija naš zahtjev kao neosnovan. Poslije saznamo da je neko iz našeg slučaja dostavljao dokumentaciju, određene dokumente, tužiocu B, a tužilac A je bio pokriven time da nema dovoljno dokaza. Onda je tužilac B kazao da ne može dva puta po istoj osnovi voditi proces. Tako da je pojeo vuk magarca”, zaključuje Jazić.
S obzirom da je Visoko dobilo status grada 2019. godine, Tacno.net je poslao upit gradu Visoko šta je učinio povodom situacije bivših zaposlenika RTV Visoko, do objave ovog teksta nismo dobili odgovor.
Tekst preuzet sa portala MISBIH
