Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini kucaju na vrata, a na vrata internet portala odavno kucaju političari i vlasti i opozicije u Republici Srpskoj. Internet portali su u posljednjih nekoliko godina nikli kao gljive poslije kiše, ali ne treba da se provede mnogo vremena istražujući, da bi se shvatilo i saynalo koji portal „pripada“ kojoj partiji.
Da krenemo redom.
Portal Banjaluka.net je u vlasništvu firme „Grape d.o.o. Banja Luka“, odnosno kompanije kojoj u opisu djelatnosti stoji da „nudi digitalni marketing koji donosi konkretne rezultate“. Grad Banjaluka redovno sarađuje sa firmom Grape, a obično su to ugovori koji se sklapaju direktnim sporazumom, odnosno ugovori do 6.000 KM.
Međutim, Grape sarađuje i sa Vladom RS, a ugovori koje sa Vladom potpisuju su, kao što možete i sami da vidite, mnogo unosniji. Svi ovi podaci se odnose samo na 2019. godinu.
Kako ga plaćaju, portal tako i „svira“, pa u analiziranom periodu od posljednjih godinu dana, na Banjaluka.net ne možete da pronađete niti jedan članak koji negativno obrađuje teme vezane za SNSD-ovog gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića.
Sa druge strane, čini se da je glavna „meta“ ovog portala banjalučki PDP i Draško Stanivuković, na kojeg se medijska municija ispaljuje redovno.
Interesantno je i to da je direktor firme Grape Dragan Jerinić, a njegova supruga Brankica Tejić Jerinić glavni i odgovorni urednik portala Banjaluka.net. Portal Žurnal je ranije pisao da je Dragan Jerinić bio glavni i odgovorni urednik i zamjenik direktora Nezavisnih novina, a njegova supruga Brankica, bivša novinarka Glasa Srpske. Prema pisanju medija, bračni par svoj poslovni uspjeh duguju bivšem poslodavcu Željku Kopanji, koji je bio dugogodišnji prijatelj Milorada Dodika. Osim toga, Dragan Jerinić osnivač je firme Mega Elektrik zajedno sa Danilom Petrovićem, bivšim savjetnikom i zetom potpredsjednika SNSD-a i bivšeg člana Predsjedništva BiH, Nebojše Radmanovića.
Međutim, da i PDP ima „svog konja za trku“, a vjerovatno i više njih, svjedoče drugi portali koji su u potpunosti naklonjeni Drašku Stanivukoviću (kao i PDP-u generalno), dok za trenutnog gradonačelnika Banjaluke nemaju lijepih riječi. Jedan od takvih portala je portal Banjaluka24h.com, koji nemá ni svoj impresum, pa se iz priloženog ne može vidjeti vlasnička struktura portala, niti novinari koji tu rade. Infoveza saznaje da je novinar navedenog portala ranije bio Ivan Begić, član mladih Partije demokratskog progresa.
Sudeći po objavama na ovom portaloidu, čini se da je Stanivuković bezgrešan i da je u svojoj karijeri pravio samo brilijantne poteze, otprilike kao i banjalučki PDP, dok se Radojičić nerijetko i nerezonski kritikuje.
S obzirom na to da se na portalu Banjaluka24h.com ne može pronaći vlasnička ni novinarska struktura, odnosno da se ona krije, nismo mogli da uđemo u trag novcu koji je ovaj portal dobijao, ali ni ko su ljudi koji potencijalno finansiraju Banjaluka24h.com.
Slična situacija, tačnije „uređivačka politika“ je i sa portalom Prijedor24.com, koji za razliku od banjalučkog srodnika, ipak ima impresum, po kojem je Predrag Kukolj označen kao glavni urednik portala. Kukolj je dvadesetogodišnji student Fakulteta političkih nauka iz Prijedora, ali ujedno i član mladih Partije demokratskog progresa i u odličnim je odnosima sa Ivanom Begićem (koji je takođe iz Prijedora), ali i Draškom Stanivukovićem. Podrazumijeva se, ovaj portal prati i podržava sve aktivnosti PDP-a (naročito mladog poslanika Stanivukovića), što se može primijetiti čim uđete na njihov sajt i u polje za pretragu ukucate „PDP“ ili „Stanivuković“.
Interesantno je i da je mladi Begić bio novinar i glavni i odgovorni urednik ovog portala. Begić je za naš portal potvrdio sve navode.
„Bio sam novinar portala Prijedordanas.com, te Prijedor24.com, gdje sam bio glavni i odgovorni urednik. Po selidbi u Banjaluku radio sam na Banjaluka24h.com, što sam prepustio kolegi koji vodi Prijedor24.com, nakon što sam i zvanično ušao u politku“, rekao je Begić i dodao da trenutno radi na poslovima marketinga u PDP-u, GrO Banjaluka, gdje piše saopštenja, realizuje video klipove i sve ostalo što ide uz komunkaciju i saradnju sa medijima.
Jedan od notornih portala i portaloida na medijskoj sceni Srpske je i portal Infosrpska, medij koji i ne krije da se krije. Naime na njihovoj stranici doslovno piše: „Dоbrо znаmо nа štа su svе sprеmni оni kојi žеlе dа i dаlје lоvе u mеdiјskо-pоlitičkоm mrаku. Kаkо nе bi mоgli dа rеаlizuјu svоје оpаkе plаnоvе i prеtnjе nastavićemo dа kriјеmо idеntitеt nаših sаrаdnikа kојi zbоg оnоgа štо rаdе mоgu dа budu nа rаznе nаčinе ugrоžеni. Sаmо tаkо, gеrilskоm bоrbоm zа slоbоdu i istinu u mеdiјskој i široj društvenoj sfеri, možemo uistinu dоprinjeti dеmоkrаtskоm prеpоrоdu Srpskе!“
Međutim, umjesto da se bave novinarstvom, ovaj portal direktno doprinosi neistinama i spinovima koji se plasiraju u javnosti, ali ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da relativno često služi kao legitiman izvor informacija javnom medijskom servisu Republike Srpske – RTRS-u i novinskoj agenciji SRNA.
Tako je za vrijeme protesta građana u borbi za istinu i pravdu u slučaju ubistva banjalučkog studenta Davida Dragičevića, navedeni portaloid redovno objavljivao dezinformacije i spinove koji su najčešće bili upućeni protiv Davidovog oca Davora. Sadržaji su redovno preuzimani od strane SRNA-e i RTRS-a i plasirani u javnost, ne samo putem veb platformi, nego i centralnih informativnih emisija.
Mediji su ranije pisali da je s tim portalom povezan i Siniša Mihailović, bivši urednik informativnog programa RTRS-a i sadašnji konzul BiH u Istanbulu. Navode da je u javnosti, čak, postojalo mišljenje da je ovaj “portal bez potpisa” bio u vlasništvu Mihailovića, koji je putem njega plasirao lažne informacije, a potom ih kao “kredibilne informacije” prenosio u dnevnim izvještavanjima na RTRS-u. To je, kako se navodi, rađeno sa ciljem da bi se u slučaju eventualnih tužbi mogao ograditi da je to prenesena, a ne vijest RTRS-a.
Ovdje vrijedi pomenuti i portal Insajder.in, koji je, kako Infoveza saznaje, u vlasništvu Dušana Rosića, člana gradskog odbora DNS-a iz Banjaluke. Jedini prihod koji ovaj portal formalno ima jeste prihod od javnih institucija i preduzeća. Tako su finansijeri Insajdera tokom prošle godine bili Grad Prijedor, Agencija za osiguranje Republike Srpske i RiTE Ugljevik. Rukovodioci sva tri finansijera Insajdera su u vrijeme potpisivanja ugovora bili istaknuti DNS-ovci: Milenko Đaković, Slaven Dujaković i Đorđe Popović. Ukupan prihod koji je Insajder imao tokom 2019. godine iznosi 17.650 KM, a čije su ovce, toga je i njiva, pa je „politički favorit“ Insajdera, praktično od trenutka nastanka ovog portala, Demokratski narodni savez.
Međutim, kako naš portal nezvanično saznaje, veliku ulogu u finansiranju portala imao je i Milan Radović, i to u vrijeme dok je bio u DNS-u.
Komunikolog Ljubomir Zuber se slaže sa tim da se određen broj portala na medijskoj sceni Republike Srpske koristi kao instrument političke propagande umjesto kao mediji informisanja, ali takođe smatra da to samo po sebi nije loše, ako bi se, kako tvrdi, korektno komuniciralo u fer političkoj utakmici.
„Međutim, to kod nas nije slučaj jer smo velemajstori da sve srozamo na najniže grane pa i komunikaciju kojoj, prije svega, nedostaje kulture, onog kućnog vaspitanja njenih aktera. Zbog toga danas imamo pojavu plasiranja neprovjerenih informacija odnosno dezinformacija u javnoj sferi i ne može se očekivati dugoročno značajna korist, jer to nije put da se uspostavi povjerenje kao osnova odnosa s javnošću u svakoj oblasti pa tako i u politici. Sve je manje objektivnog informisanja i u tradicionalnim medijima, ali je to posebno izraženo na internetu, jer je riječ o zakonski nereglisanom prostoru koji omogućava baš svakom da napiše šta god želi“, objašnjava Zuber.
On ističe i da bi se pojedinim objavama mogla pozabaviti medicinska nauka, a ne samo komunikologija, pa ga, kako kaže, društvene mreže posebno asociraju na “isturena odjeljenja psihijatrijske klinike“.
„Malo govorimo o sebi, svojim planovima i postizanju rezultata koji će koristiti svim građanima, dok u fokusu imamo političkog rivala i baziramo se na njegove slabosti dajući pri tome prednost prljavoj kampanji, lažima i podmetanjima, nekorektnom jeziku koji graniči sa govorom mržnje. Sve to, ipak, ima kratkoročni efekat prema onoj “svakog čuda tri dana dosta”. Više me zabrinjava sve tanja granica izmeđi vijesti i političke reklame u medijima. Korisnik se u prevelikom broju informacija kojima se bombarduje u jednom trenutku “isključuje” odnosno selektuje samo ono što se uklapa u njegov “mentalni kod”, kazao je Zuber za Infovezu.
Rukovodilac studijskog programa novinarstva i komunikologije i docent doktor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Anđela Kuprešanin Vukelić je stava da je ovakvim portalima omogućeno da postoje zato što je BiH jedno specifično, hibridno medijsko podneblje, koje je, između ostalog, posljedica liberalizacije medijskog tržišta.
“Te portale ne mogu ni nazvati medijima. Veliki je problem što kod nas ne postoji adekvatna zakonska osnova za sankcionisanje takvih medija, jer oni objavljuju veliki broj netačnih, odnosno lažnih informacija koje se koriste u svrhu promocije ljudi koji stoje iza tih portala. U svom istraživanju u pripremi doktorske disertacije sam uočila da postoji veoma visok nivo zastupljenosti političkog paralelizma u našim medijima, koji se reflektuje i u online sferi, koja nije ni regulisana. Bitno je istaći i činjenicu da imamo izražen državni intervencionizam i komercijalnu instrumentalizaciju medija u smislu toga da oglašivači bitno utiču na objektivnost, istinitost i uopšte validnost medijskih informacija“, jasna je Kuprešanin Vukelić.
S obzirom na, kako pojašanjava, nedostatak medijske strategije i nedovoljno zalaganje profesionalne novinarske zajednice za zakon koji bi regulisao ponašanje online medija, istim se otvara ogroman prostor za zloupotrebu.
“Na nivou BiH je preveliki broj medija na malom i nedovoljnom ekonomskom prostoru, pa se mediji bore za finansije, jer, da bi mediji bili autonomni, moraju da budu ekonomski stabilni. Slobodu koju su online mediji dobili da rastu i razvijaju se, nažalost, mnogi zloupotrebljavaju. Istraživanje koje sam ja sprovodila jasno određuje najveći stepen profesionalizma i autonomije u svom radu kod medija organizovanim po civilnom modelu, tj. medija koje osnivaju građanska udruženja”, zaključuje Anđela Kuprešanin Vukelić.
Viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Borislav Vukojević kao najveći problem izdvaja to što za pokretanje portala nije potrebna nikakva posebna vještina, za razliku od, kako tvrdi, prije deset ili petnaest godina kada je bilo potrebno znati osnove produkcije i pravnu regulativu kako bi se osnovao medij.
“To se ne može zaustaviti, što znači da se treba obrazovati publika i pronaći zakonsko rješenje koje neće donijeti novi nivo cenzure za medije. Istraživanja koje sam radio na banjalučkom Fakultetu političkih nauka pokazala su da se podrška za neki cilj ne može dobiti objavljivanjem samo jedne lažne vijesti. Ipak, problemi nastaju kada ove vijesti dospiju u medije koji imaju širok doseg u javnosti. Dakle, nije najveći problem što određene političke partije kreiraju “lažne medije”, nego što se po njihovim instrukcijama lažni sadržaji prelivaju u “mejnstrim” medije”, pojašnjava Vukojević.
Izvor: Infoveza / Piše: Stefan Blagić
