Dok se kraj ili početak godine u javnom prostoru gotovo isključivo prikazuje kroz slike sreće, porodičnih okupljanja i „najljepšeg doba godine“, za značajan broj ljudi praznici predstavljaju period pojačane tuge, anksioznosti i emocionalne iscrpljenosti. Ova pojava poznata je kao “praznična depresija”.
Piše: Melani Isović; Foto: Pixabay
Praznici često dolaze sa snažnim društvenim očekivanjima da budemo sretni, zahvalni, okruženi porodicom i materijalno sigurni. Kada se stvarnost ne poklapa s tom slikom, osjećaj ličnog neuspjeha, krivice i usamljenosti može postati intenzivniji. Posebno su ranjive osobe koje su izgubile bliske ljude, koje su same, u finansijskim poteškoćama ili već žive s anksioznim i depresivnim smetnjama.
Dodatni faktor je i intenzivna komercijalizacija praznika, koja stvara iluziju da sreća mora biti kupljena. Za mnoge ljude to je izvor dodatnog stresa, srama i osjećaja isključenosti, posebno u društvima sa izraženim socijalnim nejednakostima.Praznici ne moraju biti savršeni da bi bili podnošljivi. Dovoljno je da budu autentični i u skladu s s našim stvarnim emocionalnim stanjem.
O prazničnoj depresiji razgovaramo sa psihološkonjom i pshioterapeutkinjom Irenom Đumić koja ističe da praznična depresija ili tuga je stanje pojačane tuge, praznine, anksioznosti ili bezvoljnosti koje se javlja tokom ili nakon praznika.
„Traje nekoliko dana, a najduže dvije sedmice, jako je neprijatna i iscrpljujuća. U odnosu na kliničku depresiju, simptomi su umjereniji, mnogo kraće traju, a funkcionalnost osobe nije značajno narušena. Klinička depresija može da traje nekoliko mjeseci, simptomi su intenzivni, osobi je ozbiljno narušena funkcionalnost usljed smanjene volje, jake tuge ili osjećaja bezizlaznosti, poremećenog sna, apetita, socijalne izolacije, nemogućnosti koncentracije i dr.“, naglašava Đumić.
Jedan od glavnih uzroka praznične depresije su nerealna očekivanja i pritisak da praznici moraju biti savršeni, sretni i puni porodične topline i predivnih poklona pod savršenom jelkom.
„Međutim, mnogi ljudi nemaju adekvatnu i toplu porodicu, nemaju finansijske mogućnosti ili jednostavno nemaju volje u tom periodu da uživaju u praznicima. Možda su u nekom teškom periodu ili prolaze neku životnu krizu. Takođe, praznici su period koji pojačava osjećanja tuge zbog onih koje smo izgubili i sa kojima bismo voljeli da zapravo provedemo praznike. Tokom praznika gubimo svoju svakodnevnu rutinu, a rutina je izvor sigurnosti. Često se pretjeruje u jelu, piću, malo se kreće, što povećava osjećaj tromosti i bezvoljnosti. Takođe, ljudi često imaju osjećaj krivice jer ne uživaju onako kako misle da bi trebali“, pojašnjava Đumić.
Društvena očekivanja, porodični pritisci i ekonomska nesigurnost zajedno stvaraju snažan psihološki teret, jer nameću nerealne standarde o tome kako bi praznici „trebali“ izgledati. Kada se stvarni život ne uklapa u tu idealiziranu sliku, kod mnogih ljudi se javljaju osjećaji krivice, neuspjeha, srama i emocionalne iscrpljenosti, što dodatno pogoršava mentalno zdravlje tokom prazničnog perioda.
„Svi ovi faktori doprinose povećanju pritiska i stvaranju nerealne slike o tome kako bi praznici trebali da se provedu. Porodične tenzije često dolaze do izražaja baš tokom praznika, pa pod ovim pritiscima često eskaliraju u veće svađe. Problem je što, usljed svih tih okolnih pritisaka, ljudi sebi često ne dopuštaju da sami procjene šta oni žele od praznika, da li uopšte išta žele, i da onda tako i provedu praznike. Ta razlika između sopstvenih potreba i nametnutog pritiska okoline i medija stvara anksioznost i tugu“, navodi Đumić.
Društvene mreže i idealne slike „savršenih praznika“ imaju snažan uticaj na osjećaj krivice i neadekvatnosti kod ljudi. One kontinuirano plasiraju iskrivljenu sliku stvarnosti, u kojoj su svi navodno sretni, ispunjeni i okruženi obiljem. Kada se vlastito iskustvo ne poklapa s tim narativom, mnogi počinju preispitivati sebe, osjećajući da s njima nešto „nije u redu“. Ovo je zaista ogroman problem, jer takva poređenja dodatno produbljuju usamljenost, tugu i pritisak da se emocije potiskuju umjesto da se o njima govori.
„Ako pogledamo društvene mreže, sigurno nećemo naići na fotografije ljudi koji za praznike gledaju tv kod kuće u trenerci i jedu, recimo, neki obični sendvič. Vidjećemo slike velikih, nasmijanih porodica, porodičnih tpeza, skijanja u Alpima, egzotičnih praznika u toplim krajevima, ludih zabava u skupim toaletama, a naravno svi na slikama su veseli, sretni i super se zabavljaju. Znam mnogo ljudi koji za praznike žele samo da se odmore, da ništa ne spremaju, da nikuda ne idu, da budu kod kuće ili se vide sa nekim prijateljima sa kojima se mimoilaze tokom godine. Ali većina njih ipak ovo ne uradi. Zbog čega? Upravo zbog tog osjećaja krivice i neadekvatnosti osjećaju da takvi praznici ne bi bili dovoljno dobri praznici“, govori Đumić.
Važno govoriti javno o ovoj temi i razbijati mit da „za praznike svi moraju biti sretni“
„Mi ne možemo biti „na silu“ sretni, kao što ne možemo izazvati nijedno drugo osjećanje. Važno je uspostaviti realna očekivanja, koja su u skladu sa našim emocionalnim stanjem, porodičnom i materijalnom situacijom i provesti praznike u skladu s tim. Nećemo biti sretni ni za praznike, ni mimo praznika, poredeći se stalno sa drugima“, naglašava Đumić.
Zdrave strategije i savjeti tokom praznične depresije
Irena ističe da je jako je važno da se vratimo na ono što imamo, a ne da se fokusiramo na ono što nemamo i što nam nedostaje. I uvijek ćemo naći neke svoje oslonce.
„Možda je to neko iz porodice, neki prijatelj, kućni ljubimac, dobra knjiga, film, naše tijelo i fizička aktivnost, ili nešto drugo. I sve ovo nije nedovoljno, nego je naše bogatstvo i toga trebamo biti svjesni. Važno je povezati se sa najmanje jednom osobom, smanjićemo osjećaj usamljenosti i tuge. Vratiti se svojoj rutini, zdravim navikama i to će pomoći u vraćanju osjećanja kontrole nad sopstvenim životom. Ukoliko ništa od ovoga ne pomogne, bilo bi korisno javiti se za profesionalnu psihološku pomoć“, pojašnjava Đumić.
Savjet za osobe koji se osjećaju pod pritiskom da praznike provedu sa porodicom.
„Jednostavno – neka ih provedu sa onim ljudima sa kojima se osjećaju dobro i smireno. Ukoliko su porodični odnosi izvor stresa, imamo pravo da se zaštitimo od tog stresa i sami odlučimo da li ćemo, i u kojoj mjeri, provesti praznike sa porodicom“, ističe Đumić.
Ukoliko primjetimo da je neko neobično tužan, bezvoljan, ne želi da učestvuje u aktivnostima u kojima inače učestvuje ili je povišeno nervozan, vrlo vjerovatno se radi o prazničnoj depresiji.
„Važno je da osobu ne osuđujemo i ne namećemo svoja rješenja, jer će to samo pogoršati njeno stanje. Umjesto toga poželjno je da budemo uz tu osobu, da je pitamo šta njoj treba i kako možemo pomoći. Tako ćemo otvoriti prostor za izražavanje sopstvenih potreba te osobe“ navodi Đumić.
Irena za kraj poručuje svima koji se tokom praznika osjećaju tužno, usamljeno ili iscrpljeno da imaju puno pravo na ta osjećanja.
„Svima koji se tako osjećaju poručujem da imaju pravo da se tako osjećaju. Za ta osjećanja sigurno postoje neki razlozi, tako da je nemoguće da se gumicom izbrišu. U redu je i da se isplaču i podijele sa nekim svoja osjećanja. Ali isto tako da razmisle šta bi to bio neki mali korak da sebi pomognu da se osjećaju malo bolje i izdrže prazničnu euforiju oko sebe“ zaključuje Đumić.
Ukoliko praznična depresija potraje duže od dvije – tri sedmice, onda možemo reći da se radi o depresivnoj epizodi, a ne o prazničnoj depresiji. U tom slučaju svakako treba potražiti stručnu pomoć.
