Foto: Buka
Prijetnje novinarima u BiH su skoro pa svakodnevna pojava. Posljednja u nizu je upućena Slađanu Tomiću, dopisniku Buke iz Sarajeva. Prijetnja je upućena putem društvenih mreža od strane Jasmina Mulahusića iz Luksemburga.
U objavi na svom Fejsbuk profilu Mulahusić je napisao: “Vjerujem da će neko sresti Slađana i Danijala i fino popričati s njima. Stvar je samo vremena i momenta. Zamislite kako su Slađanovi samo slavili kada je pukla granata na Markalama, ili kada nije uspjela deblokada Sarajeva. Sada Slađanu smeta što Nihad organizuje podsjećanja na zla koja su činili Tomići i ostali Mladićevi zločinci.”
Uz ovaj status je postavio i fotografiju Tomića i napisao: „Ovo je Slađan Tomić s Pala. Njegova kuća i njegova porodica dala je Ratkov stroj oko 20 pripadnika Vojske Republike Srpske koji su opkoljavali Sarajevo, ubijali i ranjavali bošnjačku djecu. Sada Tomić i Hadžović za Nihada govore da je Radikal“.
O posljednjim prijetnjama i šta očekuje od nadležnih institucija države razgovarali smo sa Slađanom Tomićem.
– Da li si i prije ovih posljednjih prijetnji u dosadašnjem radu u medijima dobijao slične prijetnje?
Prijetnje su, nažalost, u ovom poslu česta pojava. Imao sam i na početku svoje karijere kada mi je prijetio Ibro Duraković na Fejsbuk profilu sadašnjeg kantonalnog zastupnika Harisa Zahiragića, preko prijetnji od Jasmina Mulahusića i njegovih sljedbenika do indirektnih prijetnji poput “bolje da ne znaš šta ti se sprema” nakon mojih kritika poteza i određenih vjerskih službenika Srpske pravoslavne crkve. Svima njima je zajednička mržnja i želja da me se demonizuje, dehumanizuje i opravda bilo kakav oblik nasilja nada mnom.
Mulahusić je nakon objave u četvrtak i u petak nastavio sa objavama, a ovaj put me upoređuje sa Ristom Đogom, a kao rezultat njegovog pisanja pratioci u komentare pišu kako se nadaju da ću završiti kao Đogo. Da ću biti ubijen, faktički.
– Da li ćeš prijaviti prijetnje nadležnim institucijama ili misliš da je to borba sa vjetrenjačama poznajući kako radi naše pravosuđe?
Iskren da budem, ne vjerujem u rad pravosudnih organa jer sam do sada prijavio dva ili tri napada i/ili prijetnje i/ili ugrožavanje sigurnosti što je možda deseti dio takvih pritisaka koje sam prijavio, a epilog je uvijek – nema elemenata krivičnog djela. Znam da neke strukture u policiji takođe misle slično kao i oni koji me napadaju, a jednom sam od policajca iz Republike Srpske kada sam imao problem nevezan za moj posao dobio odgovor – zovi Bakira Izetbegovića da ti pomogne, ne znajući ili ne želeći da zna da zapravo i strukture koje kontroliše Izetbegović ugrožavaju moju sigurnost. Kako da vjerujem tim policajcima? Ipak, sutra će se nečiji nerad pravdati neprijavljivanjem tako da, prijavio sam posljednju prijetnju na više adresa, a podnio sam i krivičnu prijavu jer smatram da je Mulahusić počinio niz krivičnih djela.
– Da li ćeš nešto promijeniti u svom radu kao novinar ili ćeš nastaviti da pišeš kao što si i do sada pisao?
Ne mogu mene mijenjati ovakve okolnosti, kao što vjerujem da neće promijeniti ni kolegu Danijala Hadžovića s kojim sam radio prije 5,6 godina. Od tada smo promijenili i redakcije, i vrste medija i godinama trpili pritiske, ali, evo, još se nismo promijenili zbog toga. Ako je cilj da nas se ušutka Sizifov je to posao. Ono što me može promijeniti je da ako mi neko od kolega koje cijenim kaže da ono što radim ne valja, tada mogu da razmišljam o tome kako biti bolji. Na kraju najviše mi je žao izgubljenog vremena i to je ono što me usporava, ali ne i sprečava u poslu, i žao mi je što mi novinari moramo da se bavimo ovim stvarima. Sreća, ipak smo demokratska zemlja i imamo dosta obrazovnih psihoterapeuta koji će da čiste za nezaustavljivim trovačima javnog prostora.
– Da li te je strah posle ovih i sličnih prijetnji?
Mene zaista nije strah, ali strah me je za novinare. Ista ova osoba je, osim kolegu Hadžovića i mene, prozivala i koleginice Natašu Vasić, Helenu Javor, Rubinu Čengić, Daliju Hasanbegović, Selmu Fukelj, Senku Kurt, Lejlu Mazlić, Edinu Kalamujić, Ivanu Erić; kolege: Ninu Bilajca, Senada Hadžifejzovića, Amira Zukića, Kenana Kešmera, Almedina Šišića, Ajdina Kambera i mnoge druge. Ako sutra neko napadne bilo koga od nabrojanih koleginica i kolega, spisak je dug i ne sjećam se svih huškanja, prva adresa na kojoj trebamo tražiti odgovornog je Jasmin Mulahusić. On ljudima bukvalno crta metu na čelo. Žao mi je što tu metu ne vide nadženi MUP-ovi i tužilaštva.
(Infoveza)
