FOTO: D.Božić/EuroBlic
Niz identičnih priznanja projektanata, koji su potvrdili da njihovi stambeni objekti namijenjeni izbjeglim i raseljenim praktično ne služe ničemu, građani su dodatno platili 2.057.659 KM. Direktne ugovore podobnim firmama podijelio je Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije, odnosno DNS-ovi direktori Marko Aćić, a potom i Ljubo Ninković.
„Tokom građevinskih radova (realizacije ugovora) ukazala se potreba za nepredviđenim, dodatnim radovima koji su bili neophodni, o čemu su se i nadzorni organ i odgovorni projektanti izjasnili, kako bi objekat funkcionisao i služio namjeni, a isti nisu bili obuhvaćeni tehničkom dokumentacijom (glavnim projektom).“
Niz identičnih priznanja projektanata, koji su potvrdili da njihovi stambeni objekti namijenjeni izbjeglim i raseljenim praktično ne služe ničemu, građani su dodatno platili 2.057.659 KM. Direktne ugovore podobnim firmama podijelio je Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije, odnosno DNS-ovi direktori Marko Aćić, a potom i Ljubo Ninković.
Na svaki od 16 ugovora potpis je stavljen nakon „pregovaranja“ sa poznatim građevinarima, ali da o tome javnost ne zna ništa.
Žurnal je 10. jula prošle godine, odgovarajući na Aćićevu poruku poslanu posredstvom režimskih medija da smo iznijeli niz netačnih, tendencioznih i neprovjerenih informacija, objavio sedam do tada sklopljenih ugovora vrijednih ukupno 612.761 KM. Nakon toga, Aćić potpisuje još dva i to za dodatne radove na objektu u Kozarskoj Dubici i Modriči.
Javnost o svojim „pregovaranjima“ nije obavijestio, a sakrio je i podatke šta je to nedostatak u glavnim projektima. Ugovor vrijedan 56.382 KM prvo je sklopio sa konzorcijumom „Nigra“, „Niskogradnja Marjanović“, „Netmont“ i „Elta kabel“, a potom drugi od 26.719 KM sa „Braćom Mićić“, „Euromontom“, „Balegemom“, „L.G.N.D -Elekto“ i „Roaming Networksom“.
Nekada desna ruka Nenada Nešića, bivšeg direktora „Puteva RS“ kojem se kao „zdravstveni razlog“ za povlačenje s funkcije ukazao lider vladajućeg SNSD-a Milorad Dodik, tada je ućutao. Možda nije dovoljno dijelio pa je nedugo zatim naprasno smijenjen. Po praksi, nikome nije odgovarao za galantnu podjelu budžetskog novca. U direktorsku fotelju zasjeo je njegov stranački kolega Ljubo Ninković i nastavio tamo gdje je Aćić stao.
Ninkovićevih sedam direktno datih ugovora vrijedi ukupno 1.361.798 KM sa uračunatim PDV-om. Nakon što kontaktira direktora privatne firme i dogovori dodatno trošenje, napiše da su odgovorni priznali propust, da neće snositi dodatne troškove, već da će sve ponovo pasti na leđa poreskih obveznika.
Za dodatne radove na zgradi od 20 stanova u Bratuncu Ninković je polovinom decembra prošle godine dao 84.093 KM i to konzorcijumu „Braća Mićić“, „Duo-Lift“, „Džena“ i „ABC Solutions“. Iz udobne direktorske fotelje, nakon obrazloženja za koje je bio ubijeđen da je dovoljno, istog mjeseca za iskrsle radove na tri dobojske lamele sa 134 stana dao je 409.833 KM. Ninković je sve direktno ispregovarao sa „New Sanatronom“, „GP Krajinom“, „AD Graditeljem“ i „Termotehnikom“.
I za vlasti blizak „Jokić invest“ iz Zvornika direktor Ninković je našao „poslić“ od 64.765 KM u višegradskoj zgradi sa 40 stanova za raseljene. Pretposlednjeg dana 2020. na ugovor je stavljen potpis. Svakako, i u julu ove godine za vlasnika Ivu Jokića bilo je istog posla, ali na Sokocu – 122.719 KM.
Zanimljivo, građevinska sezona u Sekretarijatu ne prestaje, projektant i nadzorni organ rekli su da zgradu od 48 stanova u Trebinju treba prilagoditi namjeni, ali da to dodatno košta. Naravno, sve je odmah na raspolaganju pa i oni koji će uzeti dodatne svote iz javne kase. Konzorcijum „Inkoprom“, „Unijat-M“, „Energetik“ i „Sector Security“ ubijenog privrednika Slaviše Krunića, firma koju u javnosti sve češće povezuju sa porodicom Dodik, dobija nevjerovatnih 483.818 KM.
Ninković je firmama koje je sam birao, a sve pravdao nedostacima iz glavnih projekata, namijenio i poslove u Prijedoru, Brodu, Šamcu i Vukosavlju. Dva ugovora vrijedna – 137.376 KM i 54.195 KM dobila su dva konzorcijuma „Gratod“, „Unijat-M“, „Elektroobnova“, „Ar Klima“ i „DESKinženjering“ sa „Promaksom“.
Svi ugovori potpisani su nakon pregovora sa firmama koje je Sekretarijat, odnosno Marko Aćić i Ljubo Ninković kao odgovorni u direktorskoj fotelji, odabrane za poslove. Jer, pregovarački postupak bez objave obavještenja ostavlja jedino tu mogućnost, a funkcioneri je prečesto i obilato koriste. Samim tim, svi ostali ponuđači nisu imali pravo da se jave na tender.
(Žurnal)
