Dva sistema za navodnjavanje u dva naselja na području grada Goražda, u koje je uloženo oko dva miliona KM iz kredita Svjetske banke koji je BiH uzela 2012. godine, nisu u funkciji i ne zna se kada će biti jer se ne zna ko njima treba da gazduje! Sistemi prolaze kroz Ahmoviće i Kodžaga Polje, te naselja Hubjeri i Kazagići.
– Ni jedan nije stavljen u funkciju. Godina niko nije uzeo ključ od tog sistema. Vlada FBiH i Svjetska banka su pravili te sisteme s lokalnim ljudima, a da ih nisu edukovali, kaže gradonačelnik Goražda Ernest Imamović. Cijeni da je Goražde izgubilo šansu da tokom proteklih 25 godina razvije poljoprivredu – grad nema mljekaru, voćnjaci su zarasli i postali neobradive površine… Pojašnjava da veliki broj goraždanskih farmera vodu za svoja imanja povlači iz Drine improvizovanim sistemima za navodnjavanje – pumpana i crijevima, ali da je to postalo komplikovano do kako je izgrađen veliki zid kao obaloutvrda.
– Ti sistemi za navodnjavanje su višemilionski projekat, mislim da su ta dva sistema koštala skoro dva miliona KM i mislim da je tu investitor želio samo potrošiti pare. Mnogo je propusta napravljeno u izradi tog projekta i mnogo je nejasnoća, potencijalni korisnici nisu edukovani o prednostima tog sistema i načinu korištenja i stanovništvo nije spremno da koristi sistem iako je neko od načelnika ili pomoćnika u ovdašnjim vlastima ocijenio da nama to treba. To je normalno negdje drugo, recimo u Čapljini, ali ovdje je drugačije, ovdje ljudi to gledaju kao atak i pitaju se zašto investirati u nešto ako neće koristiti. Nama je zaista u interesu da to proradi, da se stavi u funkciju, spreman sam i da Grad plaća struju, ali moramo znati šta se tačno dogodilo i mi sada formiramo komisiju koja će istražiti sve oko tog procesa. Mnogo je ljudi s kojima treba razgovarati i preko čije zemlje prolazi sistem, kaže Imamović i zaključuje da su projekti poput ovog sistema za navodnjavanje zanimljivi jer ima mnogo aktera i svako ima svoju istinu.
Gradnja ovih sistema za navodnjavanje u Goraždu i na još devet lokacija u FBiH, te nekoliko u RS je finansirana kreditom Svjetske banke. Vlada FBiH je 15. marta 2012. podržala inicijativu da se kreditnim zaduženjem kod Svjetske banke (IDA – Međunarodna asocijacija za razvoj) osiguraju sredstva za realizaciju Projekta razvoja navodnjavanja u iznosu do 47.059 miliona dolara od čega je FBiH dobila 22,94 miliona dolara. Odluku o ovom zaduženju su donijela oba doma Parlamenta BiH u decembru 2012. i januaru 2013. godine. Na realizaciji projekta u FBiH je radio Ured za implementaciju projekata pri Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi FBiH na čijem čelu je Alojz Dunđer.
– Kada je Vlada FBiH odlučila da ide u ovaj posao, priprema projekta i sve drugo je definisano sa Svjetskom bankom i onda je jedno tijelo od 15-ak ljudi koje je formirao ministar Šemsudin Dedić preuzelo proces i odabralo lokalitete. Oni su se rukovodili strateškim programskim dokumentima, a ne putem javnog poziva. Kriterijumi su bili utvrđeni s predstavnicima Svjetske banke i bilo ih je desetak – ekonomska isplativost, količina zemljišta, spremnost lokalne zajednice za sufinansiranja, riješeni imovinsko-pravni odnosi, da područje nije miniramo, ali i da sistem ne može biti privatizovan, pojašnjava Dunđer i napominje da je radno tijelo uradilo fizibiliti studije i studije održivosti i utvrdili da je gradnja tih sistema za navodnjavanje ekonomski isplativa.
– Koncept investicije je bio da prije odluke o investiranju predstavnici lokalne zajednice daju nama kao predstavniku investitora, odnosno Svjetskoj banci pismenu potvrdu da podupiru taj projekat i preuzimaju određene obaveze i dali su ih predstavnici i izvršne i zakonodavne vlasti i predstavnici farmera ili poljoprivrednika – da prihvataju taj projekt i da će po izgradnji u cijelosti preuzeti brigu o izgrađenom sistemu. Morali su dostaviti i izjave farmera da će biti članovi udruženja korisnika, plaćati vodu kada dođe do toga i sve drugo. Sam aspekt upravljanja i održavanja smo ostavili na volju jedinicama lokalne samouprave, da svaka u skladu sa svojim specifičnostima odluči koji će to sistem upravljanja biti i ko će biti zadužen za održavanje sistema, naplatu vode i sve drugo. U Goraždu je zbog jako loše organizacije komunalnog preduzeća lokalna vlast dala potporu da se poljoprivrednici organizuju i da im sistem bude predat na održavanje jer i drugdje u svijetu su razvijeni sistemi za navodnjavanje dati udruženjima, a biti predsjednik udruženja korisnika voda je pitanje časti, to su najcjenjeniji ljudi u svojim zajednicama, kaže Dunđer. Pojašnjava da su tokom gradnje sistema budući korisnici dobili tehničku pomoć i studijska putovanja da vide gdje se koriste takvi sistemi i kako, kako se upravlja njima, te da su nabavili namještaj za prostor koji su udruženja dobila na korištenje u sjedištu MZ Hubjer.
Priča da je 2020-te godine, poslije lokalnih izbora, razgovarao s novim gradonačelnikom Goražda Ernestom Imamovićem da ga upozna sa svim projektima koje Ured ima u Goraždu, njihovim statusom…
– Kada sam mu pomenuo sistem za navodnjavanje i dao procjenu troškova koje bi korisnici sada mogli imati, to je za oba lokaliteta 10 do 15 hiljada maraka godišnje, rekao je da Grad to može osigurati. Ali moramo biti iskreni – kada smo krenuli s investicijom imali smo jako pozitivnu situaciju, u Hubjerima je bila intenzivna plastenička proizvodnja, većinu proizvoda je išla na tržište u Sarajevo i mi smo sve to jedva čekali i vjerovali da tom investicijom možemo proizvodnju dići na viši nivo. Tada je većina farmera imala riješen sistem za navodnjavanje, kod mnogih je to bilo na jedan primitivan i privremen način: pumpe adekvatne snage su im iz Drine izbacivale vodu kroz postavljena crijeva, priča Dunđer. Napominje da bi korisnici sistema trebali plaćati za utrošenu vodu vodovodnom preduzeću koji bi moralo imati koncesiju na vodu, a ako vodovod nema koncesiju – onda bi poljoprivrednici morali sami plaćati koncesiju, svaki pojedinačno.
-Ministarstvo za poljoprivredu razumije tu problematiku i bili su spremni da podrže zahtjev za koncesiju, da naknada bude minimalna i jednokratna, ali naknada koju bi sada farmeri trebali plaćati se odnosi na same troškove energije i održavanje sistema, eventualnih kvarova i administrativne potrebe funkcioniranja sistema, kaže Dunđer.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika grada Goražda Munib Kazagić iz Hubjera prisjeća se da je sve počelo prije nekoliko godina, četiri ili pet.
– Kada su prvi put dolazili, a došli su s dva ili tri džipa i pitali koliko izvora imamo, čime zalijevamo i kako, rekli smo im da imamo improvizovane pumpe i vatrogasna crijeva, da imamo izvore, a i gradsku vodu kad nema vode na izvoru. Ja imam i bunar čije sam iskopavanje platio, imam hidrofor i meni praktično nije trebalo to navodnjavanje, ali ima drugih kojima je trebalo i mene su ti ljudi iz Ministarstva i Svjetske banke molili da okupim ljude. Neki su bili protiv toga, nisu dali prelaz preko svog imanja, ali na kraja smo pristali i postavljen je rezervoar, ali nije bio na sigurnom mjestu, bila je tu kosina i klizavo i ja tu ne bih smio nasuti mnogo vode, prokopali su kanale po poljima, napravili šahtove, stavili cijevi, postavili crpku dole kod Drine, ugradili vodomjere, ali ništa nikada nije pušteno u rad, nije urađen ni probni rad koliko ja znam, navodno je pušteno malo vode, ali samo za prve redove, priča Kazagić.
U vrijeme gradnje sistema za navodnjavanje predsjednik MZ Vitkovići na području koje je jedan od dva sistema koji ne rade bio je Dževad Bekrija.
– Imali smo nekoliko edukativnih sastanaka s predstavnicima Svjetske banke, dolazili su ljudi iz Španije da nam objašnjavali kako će to funkcionisati u tehničkom smislu, platila ih je Svjetska banka. Na jednom od tih sastanaka povela se priča ko će upravljati sistemima kada budu završeni i jedna od ideja gradskih goraždanskih vlasti je bila da se preda opštinskim komunalnim preduzećima, ali mi smo, poučeni iskustvom kako oni rade, predložili da se naprave udruženja koja će upravljati sistemima. Formirali smo udruženje VIKO Vitkovići-Kolobarice i ideja je bila da mi sistem preuzmemo kada bude gotov. Projekat je vođen iz Sarajeva i nadzor i izvođači radova, sve su oni radili, probijeni su svi rokovi gradnje, imao sam verbalne sukobe s gospodinom Dunđerom iz Ministarstva i projekat je završen i upotrebljiv je – jednom je bilo slikanje organizovano, bili su lokalni političari, predstavnici Ministarstva, uključena je pumpa, uzeta voda iz Drine i bačena do rezervoara na 50 metara višoj nadmorskoj visini od rijeke odakle bi voda trebala slobodnim padom da ide u sistem, ali pravno gledano – nije završen jer nije predat nikome i sada stoji nekoristan, priča Bekrija i naglašava da je investitor, ako nije prihvatao Udruženje, sistem trebao povjeriti nekom drugom.
– Nisam siguran, ali mislim da sistem nikada nije dobio upotrebnu dozvolu, kaže Bekrija i naglašava da on ne živi na području koje bi ovaj sistem snabdijevao i da tu nema zemljište, nego je samo bio predsjednik MZ, ali da je lično platio sve troškove osnivanja udruženja koje je postalo nepotrebno.
Predsjednik jednog od udruženja korisnika voda formiranih da bi upravljali sistemom za navodnjavanje je Ibrahim Babić.
– U radovima sam učestvovao tako da sam kao predsjednik udruženja morao potpisivati situacije s izvođačima radova. Izvođač je bila firma iz Tuzle i oni su završili primarni dio. Dva puta su pomicali bazen koji je trebao biti izgrađen, pa su zbog terena odustajali od toga. Onda su postavili hidrant, pa odustali jer vlasnici zemlje nisu htjeli vatrogasna crijeva, potom su napravljeni šahtovi za svaku parcelu i postavljeni vodomjeri. O tim promjenama su odlučivali ljudi iz Svjetske banke i iz uprave Grada Goražda, desetak puta su dolazile delegacije na teren, neki Havijer, mislim, i Tomas i još neki. Kada je završen primarni dio ja nisam pozvan na tehnički pregled i ne znam da li je uopšte izvršen tehnički prijem, ali je krenula gradnja sekundarne mreže za svaku parcelu i navodno je i to završeno, ali tehnički prijem nije izvršen. Kako u udruženju imamo desetak korisnika koji se ozbiljno bave plasteničkom proizvodnjom i njima voda treba cijele godine – treba im navodnjavanje, u martu 2021. godine sam poslao dopis u upravu Grada, načelniku za komunalne poslove, jer je Grad učestvovao u gradnji sekundarne mreže sa 30 posto sredstava – tražio sam da nam do proljeća puste sistem jer nam treba voda, ali nisam dobio odgovor. I početkom decembra 2021. sam bio kod pomoćnika načelnika za komunalne poslove i pitao šta je sa sistemom jer on nama treba, pa da izvršimo pripreme do proljeća, ali to još stoji i niko ništa ne javlja, priča Babić. Kaže da je Svjetska banka insistirala da se formiraju udruženja, da su oni to i uradili – registrovali udruženje, napravili statute, otvorili račun…
– Dali su nam i prostorije u mjesnoj zajednici i već 5-6 godina se ništa ne dešava, a ja sam platio sve na početku i sada bih trebao završni račun podnositi, ali ne podnosim jer je promet nula, a treba platiti knjigovođu za završni račun. Mislim da je bilo preuranjeno formirati udruženje prije tehničkog prijam i zato nije zaživjelo – u početku su ljudi bili vrlo zainteresovani, ali to traje devet godina i ljudi su se ohladili, ne vjeruju više u te sisteme, priča Babić i naglašava da je vlasnik trebalo biti Ministarstvo za privredu Bosanskopodrinjskog kantona, ali i Grad…
Mirsad Hubanić je na ovom projektu bio lokalni konsultant od posebnog povjerenja za investitore, ali je, kaže, prije kraja radova Dunđer s njim raskinuo ugovor.
– Imao sam zadatak da pregledam sve s izvođačima radova, pomogao sam da se formiraju tri udruženja – dva u Goraždu i jedno u Foči-Ustikolini i dok sam ja radio na tome – uređeni su depoi za vodu, glavni vodovi, pumpne stanice… Bilo je to za 88 hektara u Cvilinom polju, u Kodžagama i Ahmovićima 24 i u Kazagićima oko 40 hektara… dakle ukupno oko 150 hektara, ali ne znam šta se desilo kasnije, ne znam ni zašto je sa mnom raskinut ugovor. Ured za implementaciju projekata je imao zadatak da pripreme tehnički prijem, ali meni se čini da oni to nisu uradili i koliko ja znam – tehnički prijem nije završen, kaže Hubanić.
Dunđer danas tvrdi da ne zna šta se sada dešava u Goraždu, da je upotrebna dozvola izdata na udruženje korisnika voda – Udruženja korisnika voda Hubjeri i Kazagići i Udruženja korisnika vode Ahmovići i Kodžaga Polje i da se ne sjeća koliko je koštala gradnja sistema – možda dva miliona KM, a možda manje.
– U Goraždu su upotrebne dozvole izdate za obje lokacije. Samim završetkom procesa s formalno-pravne strane prestaju i naše obaveze jer mi kao Ured nekada imamo i po 50 otvorenih ugovora i ne možemo raditi monitoring da li je nešto nakon završetka u funkciji ili nije. Oni su sada odgovorni za dalje postupanje sa sistemom za navodnjavanje, ali naravno da se i ja osjećam odgovornim, svi smo odgovorni u skladu sa svojim nadležnostima i ja lično, ne mogu staviti prst u uho i reći šta me briga. Možda su oni koji su potpisali izjave promijenili mišljenje jer bi oni trebali ući u sistem i plaćati vodu. Možda je to jedan od razloga. Imam osjećaj, možda i subjektivan, da se ti ljudi plaše odgovornosti jer taj koncept upravljanja je utvrđen na dobrovoljnoj bazi, da li ne žele plaćati vodu, da li imaju druga rješenja ili ne vjeruju jedni drugima – ne znam, ono što smo mi nastojali uraditi jeste da se krajnji korisnici pozicioniraju kao faktori, kaže Dunđer.
Ibrahim Delić, zastupnik Naše stranke u Skupštini Bosansko-podrinjskog kantona već neko vrijeme insistira na istini o ovom projektu.
– U prošlom sazivu je Vlada SBK, zajedno s ministrom Dedićem, presjecala vrpce kao da je projekat završen, ali on nikada nije predat na upravljanje ili održavanje bilo kome. Grad je bio dužan da zajedno s kantonalnim ministarstvom i Vladom FBiH formira udruženje farmera koje će održavati taj sistem za navodnjavanje. Njima bi trebao biti predat na upravljanje. U Službi za urbanizam i prostorno uređenje su mi rekli da je sistem predat na upravljanje predsjednicima mjesnih zajednica, ali Dževad Bekrija za Kadžaga Polje i Jahoviće kaže da to nije tačno. Potrošili smo blizu 3 miliona KM za Goražde i Foču-Ustikolinu uzalud i to će ostati kao naš spomenik gluposti, kaže Delić. Podsjeća da je Vlada BPK 2018. godine objavila da je prva faza uspješno realizovana, a da ni jedan poljoprivredni proizvođač nikada nije koristio taj sistem za navodnjavanje, te da za navodnjavanje desetinama dunuma ne može biti korišten sistem od pola cola.
– Ovo nije prvi put da taj ured i Agencija za vode iz sliva Save uzmu kredit i samo naprave spomenik gluposti. Na moj upit Ministarstvu poljoprivrede u Vladi FBiH je Dunđer odgovorio da je u završnom izvještaju Svjetske banke navedeno da je projekat vrlo uspješan i da je doveo do značajnog povećanja proizvodnje, a u Kantonu mi je rečeno da Komisija za prijem nikada nije dala upotrebnu dozvolu. Mislim da su pare date za taj projekat bačene, to je promašena investicija. Čini mi se da Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi FBiH često koristi taj Ured za implementaciju projekata za sporne projekte, oni kao da su veza između korisnika, izvođača radova i Svjetske banke i da nalaze projekte koji nikome ne koriste. Sumnjam da je Alojz Dunđer sprega između SB i Ministarstva, kaže Delić i napominje da je lokalna vlast u projekat uložila između 30 i 40 hiljada KM.
Prema dostupnim informacijama koje je Dunđer potvrdio, osim Goražda, sistem za navodnjavanje izgrađen je u Foči-Ustikolini, koštao je milion KM, lokalno komunalno preduzeće bi trebalo održavati sistem kojim upravljaju farmeri okupljeni u zadrugu, ali nije dobio upotrebnu dozvolu; u Bihaću i Sanskom Mostu će biti izgrađeni na području mjesnih zajednica Klokot – Papari i Bakšaiš u Bihaću i Šehovci i Trnava u Sanskom Mostu, koštaće oko tri miliona KM, a gradnja još nije počela jer nisu obezbjeđene sve građevinske dozvole; u Širokom Brijegu su rekonstruisani otvoreni kanali za navodnjavanje izgrađeni u doba Austrougarske vlasti i sada navodnjavaju oko 2.000 hektara, sistemom gazduje opštinsko komunalno preduzeće, a Opštinsko vijeće je donijelo odluku da Opština snosi sve troškove održavanja kako bi podsticala farmere da koriste taj sistem; u Odžaku je postavljen sistem koji je trebao služiti za navodnjavanje i odvod voda, ali radi samo odvod, navodnjavanje ne jer su se pojavili sporovi oko najma zemljišta, te u Živinicama i Žepču.
Ured za reviziju institucija FBiH je za 2020-tu godinu zabilježio da je Jedinica za implementaciju projekata u šumarstvu i poljoprivredi PIU – Sarajevo, koja nije u sastavu Ministarstva, implementirala je dva projekta: Projekt razvoja navodnjavanja ( IDP) – planirana realizacija 12.544.461 KM, a realizovano 12.172.981 KM.
Prema saopštenju iz Vlade FBiH – 29. jula 2021. je prihvaćena informacija Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva o realizaciji projekata Program razvoja ruralne konkurentnosti (RCDP), Vodoopskrba i odvodnja otpadnih voda u Federaciji BiH – WATSAN FBiH, Razvoj navodnjavanja i Zaštite od poplava Drine s objašnjenjem o uzrocima eventualnog odstupanja realizacije od planiranih ulaganja u projekte i zastojima u njihovoj realizaciji za drugi kvartal 2021. godine.
Za Svjetsku banku je ovaj projekat završen u martu 2020. i ljudi koji su radili na njemu su širom svijeta na novim projektima. U izvještaju o provedbi projekta razvoja navodnjavanja i rezultatima (https://documents1.worldbank.org/curated/en/104601601997109547/pdf/Bosnia-and-Herzegovina-Irrigation-Development-Project.pdf) stoji da analize pokazuju da su projektna ulaganja bila isplativa i da su imala dobar ekonomski efekat, da su za lokalne aktere u Ljubinju, Bratuncu, Goraždu i Mostarskom Blatu održane obuke za upravljanje navodnjavanjem. Autori izvještaja naglašavaju da je, kako nisu unaprijed određeni prostori za navodnjavanje i drenažu, izvršena ekonomska i finansijska analiza za odabrana reprezentativna područja da bi se ilustrovale koristi od projekta, pa su Goražde u FBiH i Novo Selo u RS identifikovani kao prioritetna područja. Goražde se pokazalo kao najskuplje u smislu jediničnih troškova po hektaru, ali je tom analizom bilo utvrđeno da postoji velika vjerovatnoća da planirane investicije izazovu značajan razvojni uticaj… Autori izvještaja naglašavaju da je samo u Goraždu, prije ove investicije, 20 hektara navodnjavano organizovano, a 70% površine uglavnom kišom i prinosi su zbog manjka vode bili znatno ispod potencijala. Kroz projekat je, samo u Goraždu, ugrađeno šest zajedničkih pumpi, mali rezervoari za vodu i ukopane su plastične cijevi za dovod vode, te obezbjeđene skretnice ili hidranti ka grupama poljoprivrednika i ukupna bruto korisna površina koja je dobila navodnjavanje povećana je sa 20 na 140 hektara od čega koristi ima oko 375 farmera sa prosječnom veličinom farme od 0,4 hektara. Ukupni kapitalni troškovi za razvoj u Goraždu procijenjeni su na 3 miliona KM (BAM 20.000/ha ili 13,330 USD/ha).
Autori izvještaja napominju da su lokalne zadruge u Goraždu razvile dobar pristup sarajevskom tržištu, da mnogi poljoprivrednici uzgajaju povrće u plastičnim staklenicima i da mogu uzgajati do 3 usjeva godišnje i da su zbog projektnih ulaganja prinosi povećani i da je koristi od projekta na nivou farme veće od procijenjene u fazi pripreme projekta. Naglašavaju da su podaci uzeti od klijenta za područja Goražda i Novog Sela, a da projektni građevinski radovi na ostalim lokacijama su bili pri kraju ili još nisu započeli navodnjavanje. Tim Svjetske banke piše na ovaj izvještaj dobio komentare entiteta iz FBiH u septembra 2020. godine, dok su iz Republike Srpske dostavili svoju verziju izvještaja u junu 2020, ali da FBiH nikada nije dostavila konačan izvještaj o završetku projekta.
(Interview)
