Protiv Nenada Nešića, bivšeg direktora Puteva Republike Srpske i lidera od vlasti odmetnutog Demokratskog narodnog saveza, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS podnijelo je izvještaj Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka zbog zloupotrebe položaja.
Odjeknulo je to danas u medijima bliskim Miloradu Dodiku, lideru na lokalnim izborima u Banjaluci potučenog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji novopečenom opozicionaru neće oprostiti kriminal i zgrtanje javnog novca. Sve ovo Dodiku do 14. oktobra, kada se Nešić drznuo da mu kaže “ne”, nije ni najmanje smetalo.
U izvještaju je kao osnov naveden nezakoniti ugovor, težak 26 miliona KM, koji je Nešić 2018. godine, za održavanje oblasti 1 (prijedorskih puteva), dodijelio prijedorskom tajkunu Draganu Čorokalu, odnosno njegovim firmama “Kozaraptevi” i “Prijedorputevi”.
“Nešić se sumnjiči i da je naložio plaćanje ispostavljenih situacija koje je to društvo dostavljalo po osnovu tako zaključenih ugovora, čime je pribavio imovinsku korist privrednom društvu ‘Prijedorputevi’ u iznosu od skoro 17 miliona KM sa PDV-om”, navedeno je iz tužilaštva.
ŽURNAL OBJAVLJIVAO DOKAZE, DODIKU KRIMINAL NIJE BIO TRN U OKU
Upravo o ovome te iste godine Žurnal je objavio više dokumentovanih tekstova.
Prethodno je Nešić, bez analize i objašnjenja, odbacio 12 miliona KM jeftiniju ponudu prijedorske “Niskogradnje Marjanović”. Ova firma podnosila je žalbe Kancelariji za razmatranje žalbi u Bosni i Hercegovini, a kako je Nešić i tamo imao svoje igrače, obraćala se u Sudu BiH.
Iako je Sud Nešiću naredio da sporni ugovor raskine, presuda je završila u ladici. Čorokalo je nastavio da održava puteve, ali uz nezakonite sporazume o arbitraži. Utakmicu je za prvog putara dovršavao Milan Tegeltija, presuđujući da se Čorokalu isplaćuju milionski iznosi. Samo za ovaj slučaj davno potkovani predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH naplatio je 30.000 KM.
I Republičko javno tužilaštvo odlučilo je da se pretjerano ne zamara “anonimnim” krivičnim prijavama protiv Nešića, podnesenim za reketiranje putarskih firmi sa kojima ovo javno preduzeće ima zaključene ugovore, pa je od decembra 2017. do juna 2018. godine odbacilo čak tri ovakva predmeta. Kao razlog su navodili nepostojanje dokaza kojim bi Nešić i njegovi saradnici zaslužili podizanje optužnice. Ista naredba donesena je i kada je prijavu podnijela “Niskogradnja Marjanović”.
JOŠ NEŠIĆEVOG KRIMINALA
Polovinom oktobra 2017. godine prijavu protiv Nešića, izvršnog direktora za tehničke poslove „Puteva“ Duška Gojića i Nešićevog brata Predraga, a zbog primanja mita, zlostavljanja, iznuda i ucjena, Okružno tužilaštvo Banjaluka proslijedilo je Republičkom tužilaštvu koje već 5. decembra donosi naredbu o nesprovođenju istrage. Ista prijava, ali od druge firme s kojom je Nešić sklopio ugovor o održavanju puteva stigla je 24. novembra. Po automatizmu, tužilaštvo je, bez naročitih provjera, odbacilo.
Dva direktora, Nešić i Gojić bili su glavni akteri i prijave koja je podnesena 15. januara 2018. godine zbog, kako je navedeno, nezakonitog potpisivanja okvirnog sporazuma za održavanje puteva sa „Mrkonjićputevima“ i „MG Mindom“, u vlasništvu poznatog mrkonjićkog putara i ktitora Mladena Milanovića Kaje. Međutim, začudo, ni tu nije bilo posla za tužioce.
NEŠIĆEVO RUGANJE: “RS IMA ISTRAŽNE ORGANE KOJI RADE SVOJ POSAO”
Nakon odbacivanja prijave za reketiranje kooperanata, Nešić je pobjedonosno rekao:
“Određeni ljudi podnose anonimne prijave bez osnovanog razloga. Ne iznenađuje me to što je Okružno javno tužilaštvo Banjaluka protiv mene odbacilo prijavu. Ovo potvrđuje da Republika Srpska ima istražne organe koji, očigledno, rade svoj posao i preduzimaju mjere u skladu sa zakonima.”
To mu je bio novi vjetar u leđa za kršenje zakona, pogotovo onog tenderskog. U planu trošenja novca građana odredio je da će 2019. godine na raspolaganju imati 157,2 miliona KM. Milione narodnih maraka je imao, ali, očito, i firme s kojima je direktno sklapao poslove vrijedne do 7.020 KM sa uračunatim PDV-om. Čak 107 direktnih sporazuma vrijednih ukupno 464.780 KM predvidio je u planu.
Iako u Zakonu o javnim nabavkama BiH jasno stoji da u toku jedne godine ne mogu da budu provedena dva ista tenderska postupka, Nešić je ovakvih pod istu šifru zaveo mnogo, bez imalo ustručavanja.
UMILJAVANJE I ŠUTIRANJE
Umiljavao se i Dodiku dajući državne poslove firmi s kojom njegov sin, Igor Dodik sarađuje. Spojio je stare stranačke znalce – SNSD i SDP. Odluku o kupovini opreme za pilot projekat uspostavljanja inteligentnih transportnih sistema donio je polovinom jula prošle godine. Vrijednost ugovora bila je 1.168.890 KM, a posao su dobil “Prointer” i “BS Telecom”. Već ove, 2020. godine, „Prointer“ je zadužen da „Putevima“ nabavi poslovni softver vrijedan4.677.328 KM.
Iako je 2018. godine za 680.000 KM kupio 21 službeno vozilo, Nešić je i prošle godine planirao da se obrati auto-dilerima kojima je nudio180.000 KM. Preskupa službena vozila morala su da imaju telefone, kožna sjedišta, kompjutere, hromirane elemente, roletne, odjeljak za naočale i kišobrane, pa i isofix za dječje sjedište. I ove godine za iste namjene izdvojio je gotovo 300.000 KM.
Planirao je i da javno preduzeće zaduži sa 200 miliona KM, ali mu Svjetska banka, nakon što su joj predočeni dokazi o njegovom kriminalu, nije izašla u susret. Kreditne iznose je smanjivao na kasnijim tenderima, ali tada već je počela da se hladi koaliciona ljubav, pa ni banke nisu bile zaiteresovane za davanje novca.
Ugovore je sklapao i sa putarima koji su ranije pred Sudom BiH odgovarali za utaju poreza. Za održavanje puteva u “oblasti 7” odredio je“Zvornikputeve”, iako je vlasnik Jelenko Vasić bio osuđen na zatvorsku i novčanu kaznu. Vrijednost posla procijenjena je na više od 22 miliona KM.
Mjesto radnje, objavio je Žurnal početkom avgusta 2018. godine, bio je Istočni Drvar, izvođači radova – „Mrkonjićputevi“ i „MG Mind“ mrkonjićkog tajkuna Mladena Milanovića Kaje i „Niskogradnja“ laktaškog Ljubomira Ćubića! 16,6 miliona KM dato je za 16,6 kilometara seoskog puta.
U posljednje vrijeme, otako je, prema riječima opozicionih političara, u ruke porodice Dodik dospjela Ćubićeva “Niskogradnja”, Nešić nije mnogo razmišljao. Bez ikakve kontrole dodijelio je 24 posla vrijedna 72.766.897 KM. Često je direktno birao kroz netransparentni pregovarački postupak bez objave obavještenja…
U stopu ga je pratio Zoran Injac, kojeg je postavio za savjetnika. Desilo se to nakon dvije Injčeve afere oko namještanja tendera u “Aerodromima RS” i “Putevima”.
Raspisivao je i konkurse. One predizborne. U posljednjem takvom nacrtao je kandidate. Pravnik za bezbjednost i kriminalistiku morao je da bude proizvod banjalučkog Fakulteta za bezbjednost i zaštitu, a menadžer preduzetničke ekonomije odnjegovan na Sokocu, u porodici Milovana Cicka Bjelice, SDS-ovog načelnika te opštine.
Očito namještene pripravničke pozicije, želio je da popuni kadrovima Slobodana Župljanina, dekana gorepomenutog fakulteta na Nezavisnom univerzitetu u Banjaluci i savjetnika predsjednice RS Željke Cvijanović, i Biljane i Spasoja Bjelice, kćerke i rođaka načelnika Sokoca, koji su vlasnici tamošnje Visoke škole za uslužni biznis.
Bivši prvi putar je i čovjek iz naroda. Fotografije sa druženja često objavljuje na “official” profilima na društvenim mrežama. Naročito se, uz hashtagove DNS i Nenad Nešić, trošeći novac naroda, hvalio na Instagramu.
Umije Nešić i da proslavi. Na jednom od porodičnih slavlja, ne tako davno, bahato je šutirao novac, koji, očito, “poštenim i predanim radom za Srpsku” nije zaradio.
(zurnal.info)
