Prema podacima BIRN-a BiH, javni sektor u Bosni i Hercegovini raspolaže sa više od 6.100 putničkih službenih vozila, a najskuplje je u garaži predsjednice Republike Srpske, čija vrijednost je 258 hiljada maraka.
Ko u Bosni i Hercegovini može da priušti auto od stotinu hiljada maraka, pogotovo u jeku pandemije? Rijetki se mogu pohvaliti takvim luksuzom. Međutim, na tom spisku je dosta političara, direktora javnih preduzeća i drugih funkcionera. Među onima koji se voze limuzinama- jedna je bitna razlika. Dok građani dubljih džepova sami finansiraju skupe igračke, nosiocima javnih funkcija- plaćaju ih poreski obveznici.
Dok su političari pozivali na štednju i najavljivali rezove u pandemijskoj 2021, dok su se novčanici sve više tanjili, u Bosni i Hercegovini nabavljeno je 156 službenih putničkih auta vrijednih 5,6 miliona maraka. Nabavke su, zbog krize u zdravstvenom sektoru, otkaza i dramatičnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica prošle gotovo ispod radara. Na cijenu se pri odabiru nije gledalo.
“Moraju da imaju najveći mogući komfor, najbolja moguća sjedišta, digitalna rješenja, najbolju sigurnost, audio i video ugođaj kompletan. To je ono što oni gledaju, i nekako postoji između njih to neko nadmetanje ko će imati skuplji automobil”, Semir Mujkić,urednik BIRN-a BiH.
I dok većina građana Bosne i Hercegovine na posao ide gradskim prevozom, pješke ili automobilima koji su jedva u voznom stanju, recimo, načelnik Opštine Prozor-Rama vozi se limuzinom koju je nabavio prošle godine, koja košta 112 hiljada maraka. Ivančević u ovoj nabavci nije vidio ništa sporno. Najskuplji četvorotočkaš prošle godine odvezen je u Elektroprivredu HZHB Mostar. Koštao je oko 150 hiljada maraka, a u tu cijenu uključena su i kožna, sportska sjedišta sa grijanjem i paljenje vozila bez ključa, otkriva BHRT.
Tenderi za nabavku službenih auta postavljeni su tako da je, osim što nije direktno naznačeno, bukvalno nacrtana određena marka i model, pa nikakve dileme ne može biti koji auto je na spisku želja načelnika, gradonačelnika, ministara i direktora.
Da stvari budu još ozbiljnije, na dvije trećine tendera prijavi se samo jedan ponuđač koji posao i dobije. Na sumnjive tendere tako najčešće nema ko ni da se žali.
– Ponuđači se dogovore da jedan učestvuje na jednom postupku, drugi na drugom, da se jedni drugima ne miješaju i da bez aktivne konkurencije nude svoju robu po najvećim mogućim cijenama. Tako da mi u konačnici automobile plaćamo i više nego što bismo trebali – kaže Damjan Ožegović iz Transparency International-a BiH.
Prema podacima BIRN-a BiH, javni sektor u Bosni i Hercegovini raspolaže sa više od 6.100 putničkih službenih vozila, a najskuplje je u garaži predsjednice Republike Srpske.
Novonabavna vrijednost mu je 258 hiljada maraka.
Ne zaostaju mnogo ni auta na adresi Savjeta ministara BiH, piše BHRT.
(BN)
