Foto: Hercegovina.info
Kroz minimalne koncesione naknade, ali i naknade mrežarina Bosna i Hercegovina kreirala je ambijent minimalnog finasijskog opterećenja za kompanije sa stranim kapitalom koje ulažu u obnovljive izvore energije. S druge strane, državne elektroprivrede posluju pod teretom milionskih odšteta za izgubljene arbitraže ulažući značajna finansijska sredstva u revitalizaciju zastarjelih sistema. Izostanak strategije i kontinuitet kašnjenja u razvoju energetike platit će građani povećanjem računa za električnu energiju.
Nedavno je Bosnu i Hercegovinu potresao blackout, nastanak kolapsa u napajanju električnom energijom. Međutim, taj se kolaps nije desio samo u BiH nego i dijelovima Crne Gore, Albanije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije. Tada su iz Nezavisnih operatera sistema BiH kazali kako je problem započeo u elektroprijenosnoj mreži Albanije ispadom interkonektivnog dalekovoda 400 kV Zemlak (Albanija) – Kardia (Grčka) te je došlo do nestanka električne energije u BiH i priobalnim dijelovima Hrvatske.
No, iako je problem započeo daleko izvan granica BiH, mnogi su stručnjaci počeli ukazivati na zastarjelost elektroenergetskog sistema BiH i činjenicu da imamo stalne priključke na mrežu koja je stara i kako su posljedice neujednačnog ulaganja u mrežu i puštanja novih priključaka moguće u bližoj budućnosti.
Na već postojeću zastarjelu mrežu već su odavno počeli da se priključuju novi objekti i to iz domena obnovljivih izvora energije. No, ono što je specifično za objekte iz obnovljivih izvora energije jeste činjenica da su to većinom ulaganja stranih investitora, u našem slučaju dosad su to bile kineske, mađarske i norveške kompanije, koje su kupovinom koncesija uspjele da uđu na ovo profitabilno tržište.
Almir Muhamedbegović, inžinjer elektroenergetike i energetski analitičar, navodi kako se termin kolonizacija energetike navodi kako bi se ukazalo na pogubne posljedice jednog potencijalno kriminalnog davanja koncesija za izgradnje velikih solarnih I vjetro elektrana.
“Moje mišljenje je da velike privatne investicije nisu baš tako divne kako se u medijima želi predstaviti. Trenutno najbolji primjer ovih ‘praksi’ je u HNK u slučaju velikih solarnih elektrana, gdje vlast provodi pravno nasilje za interes ‘krupnih investitorskih riba’, a na štetu lokalnih zajednica”, pojašnjava on.
Almir Muhamedbegović, foto: Emina Muhamedbegović
Ističe kako uopšte nije oduševljen tim pričama o velikim stranim investitorima u obnovljive izvore energije, jer te kompanije ovdje dolaze radi svog interesa, a ne radi jačanja energetske sigurnosti naše zemlje.
“Ako im ne date poticaje, a ne zaboravite da je to novac uzet od građana za poticanje OIE, kroz ugovore o garantovanom otkupu te kompanije će struju proizvedenu u BiH vrlo vjerovatno izvoziti. Ovakav koncept vodi u svojevrsnu strujnu kolonizaciju naših resursa, prije svega energije vjetra i energije sunčevog zračenja. Jer ta struja neće biti data u javno snabdijevanje, s povoljnim cijenama za građane. Oni će struju prodavati tamo gdje je zarada veća. Tako ste zlata vrijedne resurse, koji su lokacijski ograničeni, dali za kriminalno niske koncesione naknade, a istovremeno niste nimalo pojačali sigurnost u snabdijevanju građana”, dodaje Muhamedbegović.
Sunce ovog neba neće vas grijati
Damir Miljević, energetski analitičar, navodi kako nas je blackout, koji je trajao samo par sati, koštao već više od 30 miliona KM, a da nam zvaničnici umjesto da se pozabave problemom, poručuju da možemo očekivati još ovakvih situacija u narednom periodu.
“Po jedno društvo je pogubno kada se vitalnim društvenim tehničkim sistemima, kao što je elektroenergetski sistem, upravlja na osnovu političkog voluntarizma, tj. tzv ‘funkcionalne pameti i znanja’, koja se valjda stiče dolaskom na funkciju, po sistemu ‘lako ćemo’ i ‘brigo moja, pređi na drugoga’, gdje politička podobnost ima jedinu težinu, a struka i znanje nisu bitni”, pojašnjava on.
Damir Miljević, foto: D. Božić
Slučaj u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK) koji Muhamedbegović spominje jesu nedavni medijski natpisi, u kojim kineska kompanija Norinco International planira da od banjalučke porodice Nikolić kupi 80% udjela u stolačkoj firmi Aurora Solar, kojoj je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona dala koncesiju na 30 godina za izgradnju 200 miliona KM vrijedne, solarne elektrane kapaciteta od čak 125 megavata.
No, ovo kineskim kompanijama nije jedino ulaganje u objekte obnovljivih izvora energije. Kineskom investitoru pogodovalo se i za Vjetropark “Ivovik”. Ova investicija vrijedna je 130 miliona eura, a predviđa se da se godišnja proizvodnja biti od 259 GWh električne energije dobivenih iz 20 vjetroturbina ukupne snage 84 MW postavljenih na brdu Ivovik između Livna i Tomislavgrada. Ovaj vjetropark postat će projekt s najvećom proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora u našoj zemlji. Power Construction Corporation of China (POWERCHINA) i China General Technology (Group) Holding Co., Ltd (GENERTEC) dvije su firme koje ulažu u ovaj vjetropark.
Kada je u pitanja mađarska investicija u objektima iz domene obnovljivih izvora energije, Elektroprivreda Republike srpske omogućila je kompaniji Lugos Renewables (LREN) da preuzme 70% vlasništva nad javnim preduzećem “Solarna elektrana Trebinje 1”.
Ovim ugovorom investitor je bez javnog nadmetanja došao do koncesije za izgradnju solarne elektrane pod uslovima koje Elektropivreda RS nije željela da objavi javnosti, unatoč zahtjevima Transparency International BiH.
Podsjećamo, sisteme poticaja za obnovljive izvore energije da je još davno iskoristila GP Toming u vlasništvu Mire Tomasa, ratnog zapovjednika HVO-a i člana Hvidre, koji je svoju multimilionsku imperiju stvorio na građevinskim radovima u Hercegovini. O institucionalnom haosu koji je vladao u Operatoru za obnovljive izvore i efikasnu kogeneraciju portal Tačno.net ranije je pisao. Upravo će kompanija GP Toming jedan dio svog portfolia u domenu obnovljih izvora energije prodati norveškoj kompaniji Greenstat.
(Ne)plaćanje mrežarine?
Podsjećamo, državna regulatorna komisija za električnu energiju DERK, institucija nadležna za prijenos i međunarodnu trgovinu električne energije, kao i operacije prijenosnog sistema propustila je priliku da od 2011. godine, kada je uspostavljena tarifna metodologija, odredi naknadu za mrežarinu proizvođačima električne energije koji koriste usluge Elektroprijenosa BiH.
Foto: Hercegovina.info
Naknada za korištenje prijenosne mreže sastoji se od dvije komponente. L komponente u omjeru 35% snaga i 65% energija koju plaćaju kupci električne energije i G komponente kojom je definisano da proizvođači koji “injektiraju” električnu energiju plaćaju od 0 do 10% naknade.
Od 2011. godine DERK kao nadležna institucija Elektroprijenosu BiH donijela je četiri odluke o tarifnoj metodologiji, na osnovu kojih će se naplaćivati usluge prijenosa električne energije. Ni u jednoj odluci do danas, G komponenta koja bi odredila naknadu za proizvođače električne energije, nije definisana.
Posljedice neodređivanja G komponente ogledaju se u podatku da su svi proizvođači električne energije privatni i državni od 2016. godine do danas oslobođeni plaćanja primarne usluge prijenosa električne energije u iznosu od preko 70 miliona KM.
S druge strane, poslovanje državne kompanije Elektroprijenos BiH, u čijoj je nadležnosti prijenosni mrežni sistem, obilježen je kontinuiranim političkim previranjima koji se tiču izbora prvog čovjeka ove kompanije kao nikad procesuiranim aferama u vezi s dodjelom milionskih tendera.
Kada su u pitanju planirane investicije za ulaganje u mrežni sistem Elektroprijenosa BiH te u kojoj je fazi realizacije investicija, iz Državne regulatorne komisije za električnu energiju za Tačno.net kazali su da je DERK Odlukom iz marta ove godine odobrio Plan investicija Elektroprijenosa Bosne i Hercegovine za 2024. godinu te da vrijednost ukupno odobrenih ulaganja iznosi oko 490 miliona KM.
“Prema izvještaju Elektroprijenosa BiH za maj 2024. godine, od ukupnih planskih vrijednosti investicija, koje su prenesene iz 2023. godine u iznosu od 472.629.176 KM, u tekućoj je godini angažirano 46.507.045 KM sredstava, od čega se 16.462.074 KM odnosi na transformatorske stanice, a 14.524.643 KM na dalekovode”, pojašnjava.
Kazali su da od novih investicija planiranih u 2024. godini u iznosu od 16.362.318 KM, do sada nisu informisani, niti su mogli biti zbog kratkog perioda, da su neke od odobrenih investicija realizirane ili ugovorene.
“Na dinamiku realizacije investicija, pored kompleksnih procedura javnih nabavki, utječe veliki broj faktora. Samo tokom prethodne godine od 29 postupaka javnih nabavki okončanih poništenjem čak su 23 poništena jer je ponuđena cijena bila viša od planirane, odnosno od osiguranih novčanih sredstava, na što su utjecala inflatorna kretanja, složeni globalni ekonomski faktori, značajna poskupljenja krajnjih proizvoda i poremećaji u lancima opskrbe. Svi navedeni faktori u velikoj mjeri otežavaju i usporavaju investiciona ulaganja Elektroprijenosa BiH”, pojasnili su.
Iz Elektroprijenosa BiH na upit o trenutnoj fazi realizacije odobrenog Plana investicija za 2024. godinu u prijenosnu mrežu, kratko su nam odgovorili da se “Realizacija odobrenog Plana investicija 2024. provodi na transparentan način prema procedurama definisanim propisima o javnim nabavkama” te da je Upravni odbor Elektroprijenosa BiH donio Odluku kojom je usvojen Plan javnih nabavki za investiciona ulaganja za 2024. godinu.
Unatoč blackoutu koji se desio u našoj zemlji i novim priključcima na zastarjelu mrežu, vidno je da nadležne institucije nemaju adekvatan strateški plan kako da definišu elektroenergetsku politiku u našoj državi.
Sličnog je mišljenja i Muhamedbegović, koji ističe da je pitanje izrade strateških dokumenta u elektroenergetici esencijalno i da bez strateških dokumenta nema ni cilja, a time ni jasnog puta kojim bi se do tog cilja došlo. Ističe kako naš Nacionalni plan za klimu i energiju – Integrirani plan za klimu i energiju (NECAP) – još nije usvojen.
Nacrt tog plana s pravom je od sekretarijata Energetske zajednice ocijenjen kao neambiciozan i nerealan. Prema tom planu država želi da prastare neefikasne termoelektrane “poboljša” i nastavi ih i dalje koristiti. Osim što je to tehnički vrlo upitno izvodljivo, država ovdje ignoriše činjenicu da nam takse za CO2 od 1. 1. 2026. vise nad glavom kao sjekira. Struja iz isluženih, starih termoelektrana postat će još više neisplativa, jer je već i danas i bez tih taksi upitna njena isplativnost”, dodaje.
On također naglašava kako resorni ministri i politika koja ih instalira, deklerativno jesu za dekarbonizaciju i demokratizaciju proizvodnje struje, ali kad vidite ovakav plan, znate da oni nemaju namjeru da to sprovode, već to ostavljaju za neka bolja vremena koja ustvari neće doći.
Uprkos svemu, država i nadležne institucije trebaju da zaštite prijenosnu mrežu BiH, a Miljević poručuje da je ogroman broj zahtjeva za priključak i na prijenosnu i na distributivnu mrežu u BiH i on višestruko prevazilazi kapacitete obje mreže s jedne strane, a sa druge strane zbog namjerno loše zakonske regulative tzv. investitori su dobili odobrenje za priključke, iako je svima jasno da nemaju finansijska sredstva da realizuju investicije koje ti priključci podrazumijevaju.
“Tako da na djelu opet imamo situaciju da se dobijene koncesije i priključci nude na prodaju ozbiljnim investitorima, koji baš zbog mešetara ne mogu dobiti priključak. Takva situacija je lako rješiva ukoliko postoji i minimum volje, ali nažalost ne postoji jer je ovo udruženi zločinački poduhvat između vlasti i tzv. investitora kojem smo svjedočili i kada su bile u pitanju male hidroelektrane i feed in tarfe. Naime, susjedna Srbija je to riješila na relativno jednostavan način izmjenama zakona i to tako što od investitora zahtijeva bankarsku garanciju za realizaciju investicije, samo ovom mjerom broj zahtjeva za priključak na mrežu je u Srbiji pao sa 21.000 MW na 4.000 MW i time u korijenu sasjekla mešetarenje”, zaključuje Miljević.
Tačno.net obratio se i Elektroprivredi BiH s upitom da li imaju namjeru da otkupe objekte iz domena obnovljiih izvora energije, ali do objave ovog teksta nismo dobili odgovor. Sama budućnost ovog preduzeća svakako je upitna imajući u vidu činjenicu da su u 2023. godini zabilježili gubitak u iznosu od čak 331 milijun KM.
Zahvaljujući nemarnom odnosu nadležnih institucija prema ovoj problematici, a uz veliku želju za profitom, postavlja se pitanje kakve će posljedice ovakav nerad ostaviti na buduće funkcionisanje elektroenergetskog sistema u BiH.
