Čitav slučaj o kojem imate priliku da čitate u nastavku korijen vuče još iz osamdesetih godina prošlog vijeka, kada su nadležne službe opštine Banjaluka provele imovinsko-pravni postupak oko eksproprijacije zemljišta neophodnog za izgradnju Ulice Koste Majkića u Banjaluci.
Međutim, nakon izuzimanja navedeno zemljište nije upisano na opštinu, odnosno grad Banjaluku, što je bilo više nego dovoljno da Batar Dragomir, nakon kupovine kuće, gradsko zemljište upiše na sebe i tako postane vlasnik dijela Ulice Koste Majkića. Nedugo potom, Batar poklanja kuću i okućnicu svojoj kćerki i zetu Paspalj Dariji i Aleksandru. Teško je vjerovati da je Batar sve mogao da uradi bez pomoći gradskih vlasti i zaposlenih u katastru i gruntovnici.
Batar je, nakon izuzetno sumnjivog načina prisvajanja gradskog zemljišta počeo izgradnju na istom, podižući pomoćne objekte, zatim zagrađujući ulicu i onemogućavajući pristup kućama u Ulici Koste Majkića.
Ugroženi mještani, a posebno porodica Mihajlović, obratili su se nadležnim gradskim službama Banjaluke, radi zaštite svojih prava, ali tek tada nastaju problemi. Građevinska inspekcija grada je brojnim mahinacijama izbjegla da, posljednje tri godine godine, poruši nelegalno izgrađene objekte Batara i Paspalja, iako je to nalagano od strane nadležnog Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. Za to vrijeme, Ministarstvo je poništilo 13 rješenja i zaključaka opštinskih organa, ali ni to nije bilo dovoljno da inspektori sruše bespravne objekte i oslobode ulicu.
Prvo su se gradski oci oglušili o prvostepena rješenja o rušenju dva objekta 23. oktobra 2017. koje nisu porušili 120 dana.
Nakon toga, zaključke o odlaganju rušenja bespravno izgrađenih objekata, iako je to suprotno javnom interesu, donio je sam gradonačelnik Igor Radojičić i tako stavio van snage do tada donesene akte o rušenju.
A kada su donesena drugostepena rješenja o rušenju od strane Ministarstva za prostorno uredjenje (za prvi objekat 22. maja 2018. godine, odnosno 07.06.2018. za drugi objekat), inspektor se poziva na novi paricioni period od 30 dana i namjerno odugovlači izvršenje rušenja, kako bi stupio na snagu novi Zakon o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, što se i dogodilo.
“U rješenju Ministarstva za prostorno uređenje jasno se navodi da je inspektor protivzakonito osporio mogućnost da se žalim na zaključke famozne opštinske inspekcije. Inspektor je izmislio novi paricioni period od 30 dana kako bi stupio na snagu Zakon o legalizaciji i tako svjesno i zlonamjerno odugovlačio proces. Ministarstvo je uočilo ovu zloupotrebu i navelo da se radi o namjernoj opstrukciji procesa”, navodi Mihajlović Rajko, vlasnik porodine kuće u Ulici Koste Mjakića.
Sve vrijeme izgradnje bespravnih objekata, urbanističko-građevinski inspektor grada Banjaluka, nije htio da obustavi izgradnju četiri objekta u početnoj fazi, obrazlažući da po zakonu nije mogao to da učini, jer se radi o nelegalnim objektima.
“Inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora nad sprovođenjem zakona u uređenju prostora SG 40/13, nije ovlašten za obustavljanje izvođenja nelegalnih radova”, navodio je predmetni inspektor.
Rajko Mihajlović tvrdi da se radi o jednom potpuno nerazumljivom i nelogičnom tumačenju zakona.
“Da se radi o nenormalnom tumačenju zakona, govori primjer da ako danas uzmete da gradite javni WC ispred ulaza u Banski dvor, niko ne smije ni da obustavi izgradnju objekta”, objašnjava Mihajlović.
Predmetni inspektor je do danas donio čak osam upravnih akata koje je poništilo Ministartvo za prostorno uređenje.
Interesantno je i to da je u maju 2018. tri puta prijavljena izgradnja betonskog zida koji je prerastao u dogradnju kuće, a do današnjeg dana, još nije napravljen uviđaj, niti donesen zapisnik ili bilo koji akt o ovom slučaju.
Vjerovali ili ne, ni za jedan od četiri nelegalna objekta nije podnesena niti jedna jedina prekršajna prijava protiv investitora, iako po Zakonu o inspekcijama i Zakonu o uređenju prostora, inspektor je bio dužan to da uradi, što potvrđuju i iz organizacije Transparency International.
“Zakonom o uređenju prostora i građenja RS u članu 188. stav 1 tačka 5 propisano je da će se novčanom kaznom od 500 KM do 5 000KM kazniti za prekršaj kao investitor fizičko lice, ako ne prijavi početak građenja u roku propisanom članom 109. U konkretnom slučaju, investitor nije prijavio izvođenje radova, tako da postoji pravni osnov za kažnjavanje investitora, međutim, Vaša inspekcija to nije uradila”, navodi TI u svojoj informaciji Odjeljenju za inspekcijske poslove grada 2.6.2020.
Rješenjima Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju od 10.3.2020. nalaže se predmetnom inspektoru da nastavi proces izvršenja rušenja dva objekta. Ova rješenja su postala izvršna 14.4.2020., a predmetni inspektor je odredio termin za prinudno izvršenje rušenja za treći jul 2020.
Inspektor je prvo gotovo tri mjeseca prolongirao termin za prinudno izvršenje, a zatim je donio protivzakonito rješenje o odlaganju izvršenja rušenja, ističu iz Transparensija.
“Urbanističko-građevinski inspektor nije imao pravni osnov da odloži izvršenje rješenja o rušenju nadstrešnice od 23.10.2017. u smislu člana 14. Stav 1 Zakona o upravnim sporovima RS, jer se upravni spor ne vodi protiv tog rješenja (niti protiv rješenja Ministarstva)kojim je odbijena žalba investitora, već se vodi protiv sasvim druge stvari, odnosno protiv rješenja kojim je poništen zaključak o prekidu postupka izvršenja i kojim stranci nije nametnuta nikakva obaveza koju ima izvršiti”, pojašnjavaju iz TI.
U dopisu od 17.7.2020. TI konstatuje i da se stiče utisak da inspektori svojim odlukama pogoduju investitoru u nastojanju da zadrži nelegalno sagrađene objekte.
Da stvar bude još teža pobrinuli su se Batari, pa su zajedno sa zetom Paspaljem, u nelegalno izgrađenim objektima otvorili farmu pasa i tako život u Ulici Koste Majkića učinili gotovo nepodnošljivim, a opet uz pomoć gradskih službi grada Banjaluka.
Predmetni inspektor nije zabranio obavljanje djelatnosti uzgoja pasa, a što je morao, jer se privredna djelatnost odgajanja pasa odvijala u bespravno izgradjenim objektima. Mještani Ulice Koste Majkića iz straha za svoju sigurnost i bezbjednost, s obzirom na, kako tvrde, svakodnevne prijetnje i postupke Batara i Paspalja, obratili su se nadležnim policijskim organima radi zaštite, ali tužilaštvo obustavlja istrage, a u poslednjem slučaju pravi proceduralne greške kako bi na samom kraju sud odbacio optužnicu.
Mještani pripremaju i pokretanje krivičnog postupka protiv Radojičić Igora, gradonačelnika Banjaluke, kao osobe odgovorne za rad Gradske uprave u cjelini, kao i nezakonitog obustavljanja postupka rušenja bespravno izgrađenih objekata.
Porodica Rajka Mihajlovića je bila prinudjena da se iseli iz kuće u kojoj su živjeli i zakupe privatni smještaj stotinjak metara udaljen od svoje kuće i Batara. Kako za naš portal objašnjava Rajko, zbog silnih prijetnji i onemogućavanja prilaza sopstvenoj kući, oni (sin, snaha i unučad) nisu imali nikakvu drugu mogućnost nego da se isele i počnu da žive u zakupljenom stanu nadomak sopstvene kuće.
Inače, Bataru, koji je tokom rata vodio gradski Fond za razvoj sela, izdat je prostor od 270 kvadratnih metara pod zakup još 1992. godine, odlukom tadašnjeg izvršnog odbora. Kako su pisale Nezavisne novine, u prostor na izuzetno prometnoj lokaciji, u neposrednoj blizini džamije Ferhadija, ušao je tako što je, zauzvrat, gradu dao poslovni prostor u Društvenom domu u Bronzanom Majdanu, udaljenom petnaestak kilometara od centra grada. Dvije godine kasnije, tadašnje gradske vlasti Batara oslobađaju plaćanja zakupnine na devet godina, zbog renoviranja prostorija doma u Bronzanom Majdanu i sanacije objekta u kojem se danas nalazi pekara. To je, poslije rata, i otvorilo prostor za parnicu, a Batar je od grada 2008. godine naplatio više od pola miliona maraka.
(Moja Hercegovina)
