Foto: RiTE Ugljevik
Bosna i Hercegovina izvozi ugalj u vrijednosti od 1,5 milijardi KM godišnje. Termoelektrana Ugljevik, ključni stub elektroenergetskog sistema Republike Srpske, od 30. novembra je van funkcije zbog nedostatka uglja. Dnevna šteta prelazi 550.000 KM, uz dodatne troškove od 100.000 KM za pokretanja proizvodnje, kao i za penale Elektroprivredi Republike Srpske.
Apsurd postaje veći kada se uzme u obzir da koncesiju na ležište „Ugljevik Istok 2“ ima privatna firma „Comsar Energy RS“. Stručnjaci smatraju da bi vraćanje ovog ležišta u vlasništvo RiTE Ugljevik omogućilo produženje radnog vijeka preduzeća do 2050. godine. Umjesto toga, svjedočimo zastojima koji nanose ogromnu štetu ne samo preduzeću, već i lokalnoj zajednici.
Gradski dio opštine Ugljevik ostao je bez grijanja, što je posebno pogodilo vrtiće i škole. Razmatra se opcija obustavljanja nastave u osnovnim i srednjim školama. Iako je alaramantno stanje u opštini Ugljevik, ove informacije su prošle gotovo neopaženo u ostatku Republike Srpske. Ovaj zastoj nije samo tehnički problem, već je simbol sistemske disfunkcionalnosti i odsustva odgovornosti onih koji upravljaju energetskim sektorom.
Posebno zabrinjava odsustvo reakcije ključnih aktera. Ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić i direktor ERS-a Luka Petrović ni nakon deset dana nisu ponudili objašnjenje o razlozima jednog od najvećih zastoja u istoriji energetskog sektora Republike Srpske. Njihovo ćutanje reflektuje ne samo ignorisanje problema već i potpunu ravnodušnost prema ozbiljnim ekonomskim i društvenim posljedicama. Ni direktor RiTE Ugljevik, Diko Cvijetinović, nije se obratio javnosti, iako je prije samo mjesec dana izjavio:
“Situacija u Rudniku i Termoelektrani ‘Ugljevik’ jeste složena, ali nije alarmantna i zabrinjavajuća, ima dovoljno uglja i radnici i građani nemaju razloga za zabrinutost.”
Danas, ove riječi ne djeluju samo kao ozbiljan previd, već i kao potencijalno svjesno obmanjivanje javnosti, što dodatno produbljuje krizu povjerenja u institucije.
Diko Cvijetinović, Foto: Dešavanja u Bijeljini
U jeku ovog energetskog kolapsa, dodatni teret stavlja i zahtjev Elektroprivrede RS za povećanjem cijene električne energije za 20%. Ovo poskupljenje, koje će neminovno izazvati lančani efekat rasta troškova u privredi i svakodnevnom životu građana, dolazi u trenutku kada mnogi već štede svaku marku kako bi prebrodili rastuće ekonomske izazove. Paradoksalno, dok građani trpe posljedice nesposobnosti upravljanja sektorom, oni koji su odgovorni za ovu situaciju i dalje ostaju nijemi, bez jasnih odgovora ili preuzimanja odgovornosti.
U uređenom sistemu odgovornosti, ovakvi propusti bi već zahtijevali hitne istrage, a ključne osobe bile bi pozvane da daju izjave pred nadležnim institucijama, uključujući i tužilaštvo. Međutim, u našem slučaju, čini se da izostanak odgovornosti postaje pravilo, a ne izuzetak. Kako je moguće da termoelektrana koja igra ključnu ulogu u stabilnosti energetskog sistema ostane bez sirovina? Gdje su planiranje i koordinacija? Zašto javnost ostaje uskraćena za informacije o uzrocima ovog kolapsa i koracima ka njegovom rješavanju?
Jedini “odgovor” koji je javnost do sada dobila svodi se na prebacivanje odgovornosti, što se ne može smatrati ozbiljnim ili prihvatljivim odgovorom za štetu koja je već načinjena. Takvo ponašanje ne rješava problem, već ga dodatno produbljuje, ostavljajući građane i privredu u neizvjesnosti. Vrijeme je da odgovorni prekinu ćutanje i ponude odgovore, a nadležne institucije preduzmu konkretne korake kako bi ovakav nemar postao pravna, a ne samo politička stvar. Ukoliko se to ne dogodi, ostaje pitanje – koliko je još kriza potrebno da shvatimo da ovo nije normalno i da na to nismo pristali?
(Nebojša Djurić, profesor na ETF Univerziteta u Banjaluci)
