Političke strasti (što u BiH službeno nazivaju predizbornom kampanjom) su se smirile i život može da nastavi svojim tokom. Može da nastavi kao da se nikad ništa nije desilo, zabava je završena, pravićemo se da je sve u apsolutno najboljem redu. Na sjelu ćemo prokomentarisati prljavu kampanju, udarce ispod pojasa, tu i tamo istaći svog favorita, ali ćemo stidljivo da prećutkujemo činjenicu da živimo u vremenu gdje u pojedinim mjestima imate jednog jedinog kandidata za obnašanje najviše izvršne funkcije u lokalnoj zajednici.
To i ne bi bilo problematično da živimo naprimjer u sjevernom dijelu Korejskog poluostrva, a ne na jugoistoku evropskog istorijsko-civilizacijskog kontinenta. To i ne bi bilo problematično da smo korektorom prekrili član 1. podčlan 2 Ustava BiH: „Država Bosna i Hercegovina je zasnovana na načelima demokratije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda.“
Moja najtoplija preporuka je film „Diktator“ iz 2012. godine, kojeg je napisao i izveo Sacha Baron Cohen. U tinejdžerskim danima sam otkidala od smijeha na tematiku filma, a danas mi služi umjesto romantičnih tragedija kada mi treba da se isplačem. U jednoj od scena, general Aladeen, kojeg igra Sacha Baron Cohen, se kandiduje za predsjednika. Kada se pojavi izborni poster, on je prikazan sa samo svojim imenom. Poster sa samo imenom naglašava njegovu samouvjerenost i uvjerenje da je njegovo ime dovoljno da pobijedi, što podsjeća na to kako mnoge autokrate ne osjećaju potrebu da se legitimizuju kroz stvarne izbore ili participaciju građana. U drugoj sceni se može primijetiti da su izbori koje organizuje Aladeen više forma nego suština. Prikazuje da su izbori rigged (namješteni) i da nema stvarne konkurencije. Tokom kampanje i predizbornih aktivnosti, Aladeen ima apsurdne interakcije s ljudima koje osvjetljavaju njegovu nesposobnost da razumije ili se uklopi u stvarni svijet demokratije.
Back to reality, što bi naši stari rekli. Jedna od svetih stavki koje treba da ispunite u načelno demokratskoj zajednici, da biste uživali politički legitimitet je politički pluralizam. Pluralizam koji podrazumijeva postojanje različitih interesa, vrijednosti i grupa unutar društva, igra ključnu ulogu u procesu sticanja legitimnosti. Ako u predstavničkoj demokratiji, kakvu imamo u Bosni i Hercegovini, vidite samo jednog kandidata na glasačkom listiću, znajte da ste zaglibili i da ste zaista izgubljen slučaj. Ako jedan čovjek može u svom političkom programu da objedini sve interese i volju desetine hiljada ljudi on je ili mesija ili smo mi jednolične, nezahtjevne, automatizovane kopije koju Ministarstvo misli (Orvel:1984) štanca. Opozicioni lideri istakli su da nisu uspjeli da profilišu barem formalnog protivnika višegodišnjim kandidatima koji dolaze iz vladajućih strultura, jer kako kažu, niko se ne usuđuje dirati u to osinje gnijezdo. Kakvu poruku šalje opozicija svojim simpatizerima? Da smo ustuknuli pred mašinerijom, proizvodnjom volje, da je ideja o građanskom kažnjavanju političkih poteza tek utopija o kojoj sanjamo? Na sat i po vremena vožnje od Sarajeva, Mostara i Banjaluke odjekuje izjava jedinog kandidata za načelnika opštine Kupres: “Kod mene nema euforije. Ja ne osjećam ništa, znam da sam već pobijedio” ili što bi Nadrealisti rekli: “Za mene više nema dileme – ja sam glasao za sebe”. U ovu izjavu se ušuškala cjelokupna sistemska devastacija izbornog procesa, ostvarivanja legitimiteta i demokratičnosti.
Kome da se zahvalimo na ovoj predstavi? Apstinentima koji 4 godine ne miču prstom, rulji, opoziciji, otvorenom utjerivanju straha, političkoj nekompetenciji, masi koja svoja apsolutna građanska i politička prava koriste da bi javnosti poručili da je bolji jedan kandidat, nego njih deset i da bi voljeli da je jedan kandidat za sve nivoe vlasti?
Da vas Džordž Orvel zove na kafu, šta biste mu rekli? Šta bi uradio sebi kada bi saznao da su njegova maestralna djela za oplemenjivanje masa nezasite autokrate iskoristile kao uputstvo za stvaranje režima strahom, prijetnjom i egzodusom stanovništva i da uprkos načelnim slobodama telećim pogledom buljimo u sve ono protiv čega se borilo, krv se prolivala i životi davali?
Ljudi, samo da vam javim, Orvel objesio.
Nevena Zelenika