Zahvaljujući svemu što se dešava u Bosni i Hercegovini, ali prvenstveno Republici Srpskoj, a posebno na političkom planu, naša zemlja se suočava s mikroekonomskim, a posljedično i makroekonomskim problemima o kojima u ovom trenutku gotovo niko ne govori. Dok političari vješto nameću teme koje zaokupljaju medije i javnost – a koje, po pravilu, nemaju direktne veze s realnim kvalitetom života – malo ko se osvrće na to kako će tekuća politička kriza uticati na privatni sektor, onaj isti sektor koji puni budžet i omogućava funkcionisanje države.
Ekonomski odjeci političke nestabilnosti
Iako još nema zvaničnih ekonomskih pokazatelja s obzirom na to da je od početka krize (kraj februara) prošlo relativno malo vremena, dostupne informacije i opšti ekonomski trendovi ukazuju na pogoršanje situacije. Prema dosadašnjim medijskim izvještajima i izjavama privrednika, poslovi vezani za prodaju automobila već su u drastičnom padu. Slično tome, promet nekretnina, koji je proteklih godina bio podstaknut investicijama dijaspore, također osjeća ozbiljne posljedice. Ljudi koji razmišljaju o kupovini stanova sada dvaput vagaju svoje odluke, imajući u vidu mogućnost da se njihova investicija uskoro može naći u središtu političke i bezbjednosne nestabilnosti.
Dijaspora kao ključni ekonomski faktor
Dijaspora igra ključnu ulogu u ekonomskoj stabilnosti Republike Srpske i BiH. Njene investicije, doznake i potrošnja tokom godišnjih odmora održavaju vitalne grane privrede. Međutim, ako se dijaspora dominantno odluči da tokom vaskršnjih i bajramskih praznika, ali i tokom ljeta, ostane u inostranstvu zbog straha od eskalacije političke situacije, efekti će biti dalekosežni:
Maloprodaja i uslužni sektor – Manja posjeta znači i manji promet u supermarketima, restoranima, kafićima i drugim trgovinskim objektima, što direktno pogađa privrednike i zaposlenike.
Turizam – Banja Luka, Trebinje, Višegrad i drugi turistički centri mogli bi osjetiti osjetan pad dolazaka, što bi se odrazilo i na smanjenje prihoda ugostitelja, hotelijera i svih povezanih djelatnosti.
Zdravstvene usluge, posebno dentalni turizam – Mnogi građani koji žive u inostranstvu koriste priliku da svoje stomatološke i medicinske intervencije obave u domovini zbog nižih cijena i poznatih stručnjaka. Svaka nesigurnost u zemlji može ih natjerati da svoje zdravstvene usluge potraže u drugim zemljama regiona.
Građevinski sektor – Ako dijaspora prestane ulagati u nekretnine, građevinske firme će se suočiti s manjim obimom posla, što može dovesti do otpuštanja radnika i smanjenja potrošnje u lancu povezanih industrija.
Kuda vodi ovaj trend?
Ukoliko politička nestabilnost potraje, dugoročne posljedice po ekonomiju mogle bi biti još teže. Pad privatne potrošnje vodiće do smanjenja poreskih prihoda, što će dodatno opteretiti budžet i natjerati vlasti na nova zaduživanja ili povećanje poreza, čime će dodatno oslabiti privredni ambijent. Sve to može rezultirati odlaskom preduzetnika i mladih stručnjaka u zemlje sa stabilnijim ekonomskim i političkim okruženjem.
Zaključak
Ekonomske posljedice političkih kriza često se javljaju sa zakašnjenjem, ali su neizbježne. Dok se političari bave ideološkim i identitetskim pitanjima, realni sektor trpi udarce koji bi u narednim mjesecima mogli postati vidljiviji i bolniji. S obzirom na to da se vlast finansira upravo iz privrede, političari bi trebalo ozbiljno da razmisle o dugoročnim efektima trenutne situacije i preduzmu korake ka stabilizaciji, jer u suprotnom, ekonomsko propadanje može postati nezaustavljivo.
Infoveza
