Udruženja koja okupljaju roditelje djece i osoba sa invaliditetom traže od Vlade Republike Srpske da konačno pristupi konkretnim izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, posebno u dijelu koji se odnosi na dječiju zaštitu i status roditelja-njegovatelja.
Predsjednica UG „Glas tišine“ Valentina Stojić podsjeća da je Vlada Republike Srpske u maju održala sastanak sa predstavnicima udruženja iz cijele Republike Srpske, nakon čega su održana još dva sastanka. Udruženja su, kako navodi, dostavila svoje prijedloge izmjena zakona, očekujući da oni budu ozbiljno razmotreni.
„Sada očekujemo i zahtijevamo da se konačno krene u konkretne izmjene u oblasti dječije zaštite. Smatramo da samo kroz otvoren dijalog sa porodicama i udruženjima možemo doći do rješenja koja će zaista odgovoriti na njihove potrebe“, poručuje Stojić.
Poseban problem, prema njenim riječima, predstavljaju porodice čija su djeca u trenutku donošenja prava iz oblasti dječije zaštite bila starija od 30 godina. Stojić navodi da su pojedini roditelji, kada su pokušali da podnesu zahtjev za ostvarivanje statusa roditelja-njegovatelja, usmeno obaviješteni da to pravo neće moći ostvariti. Zbog toga zahtjeve nisu ni podnijeli, pa nisu dobili pisana rješenja na koja bi mogli uložiti žalbu.
Dodatno zabrinjava, ističe Stojić, prijedlog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske kojim bi se proširilo pravo za roditelje djece starije od 37 godina.
U udruženju smatraju da se na ovaj način otvara mogućnost diskriminacije porodica, posebno ukoliko bi ostvarivanje prava zavisilo od finansijskih mogućnosti lokalnih zajednica.
„Male i nerazvijene opštine Republike Srpske nemaju iste budžetske mogućnosti kao veće lokalne zajednice. Mnoge od njih nemaju finansijski kapacitet da dugoročno obezbijede sredstva za ovakve naknade. Zato smatramo da cilj pregovora sa Vladom Republike Srpske mora ostati jasan – izmjene zakona moraju biti riješene na republičkom nivou, a ne prebacivanjem finansijskog tereta na lokalne zajednice“, kaže Stojić.
Porodice, dodaje, traže sistemsko i jednako rješenje za sve, bez obzira na to da li žive u Banjaluci, Trebinju, Prijedoru ili maloj i nerazvijenoj opštini.
Škola ne znači prestanak potrebe za njegom
Poseban problem predstavlja i ostvarivanje statusa roditelja-njegovatelja kada dijete pohađa osnovnu školu.
Stojić upozorava na situaciju u kojoj se roditelji nalaze između dvije zakonske obaveze. Ako ne upišu dijete u školu, krše propise o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, dok, s druge strane, ukoliko dijete pohađa školu, rizikuju gubitak prava na naknadu za status roditelja-njegovatelja, uz obrazloženje da roditelj ne pruža njegu dok je dijete u školi.
Zbog toga su se pojedini roditelji obraćali sudovima kako bi zaštitili svoja prava.
Prema navodima Stojić, sudovi su u više predmeta donijeli presude u korist roditelja-njegovatelja, potvrđujući da pohađanje osnovne škole samo po sebi ne može biti razlog za ukidanje ovog statusa. Škola, ističe ona, ne znači da roditelj prestaje da pruža cjelodnevnu brigu i njegu djetetu sa 100 odsto invaliditeta.
„Ovakvim postupanjem Fonda dječije zaštite sve administrativne greške prebacili su na osobe sa invaliditetom i njihove roditelje, koji su godinama čekali ostvarivanje prava koja im zakonski pripadaju“, navodi Stojić.
Ona smatra da je krajnje vrijeme da prestanu različita tumačenja zakona i prebacivanje odgovornosti na roditelje koji su, kako kaže, primorani da se godinama bore za prava koja bi trebalo da budu jasno garantovana i dostupna.
„Vrijeme je da prestanu pogrešna tumačenja Zakona i Ustava i prebacivanje odgovornosti na roditelje. Oni koji godinama nisu u stanju da osiguraju primjenu svojih zakona nemaju pravo govoriti o podršci roditeljima sa invaliditetom“, poručuje Stojić.
Iz UG „Glas tišine“ naglašavaju da prava osoba sa invaliditetom ne smiju zavisiti od toga koliko su njihovi roditelji uporni u borbi sa administracijom.
„Ukoliko prava osoba sa invaliditetom zavise od upornosti njihovih roditelja, tada poručujemo da nećemo prihvatiti da se ponovo stvori sistem u kojem će korisnici imati pravo samo na papiru“, zaključuje Valentina Stojić.
