U proteklih 10-ak godina u Bosni i Hercegovini je od akciza prikupljeno više milijardi maraka. Svjedoci smo da je BiH u posljednjih nekoliko godina postala pravo gradilište, a prije svega to se ogleda na izgradnji novih kilometara autoputa.
Uprkos prikupljenim milijardama od akciza na gorivo i putarine, izgradnja koridora Vc, ali i većine ostale putne infrastrukture se finansira iz inostranih kreditnih aranžamana koji se otplaćuju na kraju iz džepova građana BiH.
Ispravan način
Pitali smo struku zašto je to praksa u BiH i gdje ide novac od akciza za gorivo? Akademik i ekonomski stručnjak Muris Čičić je za UNU rekao da se bez akciza ništa ne bi moglo.
“Sjećate li se kada su htjeli da ukinu akcize. Podsjetit ću vas da ih prvo nisu htjeli donijeti… ali bez toga se ne bi gradilo ovoliko. Ipak je ovo najveći infrastrukturni objekat i zapošljava veliki broj ljudi, odnosno pravi promet i od koristi je za BiH”, govori Čičić.
Ističe da Evropska banka za istraživanje i razvoj i Evropska investiona banka značajno pomažu u izgradnji autoputeva.
“To se radi dijelom kredita, dijelom grantova. Da se razumijemo stalno od njih dobijamo i grantove i kredite, a očigledno je da nam trebaju. Ne bi mi ni uzimali, a ne bi ni oni davali, jer da bi vam dali neka sredstva, moraju imati precizan uvid u sve što se dešava. Po meni je to ispravan način u situaciji kakva jeste”, dodaje Čičić.
Ekonomski savjetnik i analitičar Zoran Pavlović je za UNU na istu tematiku dodao da se svi autoputevi u BiH grade putem kredita.
“Po meni je nepotrebno da se zadužujemo za kredite. Mi to uzimamo jer sav prihod od akciza namijenjenih izgradnji saobraćajnica i puteva, ide u budžete. Kada sam 2017. godine pričao sa Francisom Parodijem, koji je tada bio rezidentni predstavnik MMF-a u BiH, pitao sam ga “gdje nam je 800 kilometara autoputa”, na šta je on odgovorio: “Kako to mislite”? Rekao sam mu opet da je osam milijardi evidentirano, a ako uzmemo u obzir da imamo u to vrijeme prosječna cijena autoputa bila 10 miliona u tom momentu, zašto onda nemamo izgrađenih 800 kilometara autoputeva. On je šutio, da bi mi nakon nekog vremena rekao da je novac otišao u plate preko budžeta. To i oni znaju, ali pošto smo napravili sistem po kojem strani kreditori imaju zagarantovano vraćanje novca, iz priliva po osnovu PDV-a, jer je tako definisana situacija sa Centralnom bankom i PDV-om, ti međunarodni krediti se servisiraju prvenstveno, a šta ostane dijeli se na entitete”, pojašnjava naš sagovornik i dodaje:
“Dolazimo u situaciju da nas svako voli najviše na svijetu, jer stavimo prst u uho i kažemo “oni plaćaju sve, ja se ne sekiram”.
Nepotrebna zaduženja
Ističe da su nakon toga, stranci počeli da nam nude kredite, te dodaje da naši nisu najbolje procijenili da sve to tako treba.
“Desilo se da su odjednom glavni kreditori, Evropska investiciona banka i Evropska banka za razvoj, njihove kancelarije počele vrlo aktivno da rade i da finansiraju, a to je budalaština. Jedini izuzetak od prikupljenih sredstava koji je namijenjen putevima i autoputevima, jeste onih 25 feninga koje je isforsirala Evropska komisija, da se dodatno optereti gorivo, i to svo gorivo uključujući i plin. Kada se napunio račun, bilo je tamo skoro 300 miliona, postalo je pitanje kako će se raspoređivati novac, a tek nakon velikih diskusija je dogovoreno da će 10 posto novca ostati u pričuvi, a ostalo će podijeliti po principu raspodjele PDV-a na nivou BiH. Ako bi trebalo da se nešto “pegla” onda ostaje tih 10 posto na raspolaganju. Situacija kod nas u BiH je takva da se praktično zarad bahaćenja sve pare slivaju u budžete, a krediti se uzimaju, pa kad dođu rate za kredite, kao što je to ove godine stiglo, onda Vlada RS obavijesti gradove i opštine, da su dobili 30 miliona maraka manje, nego je planirano, jer su dospjele veće faze otplate obaveza prema međunarodnim kreditima. U prevodu trošimo danas pare od onih koji bi trebali tek da ih koriste sutra ili prekosutra”, zaključuje u razgovoru za UNU Pavlović.
(UNA)
