Znanje se, to nije ništa novo, kod nas ne cijeni dovoljno. Politička ili svaka druga podobnost, važnije su od stručnosti. Ali drugačije zvuči kada sve ovo kaže jedan naučnik i to vrlo uspješan koji je, kako se to kaže, van političkih zbivanja.
Nebojša Đurić je viši asistent za naučnu oblast Matematička analiza i primjene na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci. Ove nedjelje dobio je priznanje Univerziteta za uspjehe u naučnoistraživačkom radu.
Đurić je ostvario još jedan uspjeh, uslovno rečeno. Među prvim je mladim naučnicima koji su “postali poznati” bar u našem malom javnom mnjenju u Republici Srpskoj i BiH, koje vapi za pravim pričama i stvarno dobrim vijestima.
Konkretno, 32-godišnji matematičar, porijeklom iz Blatnice kod Teslića, riješio je neke višedecenijske matematičke probleme i sada je poznat, pod navodnike, u pozitivnom smislu. Bar svi novinari znaju: to je onaj matematičar što rješava probleme.
Možete ga sresti kako otvara festival ‘’Zaplet’’ u Gradskom pozorištu ‘’Jazavac’’ i pratiti ga na tviteru – na profilu mu je Rubikova kocka, a među tvitovima piše: “nikada nemojte potcjenjivati čovjeka kojem je dosadno”. Jer za veliki problem treba dosta vremena.
Kakve vi to probleme rješavate gospodine Đuriću? Svake godine čini se objavljujemo po jednu vijest o vašem uspjehu?
Poslednje tri godine sam posvećen rješavnju višedecenijskog problema, riječ je o Inverznom problemu za operatore Šturm-Liuvilovog tipa sa kašnjenjem. Sa ovim problemom sam se upoznao 2016. godine na matematičkoj konferenciji Republike Srpske. Tada sam upoznao i ruske matematičare Sergeja Buterina i Vjačelasva Jurka koji su svjetski eksperti u ovoj oblasti. Mislio sam da ću teško dosegnuti nivo kako bi bio uopšte u mogućnosti da rješavam ovaj problem. Ipak, dvije godine kasnije sam bio spreman za određene rezultate.
Vremenom sam počeo da vladam znanjem u ovoj oblasti i u jednom trenutku sam odlučio da se potpuno posvetim rješavanju ovog problema. Ispotavilo se da je to jako dobra odluka. U poslednjih godinu dana zajedno sa ruskim kolegom Sergejom Buterinom sam objavio tri naučna rezultata u kojima sam u potpunosti riješio ovaj problem.
Kako se rješava matematički problem, da li proces podrazumijeva stalno razmišljanje o nekoj teoriji i da li vam ideje ili rješenja dođu iznenada, dok šetate, ili spavate na primjer?
To je jako dobro pitanje. Itekako razmišljam o problemu dok šetam ili vozim. Jednom mi je ideja došla u snu, ipak nije bila efikasna. Proces rješavanja matematičkih problema podrazumjeva potpunu posvećenost, jednostavno u tom periodu se nalazite u nekoj drugoj dimenziji. Da biste riješili neki problem potrebno je da konstantno učite, povezujete znanje, ali isto tako da budete kreativni. Ponekada taj momenat kreativnosti čekate poprilično dugo, ali bez obzira na upornost i rad, bez njega ne bi bilo moguće doći do rješenja.
Da li ste svjesni da svojim naučnim uspjesima ”prijetite” da iz glavnih vijesti i sa naslovnih strana izbacite političare?
Moj prvi vrhunski rezultat je objavljen prošle godine u sred izborne kampanje. Tada sam na naslovnim stranama zamijenio političare na par dana. Nisam očekivao toliku medijsku pažnju jer sam smatrao da ova sredina nema sluha za nauku. Ispostavilo se da nisam bio u pravu. Društvo je pokazalo da cijeni kvalitet, a ja sam dobio motivaciju da nastavim pisati kvalitetne naučne radove.
Mnogi naučnici koji su postigli zapažene rezultate ne žele da se medijski eksponiraju. Za razliku od naučnika političari se guraju kako bi dospjeli na naslovne strane. Iz tog razloga veliko mi je zadovoljstvo kada zamijenim političare na naslovnim stranama.
Vijest da kod nas postoje mladi ljudi koji se bave naukom je kao kap vode u pustinji. Kakvo je stvarno stanje naše naučne zajednice?
Mnogi ljudi u našoj zemlji smatraju da je bavljenje naukom luksuz koji ne možemo sebi priuštiti. Žao mi je što vlada takvo mišljenje. Zahvaljujući tom razmišljanju suočeni smo s tim da se budžet za nauku smanjuje usljed ekonomske krize. Slijedi težak period za nauku, ali ipak zahvaljujući entuzijazmu naučnika siguran sam da ćemo taj period uspješno prevazići.
Smatrate li da se u našem društvu znanje cijeni i vrednuje?
Ne. Definitivno se znanje ne cijeni u onoj mjeri u kojoj bi trebalo. Ako se neko ne slaže, neka pogleda ko sve predaje u osnovnim školama i na koji način dolaze do posla. Sve dok podоbni budu ispred kvalitetnih, nemamo nikakve šanse. Boriću se da to promijenim, pa makar ta borba bila gubljenje vremena.
Postoji li neki matematički model za idealnu vlast u jednoj zemlji, koliko naučnike (matematičare) zanimaju svakodnevne teme kojima se mediji bave?
Mislim da je važno da svi utičemo na političke i društeve procese. Vlast je projekcija naroda, tako da bi bilo idealno da svako od nas radi na sebi. Takođe, bilo bi dobro da predlažemo različite ideje onima koji odlučuju u ime nas. Previše smo pasivna sredina za promjene na bolje. Nije dobro da nas ne zanima aktuelna politička situacija. Prije primjene matematičkih modela, potrebno je da jako puno radimo na političkoj kulturi.
(Mondo)
