Vlada Republike Srpske je 2019. godine dva puta donosila Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću i to isključivo sa jednim ciljem – da bi poslove posredovanja prijema uplata dobila kompanija „nCity Network“ koja je u vlasništvu Srećka i Renata Radišića, sinova presuđenog kriminalca i tajkuna Mileta Radišića!
Pravilnik o priređivanju internet igara na sreću objavljen je u „Službenom glasniku Republike Srpske“ 31. maja 2019. godine (broj 45). Prvi Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću stupio je na snagu 30. jula iste godine (64. broj „Službenog glasnika RS), a drugi 6. decembra 2019. godine (104. broj „Službenog glasnika RS“).
Prema dopunjenom Pravilniku o priređivanju internet igara na sreću uplate su dozvoljene samo bezgotovinskim putem. U pravilniku se nigdje ne spominje raspisivanje bilo kakvog javnog poziva što ukazuje na to da „Lutrija RS“ i resorno ministarstvo u ovom slučaju ne žele nadmetanje kako bi došli do što kvalitetnijeg saradnika. Za taj je bilo dovoljno odobrenje Ministarstva finansija koje se izdaje na osnovu ispunjenih određenih uslova i to na rok od pet godina sa mogućnošću produženja.
Kompanija „nCity Network“ dobila je odobrenje za posredovanje prijema uplata 24. decembra 2019. godine, odnosno 18 dana nakon donošenja Pravilnika o izmjeni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću. Drugim kompanijama trebalo je gotovo godinu dana da dobiju ovo odobrenje, pa se s pravom postavlja pitanje da li je Radišićeva kompanija privilegovana kada su u pitanju posredovanja prijema uplata? Jedan od posrednika u plaćanju kod internet igara na sreću podnio je isti zahtjev nekoliko dana nakon što je zahtjev podnio „nCity“, a odobrenje je dobio 11 mjeseci nakon Radišićeve kompanije.
Sporni su i uslovi za dobijanje odobrenja za posredovanje u plaćanju. Jedan od uslova podrazumijeva i promet od pet miliona maraka u oblasti posredovanja u plaćanju u igrama na sreću u posljednjih godinu dana. Izvod iz Registra finansijskih izvještaja pokazuje da kompanija „nCity“ nije imala ni polovinu od tog iznosa na računu u trenutku kada je dobila ovaj posao.
– U pitanju je izričit ili prećutni dogovor kompanije „nCity“ i Ministarstva finansija da se ograniči tržište i isključe konkurenti. „nCity“ je jedini imao priliku da zaključuje ugovore o posredovanju u plaćanju sa igrama na sreću u periodu od godinu dana. Zbog toga su priređivači bili prisiljeni da te ugovore zaključuju sa „nCity“ – kazao je jedan od naših sagovornika koji je dobro upućen u ovaj problem.
Kompanija „nCity“ je, ističe naš sagovornik, prilikom registracije navela djelatnost koja uopšte nije svojstvena ovom tržištu. Drugim riječima, Radišićeva kompanija je znala kakav se Pravilnik priprema, odnosno radili su, kako ističe naš sagovornik, na njegovom uvođenju.
– Aparati za igre na sreću postoje gotovo u svim kafićima. Kada igrač uplati dopunu, te pare legnu na račun kladionice. Te posredničke usluge može da radi samo „nCity“. Postupak odobrenja za druge posrednike je predugo trajao i oni nisu mogli da dobiju taj posao – priča naš sagovornik.
Kladionice ne mogu da posluju, dodaje on, bez posrednika u plaćanju, a dodatni pritisak su vršili i kontrole i inspekcije. Svi su bili prisiljeni da potpišu ugovor sa „nCity“. U pitanju je, smatra naš sagovornik, ograničenje slobodnog preduzetništva i ograničenje takmičenja na tržištu. .
– Radišićeva kompanije je davala ugovore priređivačima igara na sreću i ugostiteljskim objektima u kojima je kao klauzula bilo zabranjeno raskidanje ugovora ili kooperacije sa „nCity“. Inspektori su obilazili lokale koji nemaju njihove uređaje i pisali im kazne. Jasno je da kladionice nisu dugo mogle da izdrže takav pritisak – priča naš sagovornik.
Kladionica „Meridian Tech“ pokrenula je zbog ovoga upravni spor pred Konkurencijskim vijećem, ali nije uspjela dokazati zabranjena konkurencijska djelovanja na tržištu usluga posredovanja u plaćanju u internet igrama na sreću na teritoriji Republike Srpske.
– Rješenje Konkurencijskog vijeća je političko, a ne pravno – istakao je naš sagovornik.
Advokat Nenad Baroš kaže da Ministarstvo finansija tokom postupka nije dostavilo niti jednu riječ obrazloženja na osnovu čega je privrednom društvu „nCity Network“ dato odobrenje za obavljanje poslova posrednika iako navedeno društvo u momentu dobijanja odobrenja nije ispunjavalo uslove iz Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću u pogledu ostvarenog prometa.
– Ministarstvo se na usmenoj raspravi obavezalo da će dostaviti pisano obrazloženje. Kao drugi primjer međusobnog usklađenog djelovanja Ministarstva finansija i kompanije „nCity“ navodim i podneske u ovom predmetu. Naime, iz podneska Ministarstva finansija od 4. februara 2021. godine te podneska punomoćnika kompanije „nCity“ od 5. februara 2020. godine vidljivo je da su pojedini dijelovi u potpunosti identični – ističe Baroš.
Posljednji pasusi na strani 3. podneska Ministarstva, kao i podneska punomoćnika Društva su, dodaje on, u potpunosti identični i predstavljaju dokaz da su Ministarstvo i punomoćnik kompanije „nCity“ zajednički i usklađeno djelovali prilikom sačinjavanja ovih podnesaka.
– Oni protiv kojih se vodi postupak se nisu čak potrudili da preformulišu rečenice ili na drugi način „sakriju“ usklađeno djelovanje prilikom sačinjavanja podnesaka koje su poslali Konkurencijskom vijeću – objašnjava Baroš.
On kaže kako smatra zaista opasnim, neprimjerenim i društveno neprihvatljivim da jedno privredno društvo na ovakav način utiče na rad Ministarstva finansija. Ovakva postupanja i pojave posebno štetno utiču na postojanje pravne sigurnosti i vladavine prava u jednom društvu.
– Međutim, pored svih prezentovanih činjenica Konkurencijsko vijeće nije „uspjelo“ da utvrdi nezakonito zajedničko djelovanje što zaista smatram katastrofalnim. Ovdje se opravdano postavlja pitanje da li Konkurencijsko vijeće djeluje kao nezavisno i nepristrasno tijelo u skladu sa zakonskim ovlašćenjima ili postupa po nalozima političkih nalogodavaca – pita Baroš.
Radišićevi poslovi sa igrama na sreću i parama građana Srpske imaju dugu istoriju. Milorad Dodik je kao predsjednik Vlade RS 1998. godine svog kuma Mileta Radišića postavio za direktora „Lutrije“.
Radišić i Dodik su se u martu 2000. godine uputili u Limasol na Kipru i potpisali štetni ugovor između „Lutrije“ i tamošnje kompanije „Glory“. Ugovorom je bilo predviđeno da kompanija sa Kipra u partnerstvu s „Lutrijom RS“ ulaže jedan računar i jednog delegata u menadžerski tim, a sve ostale troškove – finansijske, materijalne, ljudske resurse i infrastrukturu – snosi „Lutrija RS“.
Ubrzo nakon toga „Lutrija RS“ je kupila lutrijski materijal u vrijednosti od 7,3 miliona maraka koji nikada nije upotrijebljen. Po svemu sudeći, ovaj posao je poslužio za izvlačenje novca iz „Lutrije RS“. Nakon što je 2000. godine Dodik izgubio izbore, došlo je i do smjene na čelu „Lutrije“. Prije nego što će napustiti direktorsku fotelju, Radišić je jednostrano raskinuo ugovor sa kiparskim partnerom, a „Glory“ je pod prijetnjom tužbe od Republike Srpske tražila oko 82 miliona maraka odštete. Kad je 2006. godine Dodik ponovo postao premijer, za novog direktora „Lutrije“ postavljen je Siniša Dojčinović, sin rođene sestre Mileta Radišića.
Skupština akcionara „Lutrije RS“ odobrila je 21. oktobra 2016. godine kupovinu poslovnog prostora u zgradi Mileta Radišića i uzimanje kredita od dva miliona maraka koji će većim dijelom biti iskorišćen za kupovinu prostora, a dijelom i za poboljšanje tekuće likvidnosti preduzeća. „Lutrija“ je kupila poslovni prostor na prvom spratu površine 494,9 metara kvadratnih, po cijeni od 4.800 KM bez PDV-a.
Vlasnik banjalučke firme „Grand trade“ Mile Radišić izašao je 6. oktobra 2017. godine iz Kazneno-popravnog zavoda Tunjice u kojem je služio trogodišnju zatvorsku kaznu zbog malverzacija akcijama „Medicinske elektronike“. Nakon toga je nastavio da posluje sa državom, a Srpska mu u tim poslovima obilato pomaže.
– Čovjek je ležao tri godine na robiji, jer je krao pare građana Srpske, a nakon toga ide iz posla u posao sa istom tom vlašću! To valjda ima samo u Republici Srpskoj. Radišić ima više para sada nego prije odlaska na robiju. Kako je to moguće? Svima su poznate njegove kumovske veze i postavlja se pitanje da li je to dovoljno da se opravda svaki kriminal – rekao je poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini RS Nebojša Vukanović.
On podsjeća da je Radišić nakon izlaska uzeo pare i od Investiciono-razvojne agencije RS, a da pritom nije želio da platio 12.000 maraka duga za struju koji je uknjižen na „Grand trade“.
– To je sprdnja, a ne država. Neka mu daju i „Lutriju“ i IRB RS i kompletno zemljište Grada Banja Luka. Ako je njegova moć zaista tolika, onda nema potrebe da se protiv toga borimo. Ako tome ne žele da stanu u kraj oni čija je to dužnost i oni koji su za to plaćeni, onda je sve jasno – poručio je Vukanović.
Iz Ministarstva finansija nisu odgovorili na naša pitanja.
Piše: Stefan Blagić
