Iz vazduha selo izgleda kao postapokaliptično područje, a nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci pretvoreni su u crne ponore. Miroslav Stakić, čija kuća se nalazi neposredno uz kop rudnika, u razgovoru sa novinarom Valtera otkriva kako se već dvije godine pokušava institucionalno boriti protiv uništavanja njegovog imanja ali i sela. Reakcije institucija izostaju. Institucije na svim nivoima, ali i čelni ljudi grada Prijedora, prave se gluvi i slijepi kada je problem rudnika u Bukovoj Kosi u pitanju.
Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske početkom februara izdalo je novu ekološku dozvolu za rudnik uglja u Bukovoj Kosi kod Prijedora, potvrdili iz ovog ministarstva.
Sve se dešava nakon što je Okružni sud u Banjaluci poništio prethodnu, u decembru prošle godine.
Na ovaj način ponovo su ugašene nade mještana ovog prijedorskog sela da bi rudnik uglja, koji je razorio selo i već sada ostavio nesagledive posljedice po živote ljudi u tom mjestu, konačno mogao biti zatvoren.
ISKOPAVANJE POČELO PRIJE DOBIJENIH DOZVOLA
Podsjećamo da je Ministarstvo prvu ekološku dozvolu preduzeću Drvoexport iz Teslića za eksploataciju mrkog uglja na ležištu Bukova kosa – Prijedor izdalo u maju prošle godine.
„Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju je 4.2.2026. godine, postupajući po presudi Okružnog suda u Banjoj Luci broj: 11 0 U 038984 25 U od 11.12.2025. godine, izdalo ekološku dozvolu za eksploataciju mrkog uglja na ležištu ‘Bukova kosa – Prijedor’ kod Prijedora, prva faza rudarskih radova, površine eksploatacionog polja od 9,15 ha, odgovornom licu „DRVO-EXPORT“ d.o.o. Teslić. Ministarstvo nije zvaničnim putem obaviješteno o navedenim zahtjevima mještana Bukove Kose“, potvrdili su iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS izdavanje nove dozvole.
Kompanija Drvoexport iz Teslića, koja se dovodi u vezu sa odbornikom SNSD-a u tom gradu Srđanom Klječaninom Rufijem, iskopavanje na lokalitetu Bukove Kose počela je 2024. godine bez potrebnih dozvola i dobijene koncesije. Postupak dodjeljivanja koncesije pokrenut je tek polovinom jula. 2024. a koncesiju je Drvoexport dobio u septembru te godine. Iskopavanje uglja u Bukovoj Kosi počelo je u martu, pola godine prije dodjeljivanja koncesije.
Ta činjenica je nevjerovatna čak i za Republiku Srpsku, ali postaje donekle razumljivija kada se u priču uključe informacije da je posao kopanja uglja u Bukovoj Kosi ali i Bistrici (selu između Prijedora i Banjaluke) dogovoren između Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, a da su u posao oko uglja u Republici Srpskoj upletene kompanije Zvonka Veselinovića i Milana Radojičića, dvojca uticajnih Vučićevih „biznismena“.
Ugalj iz Bukove Kose u potpunosti se izvozi u Srbiju.
Klječanin je široj javnosti poznat i kao neko ko je za nešto više od 40 miliona maraka kupio parcele na Jahorini. On je, međutim, prije petnaest dana pristao na sporazumni raskid ugovora sa Vladom RS zbog pritisaka Ustavnog suda BiH i pitanja državne imovine. Niko nije postavljao pitanje odakle Klječaninuuopšte toliki novac.
Iz kabineta Aleksandra Vučića nikada nisu odgovorili na pitanja u vezi rudnika u Bukovoj Kosi i Bistrici i tvrdnji da posao vode njegovi ljudi, a da su i Klječanin i Drvoexport samo paravan. Ista reakcija je godinama i iz kabineta Milorada Dodika (dok je imao funkciju).
NJIVE I VOĆNJACI PRETVORENI U CRNE PONORE
U međuvremenu, kako iskopavanja u Bukovoj Kosi traju već tačno dvije godine, selo je pretvoreno u predvorje pakla i neprepoznatljivo je. Kop se nalazi u srcu sela, od najbližih kuća udaljen manje od stotinu metara. Iz kopa, budući da je ugalj koji se kopa jako lošeg kvaliteta i sadrži deset procenata sumpora, isparava ovaj hemijski element, zbog čega su u nekoliko navrata, bez efekta, protestovali i građani Prijedora, koji je udaljen osam kilometara. Iz vazduha selo izgleda kao postapokaliptično područje, a nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci pretvoreni su u crne ponore.
Foto: Apokaliptične fotografije Bukove Kose, snimljene dronom
Miroslav Stakić, čija kuća se nalazi neposredno uz kop rudnika, u razgovoru sa novinarom Valteraotkriva kako se već dvije godine pokušava institucionalno boriti protiv uništavanja njegovog imanja ali i sela. Reakcije institucija izostaju. Institucije na svim nivoima, ali i čelni ljudi grada Prijedora, prave se gluvi i slijepi kada je problem rudnika u Bukovoj Kosi u pitanju.
Inače, iz kabineta gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora nisu odgovorili na naša pitanja u vezi Bukove Kose. Javor, koji je i član Dodikovog SNSD-a, ni ranije nije odgovarao na pitanja u vezi ovog rudnika. Generalno i on i kompletna prijedorska vlast ponašaju se kao da se i Bukova Kosa i Bistrica dešavaju negdje stotinama kilometara daleko od ovog grada.
Miroslav Stakić priča kako se nada pojavila kada je Okružni sud u Banjaluci poništio ekološku dozvolu.
„Poništenje ekološke dozvole je izuzetno značajno, jer formalno znači da je dovedena u pitanje zakonitost eksploatacije u tom periodu, ali na terenu od oktobra 2023. nisu stali radovi. Svakodnevno su izvođene rudarske aktivnosti. Za mještane poništenje ekološke dozvole predstavlja nadu da institucije makar nešto rade. Međutim, stvarni efekat zavisi od daljih koraka institucija, te da li će biti obustave radova, sanacije terena i utvrđivanja odgovornosti. Samo poništenje bez konkretnih mjera ne rješava posljedice koje su već nastale“, kaže Stakić.
MJEŠTANIN STAKIĆ PODNIO VIŠE PRIJAVA
Kako je resorno ministarstvo prije nekoliko dana izdalo novu ekološku dozvolu, tako su se i pokazale namjere institucija. Problem je vraćen na početak. Stakić je u posljednjih 12 mjeseci na stalnoj vezi sa gotovo sve i jednom relevantnom institucijom u RS. Traži reakciju i zaštitu, budući da mu je opstanak u rodnom selu ugrožen.
Stakić: Dugoročna šteta je i najteža, jer podrazumijeva trajno narušavanje kvaliteta života, smanjenje upotrebne i tržišne vrijednosti imovine, kao i potencijalne posljedice koje će se tek manifestovati kroz vrijeme
„Na mom imanju evidentirana su ogromna fizička oštećenja i degradacija zemljišta, uključujući narušavanje infrastrukture i štetu na višegodišnjim zasadima voća, mahom stabala oraha. Posljedice su i ekološke prirode, prašina, buka i promjene u režimu voda, generalno rečeno promjena života u potpunosti. Šteta je značajna, kompleksna i ne može se svesti isključivo na finansijski iznos. Ona ima više dimenzija: materijalnu, ekološku i dugoročnu. Materijalna šteta obuhvata oštećenja zemljišta, infrastrukture i višegodišnjih zasada. Ekološka šteta odnosi se na degradaciju prostora, uticaj prašine, buke i promjene u režimu površinskih i podzemnih voda. Dugoročna šteta je možda i najteža, jer podrazumijeva trajno narušavanje kvaliteta života, smanjenje upotrebne i tržišne vrijednosti imovine, kao i potencijalne posljedice koje će se tek manifestovati kroz vrijeme“, govori Stakić.
On je, zbog nezakonite eksploatacije mineralnih sirovina, prekoračenja koncesionog polja, rada bez važeće ekološke dozvole i ugrožavanja života, imovine i prostora, podnio prijavu Rudarskoj inspekciji Republike Srpske.
Stakić navodi da kompanija Drvoexport ima dozvolu za eksploataciju na površini od oko devet hektara, a da se u praksi na terenu kopa na površini od oko 30 hektara. U prijavi navodi i da su radovi počeli prije pribavljanja potrebnih dozvola (radovi počeli 2023. dok je dozvola za eksploataciju izdata tek u januaru 2025). U prijavi navodi i da se jalovina odlaže nepropisno, u neposrednoj blizini naseljenog područja.
Zbog ugrožavanja imovine i bezbjednosti i aktivnog klizišta na odlagalištu jalovine Stakić je prijavu podnio i Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.
Prijave su redom podnošene i vodnoj, rudarsko-geološkoj, ekološkoj i saobraćajnoj inspekciji Republike Srpske. Od svih je traženo inspekcijsko postupanje i zaustavljanje nezakonitih radova.
Republička uprava za inspekcijske poslove RS prije tri dana izvršila je vanrednu inspekciju na lokalitetu rudnika. U njihovoj službenoj zabilješci konstatovano je da su evidentirane promjene na terenu, da je došlo do pomjeranja humusnog sloja, da je registrovan odron mase sa odlagališta, da je utvrđena šteta na parcelama u vlasništvu Miroslava Stakića, da su subjektu nadzora izrečene mjere zabrane i dati rokovi za otklanjanje nepravilnosti, kao i da je naložena izrada projektno-tehničke dokumentacije za sanaciju privremenog odlagališta.
PRIJEDORSKI ODBORNICI U STRAHU OD DODIKA
Stakić napominje da je iskopavanje uglja ugrozilo i spomen područje iz Drugog Svjetskog rata, a da ni zbog toga apsolutno niko ne reaguje.
„O ovom pitanju govorim sa dubokim ličnim bolom. Riječ je o lokalitetu Jezerine, mjestu stradanja 103 civila, od čega više od 80 djece. Ta činjenica sama po sebi nosi težinu koju je teško izraziti riječima. To nije samo istorijski podatak, to je trajna opomena i mjesto kolektivnog pijeteta. Takvi lokaliteti moraju bi biti izvan svakog ugrožavanja, izvan svake ekonomske računice i interesa, a ipak, ono što posebno boli jeste gotovo potpuna tišina u javnom prostoru Republike Srpske. Čini mi se kao da sjećanje na postradale, naročito na djecu, ne dobija prostor koji zaslužuje. Kada društvo i institucije prećute ovakve teme, tada se ne potiskuje samo rasprava, potiskuje se i osnovni osjećaj poštovanja prema žrtvama, potiskuje se ljudskost. Stvara se utisak da su moć i novac važniji od dostojanstva mrtvih i od granica koje bi morale biti neprikosnovene“, ogorčen je Stakić.
Foto:Partizanski spomenik iz II svjetskog rata
Iz Centra za životnu sredinu Banjaluka upozoravaju na ekološku katastrofu koja ne da prijeti, nego se već dešava na lokalitetu Bukove Kose.
„Bitna stvar kada je u pitanju Bukova kosa jeste da se prilikom prethodnog ispitivanja pokazalo da je procenat sumpora u uglju koji se tu nalazi oko nekih deset odsto. Prvenstveno iz tog razloga se nikad prije nije ni rudarilo na tom području, zato što je to ugalj izuzetno lošeg kvaliteta. Investitor je rekao da će vršiti probne radove, a ne istraživanje terena. U tom trenutku vidjeli smo da velik broj kamiona odlazi sa rudnika i vrši se eksploatacija. Mi smo se tada prvi put susreli sa tim terminom. Zabrinjavajuće je da neko može doći na neki teren i raditi šta hoće, bez ikakvih posljedica“, objašnjava Dragan Ostić iz ove organizacije.
Inače prijedorski odbornici su prije dvije godine digli ruke protiv davanja saglasnosti za otvaranje rudnika u Bukovoj Kosi. Njihovo protivljenje kratko je trajalo, a prestalo je nakon što im je zbog pobune stigla opomena iz Banjaluke.
Od tada se iz ove lokalne zajednice više niko ne oglašava.
Vladimir Kovačević
Izvor: valterportal.ba
