Slušajući jednu od najkultnijih pjesama rep grupe „Beogradski sindikat“ i odmah je vežući za atmosferu u našem gradu došao sam do mnogo zaključaka, a ni blizu nisam istine.
Dok ovo pišem, srce mi udara jako, osjetljivo, kao što je i sam tekst koji pišem direktno iz njega. Da iole uključim mozak kao posljednje prepreke između srca i prstiju vjerovatno bih mnogo stvari ostavio sa strane.
Ovako…
Na ovom početku prije početka vratio bih se na one spomenute stihove iz pjesme „Svedok“. Svaka od pjesama BS-a nosi sa sobom ogromnu poruku, težinu. Ipak, na kraju ove pjesme teško se direktno može saznati šta je ono šta je pisac htio da kaže, kao na primjer u pjesmi „Sistem te laže“. „Ovde sve na prodaju, e vidiš to mi se dopalo, za baš male pare kupiš sve što je propalo. I Firme, i ljude. Stekao sam ugled.“ Da li je zaista tako kako se u pjesmi opisuje? Da li smo zaista postali društvo bez obraza, doslovno? Da li je obraz, ono nešto najskuplje, nešto što se prvo prodaje?
Elem, taj obraz bi mogao (i trebao) biti nešto oko čega se „okreće“ čitav sistem vrijednosti jedne nacije. Šta poistovjetiti sa tim obrazom? Da li navike većine ljudi, ili ipak njihova interesovanja?
Dva repera su na banjalučkoj tvrđavi Кastel održati koncert pred nekoliko desetina hiljada ljudi. Tražnja za kartama i interesovanje je bilo nikad veće. Pojedinci sa dubljim džepovima nisu žalili ni 100 КM da njih dvojicu vide iz prvih redova. A neki od stihova koje bi slušali bi bili :“riba je mlada, ta mala nema mana, u klubu sama pleše k`o na tri grama, kad alkohol savlada, malo da šibnu… Кokain, separe, besna kola i kurave…“ Ipak, složena epidemiološka situacija je odložila paradu mumljanja dva domaća „umjetnika“. No ta situacija nije odložila sljedeće.
Кao što rekoh, interesovanje za kartama je bilo nikad veće. Samim tim se izvodi zaključak da su njihove pjesme svakodnevna navika mnogih mladih Banjalučana. Da li nam njihovi stihovi mogu poslužiti kao osnova oko čega se može graditi sistem vrijednosti? Da li su prostitucija, narkomanija i kriminal nešto što bi trebalo do bude primarno ponašanje mojoj generaciji, i onim koji dolaze? Vjerovatno ni većina tih mladih Banjalučana nije svjesna šta ponavlja za njima dvojicom (ako uopšte mogu da razumiju ono što govore) u svojim toplim domovima ili klubovima. Odnosno nadam se da nije svjesna.
Ono na tri grama te cigarete zbog adrenalina su, na veliku žalost, postali svakodnevnica kako u Republici Srskoj tako i Bosni i Hercegovini. Istraživanje od prije nekoliko godina dovelo je do cifre od 12. 500 korisnika droge. Prateći trend razvoja i tendenciju rasta, ove godine broj bi mogao biti samo veći. Uticaj društva i sistema vrijednosti na te korisnike bi mogao biti ogroman. Umjesto da oni budu marginalizovani i da njihovo ponažanje bude osuđivano, radi se suprotno. Velika pasivnost i nezainteresovanost stanovništva prema njima te velika popularnost tih „umjetnika“ o kojima sam već gore pisao samo „sokole“ korisnike i prestupnike.
No…
Prnjavor je od oko 21.30 časova 10. Okotbra zavijen u crno. Djevojčicu od trinaest godina je na trotoaru pokupio automobil. Udaljenu oko 2 metra od puta Vanju je pri brzini od oko 100 km/h udario automobil. Očevidci kažu da vozač nije znao gdje se nalazi neposredno poslije nesreće a kasnije vještačenje je utvrdilo da je pozitivan na drogu anfetamin. Zaista grozno. Ne ponovilo se! Ali, ako nešto svi ne učinimo ponoviće se sigurno. Možda ne identično, ali nešto slično.
Pokojna Vanja je bila jedno nedužno dijete koje je žrtva ne samo drogiranog vozača, nego svih nas.
Pokojna Vanja je žrtva sistema.
Pokojna Vanja je krivica svih nas.
(Val Mladih, Miloš Veljančić)
Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
